Месец: октобар 2019.

Duboka ustavna, politička, socijalna i institucionalna kriza koja u poslednje vrijeme pogađa Crnu Goru dovela je do toga da se više ne pitamo zašto mladi ljudi odlaze iz zemlje, sad se pitamo zašto svi odlaze?

Najnovije istraživanje, kojim je obuhvaćeno 46 zemalja, a koje je imalo za cilj da otkrije iz kojih država stanovništvo najviše odlazi i u koje pretežno dolazi, donijelo je porazne rezultate po kojima je Crna Gora na 44-om mjestu, samo ispred Litvanije i Letonije i ima zabrinjavajuću stopu iseljavanja. Primjera radi, ljudi se više iseljavaju iz Crne Gore, nego iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Srbije, Makedonije…

Socijalistička narodna partija smatra da ključni problem leži u nezaposlenosti i lošoj ekonomskoj politici Vlade, jer kada većinu stanovništva čine penzioneri, korisnici socijalne pomoći i nezaposleni, onda je nešto trulo u sistemu.

Tri decenije iste vlasti su učinile svoje i prouzrokovale da broj stanovnika koji je napustio Crnu Goru od početka devedesetih pa do 2011.godine, pređe 40 hiljada. Poseban trend napuštanja je nastavljen od obnavljanja nezavisnosti, a od 2011. do 2016. godine, smanjen je broj građana za još 10 hiljada! Trenutni statistički podaci govore da svakog dana prosječno 10 ljudi napusti sjever u potrazi za boljim životom.

Prema istim podacima, oko sedam hiljada stanovnika naše države je u poslednje tri godine trazilo azil. To ne iznenađuje s obzirom da ovdje siva ekonomija caruje, oko četrdeset hiljada radnika radi na „crno“ bez uvođenja u pravne okvire, davimo se u dugovima a vlast nije sposobna da naplati desetine miliona eura poreskih dugova, dok se za preko 25 hiljada zaposlenih ne plaća obavezno osiguranje.

Moramo se izboriti da nas DPS i Vlada ne dovode u zabludu kako smo lideri u regionu, jer smo trenutno samo lideri u migraciji, korupciji i aferama koji ruše temelje daljeg razvoja države.

Na današnji dan kada se obilježava Međunarodni dan starijih osoba, valja se podsjetiti na to koliko su pripadnici trećeg doba važni članovi društva, a koliko im država poklanja malo pažnje.

Starenje stanovništva jedna je od najvećih društvenih transformacija, koja je poprimila globalne razmjere. Stručnjaci su mišljenja da će se procenat osoba preko 60 godina skoro udvostručiti do 2050. godine, dok će broj osoba starijih od 65 godina biti veći od broja djece mlađe od 14 godina.

Penzioneri u Crnoj Gori se već godinama nalaze na rubu egzistencije jer se ne mogu pohvaliti visokim penzijama, iako su cijeli život proveli radeći, često i vrlo teške poslove.

Minimalna penzija u Crnoj Gori do skoro je iznosila 125 eura, da bi onda bila povećana na 145. Dok se nadležni hvale da je prosječna penzija viša nego u većini država regiona, statistika govori da su penzije od 2012. godine porasle za svega 2,1 odsto ili šest eura, dok je istovremeno PDV porastao četiri procenta, a potrošačke cijene za 13,2 procenta. U istom periodu kupovna moć penzionera je opala za 11,1 procenata ili za 379 eura godišnje. Sa penzijom od 125 eura 10.606 crnogorskih penzionera mogli su priuštiti tek petinu potrošačke korpe.

I dok njihovi vršnjaci iz srećnijih zemalja penzionerske dane provode trošeći zarađeni novac na putovanja, naši stari gledaju kako da sastave kraj s krajem i pomognu svojoj djeci, koja iako su odrasla, ne uspijevaju da obezbijede normalan život svojim porodicama.

Socijalistička narodna partija Crne Gore je svojevremeno vratila osam nepravedno oduzetih penzija našim penzionerima, a naknadno još dvije. Takođe, podnosili smo predloge zakona koji su išli u korist penzionera, ali oni nikada nisu naišli na odobravanje vladajućih partija. Tako smo 2016. godine predlagali da se starosna penzija utvrđuje od prosjeka zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u 15 najpovoljnijih godina za osiguranika, kao i povećanje iznosa najniže penzije za 30 odsto.

SNP CG, kao partija koja se bori za socijalnu pravdu, nastaviće da se zalaže za bolje sjutra jedne od najranjivijih kategorija stanovništva, vjerujući da smo kao društvo dužni da im obezbijedimo mirnu i dostojanstvenu starost.