Dok je svijet na društvenim mrežama tugovao zbog obespravljivanja žena Avganistana i grozio se nazadnošću talibanskog svjetonazora, kao da je svima promakla činjenica da je vojna i ekonomska velesila kakve su SAD nakon dugo vremena morala da prizna svoju inferiornost u odnosu na protivnika. Posljedice te frustracije ćemo imati priliku da vidimo u vremenu koje je pred nama. Zapadnije od Avganistana, mala Crna Gora nastavlja da živi svoju krizu identiteta. Ostaje da se nadamo da će na se kraju tog kolektivnog puberteta oblikovati jedno zrelije i složnije društvo. Epilog turbulencija koje živimo i kako će on izgledati pripadaće generacijama koje sada stasavaju. U to ime, komenatar na fenomene koji oblikuju našu svakodnevicu ovog puta smo tražili od politikologa i člana asocijacije mladih SNP-a, Luke Jankovića.
AFGANISTAN
Možda i najnezahvalnije jeste pisati o ratovima i oružanim sukobima koji se dešavaju izvan dosega čak i naše mašte, ali u svijetlu snimaka sa kabulskog aerodroma koji su obišli svijet, riječ ili dvije napisali su svi.
Čejnijevo razdoblje obilježeno brutalnošću na međunarodnoj sceni bio je signal svima da dežurni policajac neće mirovati dok svoje interese ne zazida u floskulama poput one “RAT ZA MIR”. Ono što ne bi bilo pošteno jeste da u ovih nekoliko rečenica napišem fabulu radnje, pokušam da objasnim razloge rata ili sam rat. Manje ili više činjenice, datumi, godine i borbe ovog sukoba jednoga dana će zamarati učenike srednjih škola i poražavajuće je shvatanje da ćemo se i prema ovome nekada ponijeti ravnodušno.
Između vijesti koje nam se prikazuju iz minuta u minut o američkoj vojsci, talibanima, pres konferencijama, osvajanjima i tako dalje i tako redom izgubili smo pojam o onome što i jeste tragedija ovog rata, a to je ČOVJEK. U svakom svojem obliku ženskom, muškom; starom ili mladom, obrazovanom ili bez škole…. jednako su patili svi. Sebično jeste kada sjedeći za računarom pokušavamo da se predstavimo kao analitičari ili borci za ljudska prava, kada u tamo nekoj azijskoj državi možda i dok pišem ove riječi neka žena je išibana i kažnjena samo zato što je žena ne po mjerama i standardima šibatelja. U danima koji dolaze i u kojima će se itekako pričati o ovome ratu, kada čujemo debate o tome da li se Amerika trebala povući ili ne, kada su koji grad zauzeli Talibani, imperativ je da se sjetimo da su ta pregonjenja nekome oduzela prava na život. Život i naše pravo nad vlastitim životom je ultimativno i nijedna sila ma koliko jaka to ne smije poreći i uskratiti.
SNP
Između dva građanska rata u Jugoslaviji koji su moralno uništili i izopačili Južne Slovene u maloj Crnoj Gori dešavali su se tektonski potresi na političkoj pozornici. Koplje se lomilo i na kraju slomilo na deblji kraj po polovinu DPS-a predvođenu Momirom Bulatovićem. Tog je marta ‘98. nastala i Socijalistička narodna partija. Neću se ustručavati da budem ličan i da kažem da se SNP rodila iz naroda i sa narodom se borila protiv odnarođenog režima kojem smo prisustvovali i mi koji smo stari koliko i ova polarizovana politička borba.
Obzirom da se prema ovom pitanju odnosim lično svoje viđenje neću predstaviti kroz brojke izbornih rezultata ili suvoparnu političku konotaciju, već na posve atipičan način. Primjer posmatranja predmeta političke kulture jesu 23 godine političkog djelovanja SNP-a u opoziciji i 1. godina u vlasti na državnom nivou. U periodu od 23 godine primjera torture i šikaniranja je dovoljno za trotomna ediciju, a ovi primjeri odjekuju najglasnije u ubistivima Pavla Bulatovića i Duška Jovanovića. Pored otkaza, diskriminacije, medijskih blokada, crtanja meta i Ubistava SNP je za sve ove godine ostala dostojanstvena i sebi nije dozvolila upliv u politikantske vode, čestitanja rezultata treće fudbalske lige, prepucavanjem o tome koja se pjesma pjevala i na kojem skupu, iskorištavanjem svake situacije u političke svrhe. Turbulentan period, politička cijepanja i pokušaji lomljenja kičme ovu političku organizaciju nisu skrenuli sa onog puta koji su uspostavili neki ljudi bolji od nas.
Do danas SNP je ostala politička organizacije u punom kapacitetu tog pojma, i ostala dosledna ideji da kako državom tako i partijom ne može upravljati jedan čovjek, jer ni država ni partija nisu sredstvo za samopromocije već servis građana.
