JESU LI PRESUDE KALIĆU I ŠARIĆU POSLEDICA SLOBODNOG TUŽILAČKOG I SUDIJSKOG UVJERENJA ILI NEČIJA NAMJERA?
Ministar pravde u Vladi Crne Gore Zoran Pažin, pozvao je tokom skupštinskog zasijedanja nadležne organe da provjere da li su oslobađajuće presude u slučaju Kalić i Šarić, posledice slobodnog tužilačkog i sudijskog uvjerenja ili nečije namjere.
Ministar Pažin je iza skupštinske govornice javno pozvao da se analiziraju svi predmeti, da se vidi da li se radi o propustu ili slobodnom uvjerenju tužilaca i sudija, odnosno da li je riječ o nestručnosti i neznanju ili lošoj namjeri. Povod za ovakvu diskusiju bilo je podnošenje zahtjeva za nadoknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode Kalića i Šarića, kao i pričinjene štete koju su ova lica pretrpjela lišenjem slobode i oštećenja privremeno oduzetih stvari i predmeta.
Izjava ministra Pažina je čudna iz više razloga. Iako su svi građani Crne Gore već dugo znali da Kalić i Šarić neće biti osuđeni, ministar je to zaključio sa velikim zakašnjenjem. Razlog je i samom ministru poznat jer ova lica nisu osuđena zbog nestručnosti ili uvjerenja tužilaca i sudija već zbog nečije vrlo jasne namjere. Ubijeđen sam da i gospodin ministar vrlo dobro zna o čijoj se namjeri radi.
Dobro je poznato kolike su Pažinove ingerencije u domenu tužilaštva i sudstva, ali bi bilo mnogo korisnije da se njegovo mišljenje čulo mnogo ranije kako bi se slične stvari izbjegle u budućnosti.
Podsjećam ministra Pažina da i u presudi za ubistvo Duška Jovanovića piše da je okrivljeni učestvovao u ubistvu, ali se nije pitao zašto je to tako i ko je još bio saučesnik u ovom monstruoznom ubistvu.
O ovoj temi se može postaviti još mnogo pitanja ali trenutno me najviše zanima ministrovo mišljenje o trećem mandatu Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda.
Javno pitam ministra pravde da li dijeli moje i mišljenje nekih eminentnih pravnika koji smatraju da bi došlo do kršenja člana 124 Ustava Crne Gore i člana 42 Zakona o sudskom savjetu i sudovima, ukoliko bi došlo do njenog ponovnog izbora na ovu važnu funkciju.
Dakle, Pažinova izjava u parlamentu bila je iskrena jer proizilazi iz njegove svijesti o tome šta ovakve nepravilnosti, tj. propusti tužilaca i sudija znače za jednu „pravnu“ državu. Imam utisak da je i ministar konačno shvatio da se radi o nečijim lošim namjerama ili se možda “sažalio” na građane koji, pored svih postojećih nameta, sada moraju da plaćaju i „greške tužilaca i sudija ili njihovog slobodnog uvjerenja“.