U svijetu se sjutra obilježava Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, koji Crna Gora i ove godine dočekuje bez značajnih rezultata u ovoj oblasti.
Iako pojedini političari s ponosom ističu da je Crna Gora lider u regionu po mnogim pitanjima, pa tako i kada je riječ o životnom standardu građana, stvarnost je sasvim drugačija.
Prvo, podataka o stepenu siromaštva u našoj državi već šest godina nema. Poslednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura, a ispod nje se nalazilo 8,6 odsto građana. Poređenja radi, 2003. godine onih koji žive ispod linije siromaštva bilo je 12,2 odsto, a 2010. taj postotak je pao na 6,6 odsto.
Dalje, u radnom odnosu u Crnoj Gori nalazi se oko sto pedeset hiljada ljudi, od kojih skoro 83.000 prima zaradu manju od 250 eura. Polovina prima minimalnu platu koja je do skoro iznosila 193 eura, a sada 222, dok trećina zaposlenih neredovno prima platu. Najbrojniji su zaposleni u trgovini, čija se plata kreće od 250 do 300 eura, dok dvije trećine radnika prima zaradu ispod 500 eura. Alarmantan je podatak da trećinu nezaposlenih čina lica sa visokom stručnom spremom.
U Crnoj Gori više od 15.000 djece živi u siromaštvu, a najviše ih je u porodicama sa troje i više djece, bez zaposlenih, u porodicama korisnika materijalnog obezbjeđenja. Najčešće se radi o djeci samohranih roditelja, s teškoćama u razvoju i djeci romske nacionalne manjine.
Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe za avgust 2019. godine iznosila je 642,2 eura, dok se prosječna zarada već godinama kreće oko 500 eura.
Na siromaštvo utiču brojni faktori, a kod nas su najvažniji: dugotrajna nezaposlenost, rast cijena i nesigurnost radnih mjesta i prihoda.
Pored lica sa invaliditetom, raseljenih i jednohraniteljskih porodica, penzionera čije su penzije mizerne, pripadnika romske populacije, u vrlo nezavidnom položaju su i mladi ljudi koji su zaposleni, ali su njihova primanja toliko mala, da ne mogu samostalno živjeti, pa odlažu zasnivanje braka i porodice i do kasnih godina ostaju sa roditeljima u istom domu.
Dalje povećenje plata i penzija, te ukidanje PDV-a na doniranu hranu i regulisanje zabrane bacanja viškova hrane, otvaranje više narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica su neki od načina borbe protiv ove pošasti koja podriva naše društvo.
SNP CG, kao partija koja se zalaže za državu socijalne pravde, nastaviće da se bori za svakog građanina, bez obzir
a na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost, jer smatramo da naše društvo može biti uspješno samo ukoliko dođe do smanjenja frapantnog jaza između bogatih i siromašnih i pravednije raspodjele društvenog bogatstva.
Foto: The Conversation