Mr Krsto Božović, Budva
Prilikom upisivanja poslednje ocjene osnovnih studija u studensku knjižicu kod profesora turističke geografije, dao sam sebi za pravo, kao osoba iz turističkog mjesta da istog pozovem u naš grad. Odgovor na poziv je glasio: „Žao mi je, ali ja sam sa crnogorskim primorjem završio. U Crnoj Gori jedino ponekad svratim na Cetinje i to je to.“
U tom momentu, najblaže rečeno, ostao sam bez teksta. Meni je tada bilo nezamislivo da neko u tim godinama i u eri „dobrih“ sezona ima takvo mišljenje, a kamoli profesor turističke geografije. Ono što je obaveza svih nas u turizmu jeste da ne dozvolimo da se ista situacija desi i našoj djeci.
Turizam je po svojoj prirodi uslužna djelatnost i u potunoj je zavisnosti od kretanja ljudi i njihovih motiva. I to svi znamo. Međutim, ono što očigledno mnogi ne znaju a morali bi, je to da najkvalitetnija evaluacija turizma (turističke ponude) dolazi iz satisfakcija potrošača. Takve evaluacije nam daju jasnu sliku šta, gdje i kojim redosledom treba unapređivati. Turizam je skup naizgled nebitnih sitnica i kao takav ne trpi urbanističko iživljavanje,
komunalni nered, mijenjanje strategije razvoja turizma a najviše od svega ne trpi nepostojanje institucije ministra turizma u državi koja živi od istog.
Ono što najviše čini jednu destinaciju poželjnom su ljudi. Da bi turistička destinacija imala kvalitetnu ponudu cjelokupno stanovništvo mora dati doprinos u podizanju svijesti. Kulturno, obrazovno, pristupačno, ljubazno i uslužno djelovanje je obaveza ne samo turističkih radnika nego svih građana. U dubini duše ubijeđen sam da mi kao narod to i jesmo. Ne smijemo dijeliti turiste po tome iz koje zemlje dolaze, koliko novca imaju i koje su vjere . SVI su nama oni podjednako važni, jer na kraju od njih živimo. Svjedoci smo tih primjera, a i kako i ne bi bili kad su glavni biseri turističke privrede dati na upravljanje onima koji svoj patriotizam i prosperitet pokazuju okupljanjem ispred diskoteka umjesto, na primjer, doma kulture. Izvinjavam se, mi u Budvi to nemamo. Ili možda ispred nekog monumentalnog spomenika. Još jednom se izvinjavam, mi to palimo bakljama.
Naime ubjedljivo najbitnija sitnica je saobraćajna infrastruktura. Toga smo već uveliko svjesni i ne moramo da brinemo. Hit ponuda postkorona perioda 2030. godine, naše vječne Crne Gore „Spavaj na Čevo, kupaj se na Krupac“, jer ćeš đe drugo teško stići.
Moramo pomenuti zvaničnu viziju strateške orijentacije razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine objavljene 2008. godine, potpisane od tadašnjeg ministra Predraga Nenezića.
“Godine 2020. Crna Gora je turistička destinacija sa ponudom tokom cijele godine, sa živopisnim pejzažima i zaštićenim biodiverzitetom. Očuvala je svoje naslijeđe i njeguje svoju tradiciju, koja proizilazi iz tri velike kulture. Crna Gora njeguje svoju multietničnost. Brend i tvrdnju „Wild Beauty“ – Crna Gora ne opravdava samo time što posjetiocima pruža pogled na netaknutu izuzetnu prirodu. Podjednako nudi raznolikosti i visoki kvalitet, koji su usmjereni na zadovoljavanje potreba svakog pojedinačnog gosta.”
Državo moja, sada je 2020. godina. Ja te ne pitam gdje nam je Jadransko-jonska magistrala, ja te ne pitam za materijalne stvari. Ja kao građanin pitam te državo moja: Ko nam sruši ovaj temelj što postavismo?
Za kraj bih podsjetio na stihove Vitomira Vita Nikolića:
“… ne, vaš mi cvrkut sad zbilja ne treba
razmažene gospođice laste.
Oni su s nama zebli ispod streha
oni su voljeli i ovo golo granje,
zato, moj pozdrav, vesela grudvo smijeha,
drugovi vrapci, moje duboko poštovanje!!!”