TURISTIČKA SEZONA
Nakon korone i svjetskog ekonomskog kraha prouzrokovanom njome, živjeli smo u apsolutnoj neizvjesnosti, šta ako i ove sezone crnogorske plaže ostanu puste. No kako ovih dana dobijamo radosne abere o tome da je bolje nego lani briga o uspjehu odnosno neuspjehu prerasla je u nešto što se ne može reći jednom riječju. Naime radi se o tom da igramo u zoni apsurda raspravljajući o tome kakva je struktura gostiju koja je došla u našu zemlju. Dakle više ne govorimo o tome sta bi se moglo uraditi da veći broj ljudi dođe u Crnu Goru već se vode polemike zašto u Crnoj Gori ne ljetuju prvih 20 izabranika časopisa “Forbes” već ljetuju u odnosu na sadašnju strukturu gostiju. Možda nevjerovatno za zamisliti da ovakva stvar može biti plod za dalju polarizaciju crnogorskog društva, ali stanje realnosti nam pokazuje da naši socijalni i moralni kompasu ne pokazuju sjever.
MLADI
Pokretačka sila u svakoj zemlji, buduća intelektualna i politička elita, reformatori, buntovnici…Sve su ovo osobine koje se vezuju sa po zakonu grupom ljudi mlađih od 30 godina, iako mlad može biti svako. Vode u kojima pliva crnogorska omladina nažalost su mutne i razlikuju se od bistrih brzaka u kojima djeluju po godinama njihove kolege iz svijeta. Ono što najviše možda i smeta svima nama kod mladih jeste apsolutno i konstantno držanje mladih po strani i ne učestovavnje u bitnim društvenim, socijalnim i političkim procesima u Crnoj Gori. Zona komfora u kojoj se nalazimo i iz koje je nekada teško izaći jesu najveći kočionik razvoja crnogorske omladine. Borba za kvalitetnije obrazovanje i bolji društveni status moraju biti imperativ oko kojeg ne smije biti kompromisa. Vjerovatno ove stvari zvuče manje atraktivano i floskularno u odnosu na priče stare 100 i više godine, ali da citiram svojeg profesora filozofije :” Svako bira svoju inteligenciju”. Da na kraju budem potpuno otvoren, mislim da mladi u Crnoj Gori mogu mnogo više i da vremenom polako sazrijevaju za korak naprijed. Uz malo kohezije i usmjeravanja energije na stvari od zajednočkog interesa i opšteg dobra mislim da kratak vremenski period možemo postati ona skupine makar umjesto koje neće misliti neko drugi.
CETINJSKI MANASTIR
Sjećam se jako dobro kada sam prvi put kao dijete posjetio Cetinjski manastir, i dugo vremena na njega gledao kroz prizmu vjere i istorije. Godinama kako sam odrastao aspekt vjere i istorije proširen je i na polja politike. U ovom domenu u kojem razmišljam o Cetinjskom manastiru moram reći da ga ne posmatram kao zasebnu jedinicu već kao na centar kompletne crkvene organizacije u Crnoj Gori, što on u suštini i jeste.
Činjenica da se pitanje Cetinjskog manastira aktuelizuje periodično, iznova i iznova biju se bitke oko toga čiji je naš Cetinjski manastir.
Pisao je Laza Kostić, a ja se i sam tako osjećam po ovom pitanju :” Dve se u meni pobiše sile”. Je li ova svetinja jedna od najvećih riznica pravoslavlja i istorijskog nasleđa koja u sebi čuva ruku koja je krstila Hrista, čestice Časnog krsta, štap Ivanov, krunu Stefanovu, epitrahelj Savin, barjak Boškov i mošti možda i najvećeg među nama, Svetog Petra Cetinjskog? Sa druge strane taj isti Cetinjski manastir, pogotovo u modernoj dobi, nekoliko puta je istupio politički i bio važna prekretnica u društveno-političkim procesima koji su bitno promijenili kurs Crne Gore.
Danas kada je ponovo dospio u centar pažnje pred tradicionalno ustoličenje crnogorskog mitropolita, Cetinje i Cetinjski manastir postaju u figurativnom značenju tampon zona između dva rova i dvije strane istog naroda.
U nadi da ćemo u vremenima koja dolaze sazrijeti i shvatiti da niko i apsolutno niko nema pravo da bilo kome ograničava slobodu izražavanja pogotovo vjerskog, iskreno se radujem ustoličenju koje je odraz vjekovne tradicije i biti crnogorskog bića, a kojem ja prvi put u životu prisustvujem.
NACIJA
Odmah na početku ću biti eksplicitan i reći da živimo u zabludi da se u svijetu i među razvijenim društvima ne priča o naciji. Ovo pitanje je od kad je svijeta i vijeka bilo od enormne važnosti kako po zapadna tako i po istočna društva. Obzirom da je tako bilo u prošlosti logičan zaključak se izvodi da je situacija takva i sada i da će tako biti u budućnosti.
