Месец: јул 2020.

Poslanik Aleksandar Damjanović za “Vijesti” kaže da je bilo očekivano da DPS, s opravdanjem zaštite ličnih podataka i slično, neće dozvoliti kontrolu upotrebe mogućih višemilionskih isplata socijale, uz alibi borbe protiv posljedica pandemije koronavirusa.

“Već sam u raspravi oko izmjena zakona, kojima je omogućena tzv. dodatna isplata socijalnih davanja sa tekuće rezerve, upozorio na netransparentnost zakonskih rješenja i mogućnost izbornih zloupotreba. Tada sam rekao da bih podržao isplatu i više sredstava od opredijeljenih uz striktnu kontrolu, odnosno jasne kriterijume, u funkciji sprječavanja eventualne kupovine glasova pomoću socijalnih davanja, što je, poznato je, jedna od DPS-ovih izbornih specijalnosti”, rekao je Damjanović.

Izvor: Borba.me

Mr Marija Radinović, portparolka Odbora SNP Glavnog grada Podgorica

Crnogorska vlast, vodeći se potrebom da što više popuni rupe u budžetu koje je sama proizvela, okomila sa na još jednu ranjivu kategoriju stanovništva koja bi trebalo da iz svog džepa nakodnadi nedostatke. Tako je predloženo da crnogorski studenti moraju da plaćaju specijalističke studije na jedinicama Univerziteta Crne Gore u iznosu od 500 eura po semestru, odnosno 1.000 po godini.

Naime, s obzirom na to da se ove godine prvi put organizuju budžetske dvogodišnje magistarske studije, Senat Univerziteta Crne Gore je predložio da se specijalističke studije i jednogodišnje master studije organizuju isključivo kao samofinansirajuće.

Ovo je još jedan zaokret u obrazovnoj politici Univerziteta Crne Gore koji ide na štetu studenata, a koji ovakvu odluku nisu očekivali i koji će u sve složenijoj ekonomskoj situaciji izazvanoj pandemijom korona virusa biti primorani da odustanu od daljeg školovanja ili da se snalaze kako znaju i umiju da plate ono što se traži od njih.

Postavlja se pitanje otkud sve veći nameti za studente u zemlji koja je svojim Ustavom propisala da je školovanje besplatno? Takođe, ostaje nejasno kako Univerzitet Crne Gore i Ministarstvo prosvjete, nakon što su slavodobitno prošle godine objavili da će master studije biti besplatne, sada izlažu studente novim troškovima, ne brinući o tome kako će se to odraziti na njihovo ionako loše ekonomsko stanje.

Treba li podsjećati da su se studenti prošle godine jedva izborili da ne plaćaju dodatne troškove za prijavu magistarskog rada, osim onih koji se odnose na školarinu i na prenos kredita za nepoložene ispite?

Da li se radi o pokušaju da se unaprijed nadoknadi ono što će se navodno pokloniti studentima kroz besplatne master studije? Kako se situacija odvija, ne bismo se iznenadili i da se kroz neko vrijeme, a pod izgovorom problema koje je donijela pandemija korona virusa, odustane od odluke da master studije budu besplatne i da se na taj način ućari još neki cent od osiromašenih studenata i njihovih porodica.

Socijalistička narodna partija Crne Gore smatra da ekonomska kriza ne smije da se prelama preko studenata kao jedne od najugroženijih kategorija stanovništva i da im se otežava završetak školovanja. Umjesto toga, neophodno je pronaći način da se oni oslobode planiranih nameta i da im se omogući da što lakše dođu do svojih diploma i da što prije pronađu zaposlenje kako bi pomogli sebi i svojim porodicama.

SLIKE IZ BUDVE SU NAJBOLJA POTVRDA STANJA U KOJEM SE NALAZI CRNA GORA

Kao prva žrtva policijske brutalnosti u Budvi, koja se desila prije desetak dana, ne mogu ostati nijem na sve ono što se dešava u mom rodnom gradu, koji je daleko od onoga što bih želio da bude.

