☝️ TEK SMO POČELI ☝️
Postigli smo mnogo 30. avgusta. Odbranili smo svetinje, srušili smo diktatorsku vlast. Svi zajedno.
Sada je osjetljiv momenat. Slušam i čitam ovih dana razna gledišta svojih saboraca (mislim na moje SNP-ovce prvenstveno, kao i na kolege iz DF-a) i sve ih razumijem. Svi smo mi u pravu na neki način. I oni koji se ljute, i oni koji prihvataju dati slijed događaja kao neminovnost u ovom trenutku, i oni koji smatraju da je potpuno ispravno staviti fokus na borbu protiv najveće pošasti našeg društva – kriminal i korupciju, a s tim u vezi i ekonomsko ozdravljenje i uređivanje sistema, što iziskuje veliku posvećenost i mudre poteze.
Rekla bih da sam prošla kroz sve tri faze, redom. I nije lako, jer je moja porodica prošla golgotu zbog političkog aktivizma mog oca, koji je učestvovao u stvaranju SNP-a, a nakon toga sam i ja kao mlada osoba iskusila nemogućnost zapošljavanja zbog partijske nepodobnosti, dobila otkaz sa prvog radnog mjesta jer je to tražila „mjesna zajednica“, i proživjela razne nepravde do danas. Kao i mnogi drugi, buntovnici, koji nijesu htjeli da prodaju stav i vjeru za večeru.
Ali, čitam i statuse naših sugrađana koji su svih ovih godina uživali privilegije, kako ocjenjuju naše reakcije povodom ovih dešavanja.
I oprostite mi na isključivosti, ali ne može, i nema pravo, da neko ko nije prošao kroz slične situacije drži lekcije o tome kako treba da se osjećamo i šta je ispravno.
Sve je ljudski, pa čak i biti ljut na one koji su ćutali dok su se nama te nepravde događale i tim nečinjenjem davali podršku takvom postupanju.
Još više je ljudski da kažemo da nećemo da robujemo tim osjećajima, i da ne želimo i nećemo dozvoliti da drugi prolaze kroz slične situacije…
Sigurna sam da će velika većina brzo doći u tu krajnju fazu. Nekome treba manje, nekome više vremena, i to je u redu.
Takvim stavom pokazujemo širinu koje nijesmo bili ni svjesni, prihvatajući kompromisno rješenje, zbog kojeg ćemo svi biti malo zadovoljni a malo i nezadovoljni. Jer ovo treba da bude pobjeda svih građana, uključujući i one koji su birali lakši put (pod uslovom da nijesu učestvovali u nečasnim radnjama). Zato je istorijska.
Tako da, ne dozvolimo da bacamo kamen jedni na druge, jer to je baš ono što dojučerašnja vlast priželjkuje. Podržimo jedni druge, kako god se trenutno osjećali i šta god mislili… Čeka nas još dosta pobjeda – nad kriminalom, korupcijom i svim vidovima diskriminacije kojima smo itekako bili izloženi, kao i ostvarivanje slobode po raznim pitanjima…