AKO NEŠTO NE PROMIJENIMO, SRUŠENI SNOVI NAŠE DJECE BIĆE NAŠ NAJVEĆI PORAZ
Prošao je još jedan 13. jul. Dan kada volimo da se podičimo našom svijetlom istorijom i pregnućima predaka, kada se prisjećamo čuvenog Berlinskog kongresa iz 1878. godine, na kojem je Crna Gora dobila međunarodno priznanje i značajno teritorijalno proširenje, ali i slavnog Trinaestojulskog ustanka, kada se naš narod hrabro, odlučno i neustrašivo suprotstavio naci-fašističkoj mašineriji smrti koja je harala Evropom.
To je i datum kada crnogorska vlast voli da se prisjeti svojih uspjeha, pa nas danima “bombarduje” pričom o obnovi nezavisnosti, ulasku u NATO, ekonomiji koja je treća po stopi rasta u Evropi, zemlji lideru u regionu u procesu pristupanja Evropskoj uniji, auto-putu, sjajnim međudržavnim odnosima sa svim susjedima, odličnoj turističkoj sezoni koja obara rekorde i mnogo čemu drugom.
Ovog puta bilo je i drugačijih tonova. Premijer je iskoristio svečanu proslavu 13. jula u Danilovgradu da pošalje poruku da nijedna crkva neće uređivati politiku u Crnoj Gori, te da crkvi pripadaju Božji, a Vladi i Skupštini zemaljski zakoni. Teške riječi na dan koji bi trebalo da nas spaja, miri i zbližava, a ne još više udaljava i dijeli.
No, to je uobičajena matrica DPS vladavine na koju smo navikli. U predizbornu kampanju se uveliko ušlo, pa valja podići temperaturu i podgrijati strasti, kako bi se homogenizovalo postojeće i privuklo novo biračko tijelo. Jer, za DPS građani Crne Gore uvijek su bili samo brojevi, „topovsko meso“ zahvaljujući kojem ostvaruju svoj prioritetni cilj – opstanak na vlasti, a ne ljudi sa svojim željama, potrebama i interesima.
Jedan umni čovjek rekao je da ako Boga nema, trebalo bi ga izmisliti. Vjerovatno je to izrekao misleći na ljudsku zlobu, okrutnost, glupost, osionost i gordost koje mogu pomračiti razum do te mjere da izgubite dodir sa stvarnošću. Plašim se da premijer i mnogi iz DPS-a nisu čuli za ovu izreku.
A kakvo je stvarno stanje stvari u Crnoj Gori?
Svako ko iole prati društvena zbivanja, vidjeće da je Crna Gora u vrlo teškom stanju. Sve je više siromašnih sugrađana, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, dok bogata manjina uživa u svim privilegijama koje dobija zahvaljujući bliskosti sa vlastima.
Nedavno je Vlada predložila rebalans budžeta i zaduživanje za novih 500 miliona eura kako bi se vratili stari dugovi koji stižu na naplatu. MMF, Svjetska banka i druge relevantne međunarodne institucije prognoziraju stagnaciju crnogorske ekonomije u narednom periodu i upozoravaju da će nas po brzini ekonomskog rasta prestići sve države regiona.
Sve više mladih ljudi napušta državu i odlazi u inostranstvo u potrazi za boljim životom, a vlast nema odgovor na tu situaciju, i što je još tužnije, čini se i da ne pokušava da ga pronađe.
Dok se hvale hiljadama turista na crnogorskoj obali, svjedočenja građana i ugostitelja govore da sezona nikad nije bila gora, da su plaže prazne i da su visokoplatežni gosti „pobjegli“ u Hrvatsku, Grčku i Tursku. Istovremeno, turistička privreda se suočava sa deficitom radne snage koja odlazi u države regiona, Njemačku i ostale zemlje EU, dok se s druge strane planira “uvoz” Filipinaca koji će nadomjestiti nedostatak domaćih radnika. Naravno, za to traže mnogo veće plate.
Što se tiče pristupanja EU, činjenice govore da poslednje poglavlje (Konkurencija) još nije otvoreno, da su privremeno zatvorena svega tri poglavlja i da pregovori traju već sedam godina. Zamor od proširenja u članicama EU, na koji se vlast neprestano žali i poziva, samo je izgovor za izbjegavanje sprovođenja neophodnih reformi, posebno u oblastima na koja se odnose poglavlja 23 i 24.
I dok se spremaju za još jedne izbore (partijske i parlamentarne), funkcionerima DPS-a nije strano ni da izmišljaju imaginarne neprijatelje koji „ugrožavaju“ mladu crnogorsku državu, njenu stabilnost, mir i poredak. Nekad je to Srpska pravoslavna crkva, nekad Srbija, pa onda Rusija, i sve tako u krug, zavisno od dnevnopolitičkih potreba. Bitno je samo da se pogađa meta.
Pokojni srpski premijer Zoran Đinđić jednom je rekao da Srbija ne treba da se bori ni protiv koga, već samo za sebe i svoje bolje sjutra, te da dan sukobljavanja sa drugima nikad neće doći jer će Srbi uvijek imati šta da urade za sebe.
Na tragu te misli, moja poruka crnogorskim građanima bila bi: ostavimo se svađa, nesporazuma i podjela, ostavimo se crnogorstva, srpstva, Velike Albanije, četnika, partizana i ustaša, spoljnih i unutrašnjih neprijatelja.
Umjesto toga, pogledajte u svoje frižidere i novčanike, pogledajte kako preživljavate mjesec, kolike su vam plate i penzije, kakvo nam je zdravstvo i školstvo, a koliko izdvajate za struju, vodu, gorivo, namirnice i ostale osnovne potrebe. Pogledajte šačicu privilegovanih pojedinaca i njihovih porodica koje vedre i oblače u Crnoj Gori, dok većina vas bespomoćno gleda kako vaši potomci napuštaju rodnu grudu i odlaze u inostranstvo trbuhom za kruhom.
Na kraju, pogledajte u oči svoje djece. Zagledajte se duboko i razmislite šta ćete im reći kada vas za deset ili dvadeset godina budu pitali gdje ste bili i šta ste radili dok je sistematski uništavana njihova budućnost. Njihove izgubljene nade i srušeni snovi biće vaš najveći poraz.