Estetski neprikladan, urbanistički i konceptualno nepromišljen, betonski talas koji je godinama bezosjećajno davio Budvu, noseći pred sobom svo kulturno nasljeđe i javne prostore, gušio je i mene kao studenta. Godinama bespomoćno svjedočim dezintegraciji autentičnog budvanskog, mediteranskog identiteta, narušavanju ambijentalnog okruženja, nepažnji prema graditeljskoj baštini i kulturnom nasljeđu, destrukciji prirodnog bogatstva i stvaranju “betonskog čudovišta“.

Bogatstvo koje nam je priroda podarila i kulturno-istorijsko nasljeđe koje su nam preci ostavili, beskrupulozni tridesetogodišnji tamničari Budve su bez imalo saosjećanja devastirali i tajkunizovali, dovodeći u krizu vjekovni identitet jednog od najstarijih naselja na prostoru Jadrana. Neuspjeli pokušaji Monaka ostvareni u pomiješanim stilovima gradnje i raznobojnim fasadama, kombinovani sa šankovima na kojima se vrti roštilj i polunagim plesačicama koji su godinama bili slika “moderne” Budve ,zamišljene i realizovane od njenih tadašnjih tamničara, učinili su da Budva podsjeća na sve, osim na Mediteran.

Nedostatak javnih prostora, manjak kulturnih institucija i edukativnih događaja, nepotizam i korupcija, izostanak poslovnih šansi, oduzeli su, nažalost, meni kao nekadašnjem srednjoškolcu, a današnjem studentu bilo kakvu šansu za unapređenjem. Moderna istorija mog grada ispisana je betonskom olovkom koja je njegovim pohlepnim tamničarima strpala novac u džepove, a mene i moje vršnjake strpala među hladne i tužne zidine.

Kao crnogorski student, svojim kolegama iz Evrope i svijeta pri upoznavanju prvo moram da objasnim da Montenegro nije španska pokrajina i da se ne nalazi u Južnoj Americi, jer nažalost prepoznatljivost u 21. vijeku nismo stekli ničim što bi privuklo studente i akademike, već nažalost “operacijama” koje privlače kriminalce, mafiju i tajkune. Kriminal, pljačka, korupcija, nepotizam, diktatura su neke od riječi kojima mogu da prezentujem modernu istoriju svoje zemlje, generalno nebitne u bilo kakvim međunarodnim okvirima, toliko da na pojedinim evropskim fakultetima na listama za upis i ne postoji.

Nažalost, ne mogu da ponudim svojim kolegama bilo kakvu studentsku razmjenu gdje bi mogli dodatno da se usavršavaju, jer u obrazovnom paketu svoje zemlje nemam puno da ponudim. Ne mogu da im ponudim ni najbolji univerzitet, niti najbolje centre za istraživanje, ne mogu da se pohvalim nekim revolucionarnim izumom koji je osvojio cijeli svijet, niti najuspješnijim sistemom školovanja, ne mogu da se ponosim najbolje opremljenim školama, niti naporima i sredstvima koje država izdvaja i ulaže u mlade naučnike i studente, niti mogu da sanjam da ću jednog dana ipak moći pošteno da sebi i svojoj porodici obezbijedim dostojanstven život i da će moj trud i moja karijera jednoga dana ipak biti cijenjeni i nagrađeni.

Nažalost, lista snova i neuspjeha je podugačka, a lista prilika i šansi je izuzetno kratka. I onda se tako razgovor sa mojim kolegama iz inostranstva ipak svede na neko ljetnje i kratkotrajno putovanje, jer ni kroz kulturni paket, nažalost, nemam puno da im ponudim. DPS epidemija koja već trideset godina hara ovom državom i odnosi sve lijepo i iskonsko, a ostavlja ponor, agresiju, nasilje, podjele, lopovluk, pustoš i žal, oduzela je i meni kao studentu bilo kakvu šansu za boljitak i napredovanje, priznatost i poštovanje u svijetu.

Organizovana kriminalna grupa je ispisala modernu istoriju Crne Gore u kojoj se ime moje zemlje spominje samo u sintagmi sa riječima mafija, nepotizam, korupcija, itd. Ipak ostaje nada da ćemo ja i moje kolege 1. septembra moći da pronađemo posao bez ikakve članske karte i da će DPS epidemija koja trideset godina paralizuje crnogorsko društvo jednom zauvijek biti poslata u zaborav.