Narodna biblioteka Budve se održavanjem programa „Dječija prava” pridružila obilježavanju manifestacije Međunarodna nedjelja djeteta, koja se tradicionalno održava u prvoj sedmici oktobra. Cilj manifestacije je da se skrene pažnja javnosti na djecu i mlade, na njihove potrebe i prava u porodici, društvu i lokalnoj zajednici, na njihova prava da odrastaju u što boljim uslovima, na jednake šanse za razvoj i ostvarenje svih svojih potencijala.
U programu su svoje stavove i viđenja dječijih prava iznijeli učenici, polaznici radionica kreativnog pisanja koje se održavaju u Biblioteci, a koje vode profesorke Zorica Joksimović i Sanja Pantović. Djeca, mlađi polaznici radionice kreativnog pisanja su na balonima ispisivali želje, a stariji polaznici iznijeli su mišljenja o tome šta su njihova prava, šta obaveze, a šta su želje. Djeca su isticala svoja prava na slobodno mišljenje, kao i na grešku, ali i pravo drugih da slobodno misle i griješe.
O dječijim pravima, ali i o odnosu i razumijevanju prava i obaveza govorila je i psiholog Nada Božović, koja ističe da je odluka o dječjim pravima donijeta na osnovu činjenica da djeca zaslužuju poseban tretman u odnosu na odrasle i da zaista imaju posebne potrebe u odnosu na njih. Kako objašnjava Božović, to znači da je deci potrebna sigurnost, kako bi odrasli u snažne i zdrave ljude koji misle svojom glavom i koji otvoreno pričaju o svemu. No, Božović se osvrnula i na činjenicu da se mnogo priča o pravima djeteta, a jako malo o njihovim obavezama.
– Sama ideja o dječjim pravima je proizašla odatle da znajući da djeca imaju prava uče da i drugi imaju prava, a samim tim što drugi imaju prava, oni imaju obavezu da poštuju druge kao što žele i osjećaju da treba da se oni poštuju. Mislim da smo malo skliznu – ističe Božović. Zašto je to tako pored svih prava koja su im data, psiholog odgovara:
– To je i zato što je djeci data prevelika moć koju oni sami ne mogu da ponesu, ne znaju šta će sa njom – kaže Božović. Ona ističe da ljubav prema djetetu ne treba, i ne smije biti opravdanje za slabost roditelja u namjeri da postavi čvrste granice prema njemu jer upravo u tome leži kamen spoticanja u vaspitanju koje donosi loše rezultate. Jer, izostankom granica, djetetu direktno ugrožavamo i zanemarujemo pravo na sigurnost jer mu se daje moć koju ono ne može da ponese, a ono to zna i osjeća.
– U svojoj nemoći da se izbori sa prevelikom slobodom koja mu je data, nepodržano, dijete gubi bazični osjećaj povjerenja prema autoritetu i stiče osjećanje nesigurnosti u bazi svoje ličnosti, što je temelj za kasniju nadogradnju. Ako je temelj u razvoju ličnosti osjećanje straha i nesigurnosti, šta god da se na to nadogradi, neće biti dobro i stabilno. Bez postavljenih granica djeca gube oslonac. Kako se djeca odnose prema obavezama, šta pokazuju rezultati u obrazovnom sistemu, budući da su jedine obaveze današnjeg djeteta učenje, govorila je sociolog Zdenka Grbavčević, podsjećajući i da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju o dječjim pravima i samim tim preuzela obaveze da poštuje sva dječija prava.
Izvor; Dan.co.me