ANDRIJEVICA PRIPADA SVIMA, A NE SAMO DPS MOĆNICIMA
Da su moćnici okupljeni oko DPS-a praktično privatizovali Andrijevicu i njena prirodna bogatstva uvjeriće se svako ko zakorači na tlo svete vasojevićke zemlje za koju su naši preci davali živote da bi je slobodnu ostavili svojim potomcima. Danas je ta zemlja porobljena od strane onih koji su kidisali da svaki izvor i rijeku stave u cijevi, da posijeku svako stablo drveta i da prigrabe svaku stopu naše đedovine, i to radi ličnog bogaćenja i izigravanja veličina, kojima niko ništa ne može.
Danas ključeve od nekad ponosne Andrijevice u svojim rukama drži brat predsjednika opštine Srđana Mašovića, Igor Mašović i njegovi poslušnici, kao produžena ruka trenutno najvećeg evropskog diktatora Mila Đukanovića.
Ako se iz pravca Berana uputimo prema Andrijevici, u selu Trešnjevo dočekaće nas velika Mašovićeva farma kokošaka, a sa druge strane devastirani prostor prema Gradišnjici, gdje je ovaj novokompomovani biznismen rušio sve pred sobom kako bi na tamošnjoj rijeci napravio hidroelektranu. Na svu sreću, mještani su ga spriječili u tome i na jedvite jade sačuvali Gradišnjicu i Trepačku rijeku od njegove pohare.
Krenemo li dalje, na Bandovića Mostu vidjećemo Mašovićevu ogromnu zgradu u kojoj se registruju vozila i obavlja tehnički pregled. Ako tu bacimo pogled prema Limu, vidjećemo devastirano riječno korito gdje je Mašovićeva moćna mehanizacija eksploatisala šljunak. Ako pogled okrenemo dalje, vidjećemo fabriku za proizvodnju peleta za koji se potajno priča da je pod njegovom kontrolom. Uputimo li se dalje prema gradu, uočićemo Mašovićevu veliku kuću u centru Andrijevice u kojoj je smješten market.
Naići ćemo na skupocjena Mašovićeva vozila čija se vrijednost mjeri desetinama hiljada eura. Tu je i nekolioko stanova i lokala koji pripadaju Mašovićima i njihovim najbližim „saradnicima“ i izvođačima radova, kao i kladionica koju kontrolišu. A to koliko Mašović, kao vlasnik firme Igma, ima skupocjenih građevinskih mašina i kamiona teško je utvrditi, jer se mogu vidjeti na svakom koraku. Može se reći da njegov vozni park više vrijedi nego kompletna mehanizacija kojom raspolaže nekoliko opština i javnih preduzeća na sjeveru Crne Gore.
Nastavimo li dalje prema Murini, dočekaće nas Mašovićeve elektrane na Piševskoj rijeci i Šeremetskom potoku koje godišnje ostvaruju prihode koji se mjere stotinama hiljada eura. Tamo ćete sresti i ljude kojima je Mašović, praveći elektrane, uskratio mogućnost da navodnjavaju svoja imanja. A ako okrenete prema potkomovskim selima, u pravcu Kuti i Japana, imaćete šta da vidite. Vidjećete desetak elektrana na vodotocima Zlorečice od kojih se neke još uvijek grade, a neke odavno proizvode struju. Tu ćete naići na pravi ekološki zločin, poremećenu prirodnu ravnotežu i osiromašeni narod kojem je ostalo da gleda kako mu ovaj mladi biznismen, bez fakultetskog obrazovanja, uništava i ruši ono što su njihovi đedovi branili od najezde brojnih zavojevača i većih sila. Čućete i one koji pričaju da će Mašović od profita dobijenog od proizvodnje struje moći da kupi sva imanja i kuće na prostoru Konjuha i šire okoline.
A ako krenete prema Komovima vidjećete Eko katun na koji su Mašovići davno bacili oko, uvodeći stečaj u tamošnje preduzeće, u namjeri da ga privatizuju na lak način. A ako preskočite prevoj Trešnjevik dočekaće vas mještani Bara Kraljskih koji svim silama pokušavaju da spriječe da Mašovićeva mehanizacija ne „zacrni“ do kraja njihove rijeke, jer je on i tamo krenuo da izvodi radove na izgradnji nekoliko hidroelektrana.
Ovo je samo dio onog što se može vidjeti na prostoru Andrijevice, a nije tajna da je Mašović svoju imperiju upotpunio određenim nekretnimama i izvan Vasojevića. I tako kud god se okrenete u Andrijevici i okolini vidjećete nešto što pripada Mašovićima. Takođe, kad krenete da nešto „ oposlite“ svi će vam reći to jedino mogu Mašovići da završe i odrade.
Poslije svega pitamo se kako je ovaj čovjek za kratko vrijeme mogao da stekne toliko bogatstvo i stavi pod kontrolu brojne vrijednosti koje pripadaju svim građanima? Pitamo se gdje su tu pošteni seljaci, dobri radnici, naša omladina, djeca, intelektualci, umjetnici, stvaraoci i mnogi drugi koji jedva sastavljaju kraj sa krajem? Pitamo se gdje su tu naše sposobnosti i naša pamet? Pitamo se da li familije, poput Mašovića, treba da prigrabe sve, a mi ostali da nemamo ništa? Pitamo se da li imamo pravo da to više dozvoljavamo, prije svega zbog naše djece?
Mi im poručujemo da nemamo nikakve loše namjere prema njima, oni su naši sugrađani, sa kojima smo spremni da dijelimo i dobro i zlo, ali stavljamo do znanja da i ostali narod treba da živi. Zato, narode Vasojevića uzmi sudbinu Andrijevice u svoje ruke, kaži NE moćnicima i DPS politici, jer Andrijevica pripada svima, a ne samo pojedincima. Isto kao što naši sveti hramovi pripadaju Bogu i vjernom narodu, a ne nikako onima koji imaju namjeru da ih izdaju pod zakup, onako kako je to svita iz DPS-a zacrtala.