Sinoć je u Dvorcu kralja Nikole, pred brojnom publikom, promovisana prva knjiga Vasilija Laloševića, dugogodišnjeg novinara, poslanika i parlamentarnog diplomate – “Moj kaleidoskop”.
Na večeri obojenoj sjećanjima, kakva je uostalom i ova knjiga, govorili su novinar Milan Vujović i nekadašnji novinari, Vaskove kolege, Jovanka Ljubenko Matunović i Jovan Plamenac.
Sjetnu priču muzički su ispratili klapa KUD “Jedinstvo”, Božo Gagović i Gajo Ugrenović iz “Akademie”, a fragmente iz knjige čitala je spikerka Radio Bara Brankica Mandić.
Vasilije Lalošević, duhovito i šarmantno, svojstveno njegovom duhu i stilu, započeo je promociju svoje knjige prvijenca, priznajući da, iako je govorio pred 50-60.000 ljudi, nema ni ovoga puta tremu, ali “osjećam ogromnu odgovornost i imam puno srce”, kazao je, naglašavajući da je “Moj kaleidoskop” satkan od nostalgičnih sjećanja, pa i jugonostalgičnih, na nekadašnju zemlju, grad, ljude i vrijednosti jednog drugog vremena.
“Taj kaleidoskop je pogled u nešto lijepo, kao kada se na toj čudesnoj spravi, kada je vrtimo, pojavljuju raznorazni vitraži i vraćaju nas u ona lijepa vremena kada smo živjeli srećno, imali osjećaja za prave vrijednosti, kada nam je komšija bio brat, a vrata se nisu zaključavala”, istakao je autor, na čijoj promociji, iako je dvadeset godina u politici, nije bilo niti jedne riječi o njegovom političkom angažmanu.
Naprotiv, dominirala je priča o Radio Baru, sa kojim i počinju sjećanja u knjizi.
“Krenuli smo tih devedestih godina malo jačom brzinom, ali se ne kajem.Bio je to dio istorije, a u Radio Baru je tada bivstvovala sjajna redakcija. Uvijek ću se rado vraćati toj svojoj prvoj adresi-Radio Baru. On je naš iskon i ishod, rasadnik divnih ljudi, od kojih su mnogi postali diplomate, poslanici, književnici, osnivači izuzetnih kulturnih manifestacija, muzičari..Zašto da se, radi dnevne politike, ne progovori o svim tim divnim i značajnim ljudima. Danas, nažalost, postoji negdje na nebu jedna rajska redakcija Radio Bara-Momčilo Popović, Božidar Pavlović, Boško Milošević, Božidar Filipović Fićo, Vlastimir Bulatović, Dajana Šorović, Nedeljka Pavlović, Nela Popović, dva Željka-Željko Jelenić i Željko Šekarić, Budimir Jovetić, Veselin Tomović, Rako… Bili smo ponosni što smo radili u radio stanici koja je imala veliku slušanost”, prisjetio se Vasko tog perioda i zabilježio ga u knjizi, ali i prvog barskog pozorišta, vremena kada je Bar imao 4 bioskopa, solidarnosti iz 79-te, barskog dramskog studija, njegovih predstava i velikih uspjeha, Luke, izlasku Crne Gore na more i mnogim drugim događajima i datumima koji su obilježili jedno vrijeme.
“U knjizi je, u ritmu namjerno ispremještanih priča, stvaran mozaik jednog života sa vječnom primjesom mladosti i dobrih vibracija. Vibriranje uspomena može se pretvoriti u divnu melodiju uspješno vođenog života pojedinca, angažovanog u novinarstvu, kulturi, politici, sportu, pa i religiji. Ovo je jedinstveni životni dnevnik Vasilija Laloševića”, kazala je recenzentkinja knjige, Jovanka Ljubenko Matunović.
Jovan Plamenac, koji je iz novinarstva otišao u duhovne vode i posvetio se svešteničkom pozivu, pozdravljajući prisutne u skladu sa barskom tradicijom, istakao je da je Vaskovu knjigu pročitao u dahu.
“Pozdravljam vas sa – Pomaže Bog, Merhaba, Hvaljen Isus, jer, kako kaže stara mudrost ‘drž se svoga, tuđe poštuj’”, kazao je Plamenac , koji je naveo da su u knjizi “Moj kaleidoskop”, sadržani svojevrsni Vaskovi memoari , prožeti specifičnim reportažama, koje joj daju posebnu draž i ukus.
Milan Vujović, koji je radio sa Vaskom deset godina u Radio Baru, istakao je da ga je bolje upoznao tek kada su zajedno pratili Mediteranske igre u Bariju.
“Bili smo porodični ljudi, imali djecu i razmišljali što im možemo kupiti kako bismo ih obradovali kada se vratimo sa putovanja. Ono što je tada ostavilo poseban utisak na mene, jeste Vaskova briga da to prvo učini za svog pastorka, kojeg ne odvaja od svoje djece. Shvatio sam da to može samo dobar i plemenit čovjek”, kazao je Vujović, koji je, kada je riječ o knjizi, izdvojio kao najupečatljiviju priču “Odlaze nam dragi ljudi”, u kojoj autor govori o svojim roditeljima.
Na promociji knjige Vasilija Laloševića ,na kojoj su bili brojni njegovi sugrađani, prijatelji, kulturni i sportski radnici, književnici, partijske kolege, nostalgičan ton iz “Kaleidoskopa”, pratila je i adekvatno odabrana muzika u izvedbi klape KUD “Jedinstvo” i Gaja i Boža-Čiče iz “Akademie” koji su, kako je naglasio Vasko, otpjevali “muzičku himnu” Bara-Gulinu pjemu “Ja još uvijek mrzim decembar” i poetsku “Grad je širok kao more”, čiji je autor još jedan Vaskov kolega, koji više nije sa nama, Božidar Fićo Filipović.
Izvor: http://barinfo.me