Mr Marija Radinović, analitičarka u Medijskom centru SNP CG
Crnogorska diplomatija odavno je postala mreža za uhlebljenje “zaslužnih” funkcionera i odanih članova vladajućih partija. Međutim, u poslednje vrijeme na površinu su isplivale sve devijacije našeg diplomatskog aparata.
Danas je objelodanjeno da ambasador Crne Gore u Kini i Indoneziji, nekadašnji lider Pozitivne Crne Gore i predsjednik Skupštine Crne Gore Darko Pajović, skoro dvije godine krši Zakon o vanjskim poslovima koji propisuje da diplomata ne može biti član organa političke partije. Pajović je, kako mediji navode, još uvijek lice ovlašćeno za zastupanje Pozitivne Crne Gore iako on tvrdi da je podnio ostavku na sve partijske funkcije.
Ne tako davno šira javnost je saznala i da je crnogorsku diplomatiju godinama vodio čovjek koji urednike i novinare Javnog servisa i agencije Mina smatra “bolesnom bagrom i govedima od kojih su bistrija ona njegova iz Rasove”. To je isti onaj čovjek koji je sa Vukom Jeremićem preko telefona krojio sudbinu Crne Gore i Srbije i ugovarao ekskluzivne bankete i boravke na Svetom Stefanu. Naravno, sve o trošku građana. Pogađate, radi se o bivšem ministru inostranih poslova, Milanu Roćenu, koji je sada savjetnik predsjednika države. Umjesto da podnese ostavku na poziciju koju obavlja i ode u svoje selo koje toliko voli, Roćen je poručio da se niko neće preko njega razračunavati sa DPS-om.
Treba li podsjećati na šok koji je kod građana ljetos izazvala Fejsbuk prepiska službenice ambasade Crne Gore u Ankari Mirne Nikčević, koja je, povodom održavanja Trojčindanskog sabora ispred Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja, poručila da “bi zapalila Sram i sva goveda tamo”? U danima koji su uslijedili nastavila je obračun sa neistomišljenicima nazivajući ih balavurdijom, četnicima, stokom, a bez uvreda nije prošao ni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Novi ispad napravio je Milorad Šćepanović, ambasador Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, tokom rasprave održane u okviru 41. sjednice Savjeta za ljudska prava UN-a u Ženevi, na kojoj se govorilo o vjerskim slobodama i pravu Crkve. Tokom ovog događaja Šćepanović se drsko i uvredljivo obraćao predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, ne vodeći računa ni o diplomatskom protokolu, ni o manirima.
Ovo su samo neki od primjera “izvanrednog” obavljanja diplomatske funkcije. Šta se još događa iza kulisa, možemo samo da nagađamo. Sigurno je da su pojedine crnogorske diplomate izgubile kompas i da više ne biraju način da odbrane sopstvene i interese elite na vlasti. A i zašto bi kada za to primaju i po nekoliko hiljada eura mjesečno?!
Izgleda da ih treba podsjetiti da u inostranstvu predstavljaju Crnu Goru i njene građane, koji ih za to plaćaju, da su njima odgovorni i da je svaka greška koju naprave mrlja na licu ovog ponosnog naroda i države, koja se neće lako izbrisati.