Marija Radinović, magistar političkih nauka i potpredsjednica Odbora SNP Glavnog grada Podgorica
Već danima mi odzvanja u mislima govor mržnje mladog saradnika u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, Nemanje Batrićevića, koji je izrekao na tzv. „patriotskom“ skupu u nedelju. Radi se o čovjeku koji predaje na univerzitetskoj jedinici na kojoj sam i sama studirala, sa koje sam ponijela ogromno znanje i proživjela divne dane.
Nisam željela pridavati pažnju riječima ovog mladog čovjeka nadajući se da ga je atmosfera ponijela i da je, možda razočaran debaklom političke opcije koju očigledno preferira, dao sebi oduška i upotrebio malo grublje riječi. Međutim, danas kada vidim u medijima da se potpisuju peticije podrške dotičnom gospodinu i da se on brani od takozvanih napada i napadača, pitam se da li živimo u istoj zemlji i slušamo li i razumijemo iste riječi i rečenice.
Od konstatacija kolege Batrićevića već su se ogradili i studenti samog Fakulteta političkih nauka, koji su saopštili da su „naročito iznenađeni stavom i upotrebom terminologije onih od kojih učimo i koji bi nam trebali biti primjer“. Bravo za studente mog FPN-a koji već sada znaju da rezonuju i koji ne žele da žive u društvu mržnje, svađa i podjela!
Što se tiče kolege Batrićevića, poručila bih mu samo jedno: Nismo mi ni „ravnogorska fukara“, ni „krvožedna horda“, ni izdajnici svog naroda i države, a ni oni koji pale crnogorske barjake. Za državu Vi ne brinite, nećemo je uprtiti na leđa i odnijeti za Beograd ili Moskvu. Crna Gora ostaje tu gdje jeste, sa svima nama zajedno koji joj, vjerujem, želimo najbolje.
Nemojte Vi, kolega, braniti pripadnike manjinskih naroda od nove vlasti. Branite ih od onih koji su godinama protjerivali i terorisali muslimane, Bošnjake, Hrvate, liberale i Srbe. Branite sve one koje je DPS trodecenijskom torturom i strahovladom doveo do ivice ponora. I samo da se zna, kada je još uvijek aktuelni predsjednik države zasjeo u fotelju premijera 1989, ja sam imala dvije godine, rasla sam u tom turbulentnom vremenu i baš zato ne želim da moja djeca dožive isto.
Čujem da ovih dana osporavaju i Vaše naučne reference. Nikada taj luksuz ne bih sebi dozvolila jer Vas ni ne poznajem, ali podsjetiću Vas na riječi velikog profesora Vladete Jerotića: „Obrazovan je onaj koji ima obraza. Neka čobanica u planini je obrazovanija od tzv. obrazovanog intelektualca, jer ima obraza.“
Za kraj, Vaše je, kolega Batrićeviću, da učite svoje studente tome kako da postanu dobri ljudi, prije svega. Sve ostalo je samo nadgradnja.
Ne trošite se na izgubljene bitke i ne borite se sa vjetrenjačama. Dozvolite Crnoj Gori da osjeti duh demokratije. Vrijeme je.