O životnoj sredini u našoj zemlji priča se već decenijama, tačnije od proglašenja Crne Gore ekološkom državom. Ta praksa nastavila se otvaranjem pregovora sa Evropskom unijom, a posebno poglavlja 27 u decembru prošle godine.
I dok je aktuelna vlast taj događaj predstavila kao “značajno postignuće i dokaz” da dobro rade svoj posao u ovoj oblasti, stvarnost govori drugačije. Nažalost, brojni primjeri devastacije naše prirode pokazuju da je plemeniti cilj izgradnje Crne Gore kao ekološke države ostao samo mrtvo slovo na papiru.
Da krenemo od onog što vidi svaki građanin. Snažni sjeverni vjetar koji je duvao nedavno ogolio je loše navike nas kao građana, ali i nedovoljnu angažovanost nadležnih službi na rješavanju problema otpada. Plastične kese koje “krase” grane drveća i korita rijeka, svakako, nisu slika koju želimo da naši gosti ponesu u svijet. Divlje deponije koje možemo vidjeti uz puteve, ali i u brojnim gradskim naseljima, posebna su priča.
Koliko nam je životna sredina nisko na listi prioriteta pokazuju i beskrupulozni primjeri divlje gradnje kojima je, prije svega, crnogorsko primorje zazidano i pretvoreno u privatni posjed moćnika koji ne prezaju ni od čega kako bi uvećali svoj profit.
Kombinat aluminijuma Podgorica, najurgentnija “crna” ekološka tačka Crne Gore, još uvijek nije sanirana i još uvijek zagađuje naš vazduh, vodu i zemljište, a bazen crvenog mulja svakodnevno opominje stanovnike Glavnog grada na katastrofu koja bi uslijedila ukoliko bi došlo do njegovog izlivanja.
Tu je još uvijek prisutan i problem ulcinjske Solane, koji nadležni organi godinama nisu u stanju da riješe. Bio je potreban pritisak međunarodne zajednice, posebno angažovanje bivše ambasadorke Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker, da bi se odustalo od izgradnje turističkog kompleksa na ovom području. Tako je Vlada krajem prošle godine u Studiji zaštite područja ulcinjske Solane najavila mogućnost ponovne proizvodnje soli, koje nije bilo poslednjih pet godina, kao i modernizaciju kompanije. Koliko će biti odlučna u toj namjeri, ostaje da se vidi.
Crna sudbina čeka i crnogorski biser – Skadarsko jezero, kojem prijeti izgradnja Porto Skadar Lake-a, turističkog naselja sa vilama i apartmanima koje, onako kako je sada planirano, ni po čemu ne odgovara ambijentu i karakteristikama Jezera. Da ne pominjemo sve opasnosti po biljni i životinjski svijet koje ovaj projekat sa sobom nosi.
Šta reći o Pljevljima? Stanovnici ovog grada odavno su zaboravili šta znači zdrava životna sredina. Naime, analize Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da 22 posto stanovnika Pljevalja umire od posljedica zagađenja vazduha.
Višedecenijski problem izloženosti industrijskom zagađenju od kojeg umire svaki peti stanovnik Pljevalja Vlada Crne Gore pokušala je da riješi dodjelom peleta i briketa, uvjerena da će time popraviti katastrofalno stanje vazduha u ovom gradu, ne uzimajući u obzir činjenicu da većina građana nema dovoljno novca da priušti ovakvu vrstu grijanja, kao i da se dešavalo da usred zime dođe do nestašice peleta i briketa.
Ovo su samo neki od problema naše životne sredine, a kako sada stvari stoje, čini se da ni svi milioni iz fondova EU neće biti dovoljni za njihovo rješavanje iz razloga što odgovorni ne znaju, ne umiju ili ne žele da ih iskoriste na pravi način.
Zbog toga pitamo gospodu iz vlasti: Da li je potrebno da dođe neko iz Evropske unije i da vam kaže da stanovnici Pljevalja umiru od posljedica zagađenja vazduha, da je KAP tempirana bomba koja može svakog trenutka da eksplodira, a da su ulcinjska Solana i Skadarsko jezero neprocjenjivo blago koje treba svim silama da čuvamo za sebe i svoje potomke?
Ugrožavanjem prirode
dovodimo u pitanje ne samo sopstvenu egzistenciju, već i uskraćujemo
životni prostor budućim generacijama. Osim toga, nepotrebno je govoriti o
tome koliko je očuvana priroda važna za razvoj turizma, privrede i
kulture. Zbog toga, dosadašnji neodgovoran odnos nadležnih institucija
prema prirodi nema opravdanja i mora se mijenjati.
Davno je rečeno
da onog koji ne poštuje sebe i ono što ima, ni drugi neće poštovati.
Mnogi bi dali sve da imaju prirodne ljepote kakve ima Crna Gora.
Zbog toga će se SNP Crne Gore i dalje zalagati za očuvanje i valorizaciju prirodnog bogatstva naše zemlje. Bez stvaranja pretpostavki za realizaciju tog cilja, uzvišena ideja Crne Gore kao ekološke države izgubiće se u deklarativnosti, sitnim političkim interesima i beskrupuloznoj borbi za profit.