Odavno se iz usta nekog crnogorskog zvaničnika nije čuo takav arsenal
prijetnji, uvreda, zlonamjernosti i paušalnih ocjena, kakav je slučaj
bio juče sa nastupom Mila Đukanovića na konvenciji DPS u Nikšiću.
Umjesto da miri i poziva na dijalog, kako bi se ublažile posledice loše
društveno-ekonomske situacije kojoj su on i njegova partija najviše
kumovali, Đukanoviž svojom retorikom, u stilu one latinske “Divide at
impera”(zavadi pa vladaj), kreće da napada sve živo, hrabreći pritom i sebe i svoje aktiviste.
Ali, količinu bijesa i strelica koju je ispalio na Mitropoliju
crnogorsko-primorsku i SPC odavno nismo vidjeli ni čuli. On napada
najpoštovaniju instituciju u Crnoj Gori, po svim istraživanjima javnog
mnenja, decenijama unazad. Zašto je napada i miješa se u njenu
hijerarhijsku organizaciju? Zato što je crkva u ovom trenutku nešto što
spaja i vezuje narod sa vrijednostima prave i iskonske Crne Gore i što
je narod poštuje.
U pamet se crnogorski vlastodršci. Na desetine
hiljada ljudi na litijama u Nikšiću, Podgorici, Baru i drugim vjerskim
skupovima, ne možete izbrisati, niti na silu majorizovati. Svjesni smo
da su nemiri i nestabilnost najbolji okvir u kojem plivate. Svjesni smo
da na taj način skrećete pažnju sa ozbiljnih tema i trudite se da pod
takvim tenzijama čuvate i uvećavate svoje bogatstvo.
Za opoziciju,
NVO i pojedine medije Đukanović kaže da su kočničari našeg puta ka
Evropi, te da su retrogradni. Ali je pobrkao lončiće. Upravo su on,
njegovo blisko tajkunsko okruženje i zarobljene institucije, glavni
izvor retrogradnosti i razlog što je izvjestaj EK bio više nego
negativan po nas. Upravo oni koče naš put ka Uniji, jer znaju da bi
vladavina prava i evropski sistem vrijednosti njih smjestio na poltičku
marginu. Jer ste došli na vlast i vladate sistemom “koverte“.
Crna Gora je umorna od podjela. Vrijeme je da se radi i da se rešavaju problemi koje je ova vlast ostavila iza sebe.
Od nas to očekuju radnici koji svakim danom ostaju bez posla, ljudi
koji su izgradili ovu zemlju a danas žive na ivici siromaštva –
penzioneri, mladi koji u ovakvom sistemu nemaju perspektivu i odlaze u
inostranstvo, lica u stanju socijalne potrebe.
E, takve stvari rešavaju ozbiljni političari i ne proglašavaju za izdajnike one koji drugačije misle.
Što se tiče napada na crkvu, pa ni otomanska imperija a ni drugi
osvajači je nisu mogli pokoriti ni oslabiti jer je ona vjekovima u Crnoj
Gori bila izvor slobode i duhovnosti njenog naroda.
Potezi
očajnika koji hoće da zapale Crnu Goru, atakujući na njene svetinje,
govore da se izgubila svaka mjera korektnosti i ostaće tamnim slovima
ispisani u našoj istoriji. Jer, što reče veliki Vladika Rade: ”Svak je
rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”.