Božidar Rafailović, član OO SNP Budva
Odrastao sam na pričama kako se u mojim Rafailovićima živjelo jako teško ali pošteno i u slozi. Zbog nemaštine trbuhom za kruhom iz svake kuće se po neko otisnuo u bijeli svijet da u rudnicima, lučkim dokovima, raznim plantažama obezbjedi lakšu budućnost za svoje potomke.
Radeći najteže poslove od Australije, Istanbula, Argentine, Amerike nijednog momenta nisu zaboravili svoje Paštoviće i svoje familije kojima su pomagali da kupe po parče zemlje koje su na najprimitivnije načine obrađivali i tako uz teški ribarski hleb prehranjivali svoju djecu.
Ta njihova djeca, roditelji moje generacije, i dalje vaspitavani da u slozi sabiraju sva dobra dočekali su. Naizgled, bolja vremena. Na teško stečenim imanjima uz slogu sa svojom braćom i rođacima uspjeli su da Rafailovće pretvore u ljetovalište evropskog renomea. Školovani i obučavani u najboljim svjetskim hotelima, s pravom su se nadali i ulagali kao i njihovi preci u budućnost ovog mjesta i svoje djece. Marljivim radom i tradicionalnim vrijednostima, postavilii su temelj za „ekskluzivno mjesto“ kako nas nazvaše u godinama koje dolaze.
Na temelju eksluzive umjesto potomaka nastavio je da zida nestručan kadar koji je dodir sa morem prvi put imao uz šlauf DPS-a. Tako su razni zaslužni građani uz parolu “da živimo bolje”, zaboravljajući načela predaka, umjesto planskog razvoja ovoga mjesta donijeli inovacije u stambenim zgradama a umjesto sloge i poštenog rada, kombinacije i haos. Ulice pune smeća, bez parkinga, trotoara, rasvjete kao i kanalizacija koja se godinama izliva po ulicama i u moru, su nove slike ekskluzivne zone koja, jasno je svima, više to nije. Opijeni pričom o elitom turizmu, Rafailovići su izgubili dušu i što je najgore, zajedništvo koje ih je krasilo vjekovima. Zadovoljnih turista godinama bilo je sve manje, a objekata bez svrhe i smisla sve više.
Uništeno kopno ostala je rana Rafailovića, a so je ostrvo Sv. Nikola i Rt Zavala čiji je veći dio godinama uzurpiran od strane JP Morsko dobro. Zemlja natopljena znojem naših predaka, bespravno je oteta i čeka nove investitore koji će po nalogu kriminalnih grupa DPS-a napraviti novu ekskluzivu za njih a nove probleme za nas. Već danas ne možemo prići svojim imanjima i plažama, što nije bio slučaj ni za vrijeme austrougarske okupacije. Da se ljudi ne stide dokazivali su godinama, a danas pokazuju da se Boga ne boje istim principom otimanja svetih hramova koje su uz blagoslov gradili i obnavljali naši preci.
Briga naših predaka za otadžbinom nije jenjavala ni u težim vremenima što svjedoči sablja koju su uz stihove Paštrovići iz Amerike poslali Kralju Nikoli I Petroviću prilikom proglasa kraljevine 1910 godine.
“Čestita ti kruna bila, djelima ti okićena!
Paštrovići to ti žele preko burnog okeana
Primi ovu sablju britku američkog novog kova.
Bog ti s njome maha dao, pravo tamo put Kosova
A kad zgodan časak kucne, na mig tvoj smo kralju prvi
sve za Srpstvo žrtvovati i potonju kapi krvi”.
Upravo amanet predaka nas obavezuje da ostanemo dosledni i da vjerujemo da će Rafailovići opet biti složni kao nekad i da ćemo vrlo brzo pokazati vrline naših đedova koje su suprotne tekovinama garniture na vlasti. Zato 30. avgusta, braćo Rafailovići i plemenici Paštrovići, sjetimo se ko su i kakvi su nam bili đedovi i zbog naše djece to i pokažimo. Budimo potomci da bi bili preci.