Na Svjetski dan mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. oktobra, važno je ukazati na sve teškoće sa kojima se suočavaju oni koji imaju duševne probleme. U 21. vijeku mentalne bolesti su postale jedan od najvećih problema, depresija je druga najrasprostranjenija bolest na svijetu, u svijetu se godišnje počini oko 800.000 samoubistava, a Crna Gora po stopi suicida već godinama nadilazi evropski prosjek.
Od svih ranjivih kategorija stanovništva u Crnoj Gori, pacijenti sa mentalnim problemima su u najnezavidnijem položaju jer ih odbacuju i porodica i društvo, a nadležni ne vode dovoljno računa o njima.
Neadekvatan i neodgovoran odnos države prema ovim ljudima vidljiv je na svakom koraku. Tako, na primjer, Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore u Glavnom gradu izgleda kao da će se srušiti svakog trenutka i postala je simbol nebrige nadležnih prema građanima kojima je pažnja najpotrebnija.
Specijalna bolnica za psihijatriju u Dobroti nadaleko je poznata po prevelikom broju pacijenata, od kojih mnogi tu ostaju decenijama, čak i nakon izliječenja jer nemaju gdje da odu; neadekvatnim uslovima smještaja (nedostatak kreveta, dušeka, posteljine i garderobe za pacijente); nedostatku medicinskog osoblja; lošoj higijeni, pa čak i neprimjerenom odnosu pojedinih zaposlenih prema hospitalizovanima, o čemu su mediji ranije izvještavali.
Neoboriva je činjenica da se u ovoj oblasti za protekle tri decenije moglo uraditi mnogo više. Sigurno je da je bilo sredstava da se izgradi nova psihijatrijska bolnica u Podgorici, a da ona u Dobroti bude renovirana i prilagođena potrebama pacijenata i zaposlenih.
Nema opravdanja za to što još uvijek nemamo precizne podatke o oboljelima od mentalnih bolesti. Odjeljenja koja se bave mentalnim zdravljem u domovima zdravlja moraju se ojačati kako bi na adekvatan način vodila računa o pacijentima i njihovoj integraciji u društvo. Ove aktivnosti mogu dati efekat samo ako budu praćene ulaganjem u medicinski kadar, respektovanjem ove zahtjevne profesije i obezbjeđivanjem odgovarajućih radnih uslova za ljekare.
Istovremeno, mora se sprovoditi kontinuirana edukacija stanovništva da bi se spriječilo da se porodice odriču svojih članova sa mentalnim problemima i da ih doživljavaju kao teret i sramotu.
Danas kada cijela Crna Gora zna koliko je novca podijeljeno za rješavanje stambenih pitanja javnih funkcionera, među kojima su i čelnici zdravstvenog sistema, jasno je da nije falilo novca da se ove aktivnosti sprovedu, već volje, odgovornosti i empatije. Vrijeme je da država konačno stane i uz one kojima u životu nije uvijek bilo lako.
Foto – ilustracija: Solvia.pl