Sva besperspektivnost života u Crnoj Gori pod aktuelnom vlašću može se sažeti u zaključku nedavno objavljene Studije o mladima: čak polovina mladih ljudi želi da emigrira iz naše države.
Ovaj međunarodni istraživački projekat, sproveden u deset država Jugoistočne Evrope, pokazao je ono što već svi znamo: naši mladi ljudi ne vide svoju budućnost u Crnoj Gori i spremni su da trbuhom za kruhom krenu u inostranstvo, u potrazi za boljim životom.
Jedan od ključnih uzroka ovakvog stanja jeste izražena nezaposlenost mladih između 18 i 29 godina, koja iznosi čak 38,75 odsto. Od toga procenta, što je još alarmantnije, skoro 45% mladih ne radi u struci za koju su obrazovani, dok 40,1% radi u svojoj struci.
To nam govori da će se naši mladi ljudi, često i sa završenim fakultetima, opredijeliti i za posao za koji nisu školovani, kao i za slabije plaćen posao, kako bi uspjeli da obezbijede golu egzistenciju. Nažalost, posljedica svega toga je deprofesionalizacija rada, koja proizilazi iz dugogodišnje neusklađenosti sistema obrazovanja sa potrebama tržišta rada.
Naši mladi ljudi su, pokazalo je istraživanje, više nego svjesni osnovnih preduslova koji su u Crnoj Gori potrebni da bi se došlo do posla. To nisu obrazovanje i stručne kompetencije, već korupcija, mito, lična poznanstva i veze sa političarima na vlasti, te obavezna pripadnost vladajućim partijama.
Studija o mladima još jednom je osvijetlila problem na koji godinama ukazujemo i koji kao kancer izjeda naše društvo, stvarajući nejednake šanse i razdor među mladim ljudima. Trenutna vlast ne čini ništa da takvo stanje popravi, već, naprotiv, radi sve da održi status quo, tj. da udomi i obezbijedi svoje partijske činovnike, članove i poslušnike, dok drugu polovinu crnogorskog društvo otvoreno i bez ikakve zadrške diskriminiše.
Socijalistička narodna partija Crne Gore će, kao i do sada, nastaviti da ukazuje na probleme sa kojima se suočavaju građani, posebno mladi ljudi, i da se bori za njihove interese, jer bez zadovoljnih, zaposlenih i obrazovanih mladih ljudi nijedno društvo, pa ni naše, ne može ići naprijed.