Pitanje nacije odnosno pitanje pripadnosti naciji proističe iz individualnog osjećanja svake osobe. Taj osjećaj pripadnosti gradi se kroz razne uticaja koji efekat postižu od samog djetinjstva osobe, definitivno najveći uticaj ostvaruju sredina i porodica.
U Crnoj Gori od dobrog dijela političke garniture možemo čuti težnje i ocjene kako nacionalnog pojedinačno osjećaja ne bi trebalo biti i kako biko ko ko upliva u vode nacionalnog Crnu Goru vuče ka ambisu Srednjeg vijeka.
Moje mišljenje je da umjesto pokušaja da se ugase osjećaji nacionalne pripadnosti, djelovanje treba usmjeriti ka ohrabrivanju ljudi da iskažu stavove po ovom pitanju bez da zbog toga budu šikanirani, diskriminisani ili označeni kao retrogradna sila društva. Zadatak tri grane vlasti glede ove pojave mora biti isključivo u službi očuvanja prava svakog pojedinca da se osjeća kako god hoće. Najizraženiji problem kod ove unifikacije pokazuje se kod pitanja nacionalnih manjina u jednoj državi, jer je njihov identit kao manjine u inferiornom položaju u odnosu na većinu u nacionalnom smislu.Za kraj ću reći još jedno da je šovinizam zajednički neprijatelj svih nacija.
KORUPCIJA
Znajući da u Crnoj Gori korupcija postoji na svim nivoima iskoristiću onu narodnu i reći da riba uvijek smrdi od glave. Crnoj Gori je pošlo za rukom ono što nije nikome, a to je da banalizuje do granica apsurda korupciju i korupcionaške afere. Dok u svijetu ministri i premijeri podnose ostavke po pritiskom javnosti zbog kupljene čokoladice novcem poreskih obveznika, u našoj zemlji ljudi uhvaćeni u vršenju koruptivnih radnji ostaju na najvišim državnim funkcijama. Da stvar bude još i gora u odbranu onih koji su zavukli ruke do lakata u džep osiromašenog naroda stao je dio građana obmanjen da će zaštitom lopova zaštiti i državu.
O ovoj temi je ispričano mnogo toga, čitave predizborne kampanje su se bazirale na problemu suzbijanja korupcije na visokom nivou i na kraju svega formula je jednostavna.
Građani koji su primarni kontrolori vlasti ne smiju dozvoliti da se na upravljačkim pozicijama u državi nađu oni koji razmišljaju debelim crijevom.
FOLKLOR
Vrijeme pored toga što je majstorsko rešeto ono je i neumoljivo pred stvarima na koje nailazi. Uzeću Crnu Goru za primjer pa samo pomenuti nekoliko carevina koje su ukrstile puteve na prostoru naše zemlje, režimi koji su se smjenjivali na kraju i ratovi. Sve je ovo prošlo, neke je pregazilo vrijeme, druge zaboravilo, treće ili četvrte izvelo pred istinu jave.
Pored svega navedenog ma koliko jako i moćno bilo, u kontinuitetu kroz više vjekova jedino što se istinski održalo jesu tradicija, običaji odnosno ukupan folklor ovog naroda.
Sagledavajući sveukupnu situaciju u Crnoj Gori mogu sa ponosom reći da generacije koje dolaze neće prekinuti ovaj kontinuitet obnavljanja naše bogate tradicije. Broj folklornih kukturno-umjetničkih društava koji predstavljaju svoju zemlju kroz igru i pjesmu kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni je na zavidnim nivou. Lično poseban pijetet imam prema guslama koje su po mojem skromnom mišljenju i najzaslužnije što danas poznajemo svoju istoriju kako je poznajemo. Kroz vjekove su gusle imale drugačije namjene. U određenim periodima one su služile namjeni prepričavanju i čuvanju od zaborava priča od krucijalne važnosti po etnos našeg bića. Bilo je i vremena kada su gusle i guslar podizali moral u ratnim godinama. Danas one posve imaju drugačiju konotaciju, pa ću bez i trunke lažne skromnosti reći da su gusle kao cjelina dio najljepse napisanih stihova odnosno gusle su dio poezije. Neću kriti radost što danas u Crnoj Gori veliki dio omladine direktno ili indirektno uzima učešće u ovom procesu obogaćivanja našeg društva vrijednostima koje su položile najteži ispit, a to je ispit vremena.
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA
Kada živite u zemlji koja de facto nije nezavisna ni po jednoj osnovi, kada za mišljenje po svaki svoj potez morate dobiti zeleno svijetlo od međunarodne zajednice, kada svojim političkim partnerima ili protivnicima na skoro pa sedmičnom nivou morate prijetiti tom istom međunarodnom zajednicom ili kada držite ukočeno uprte oči tamo negdje preko moramo znati da pojam međunarodne zajednice ima posve drugačije značenje od one definicije koja se nalazi u političkim čitankama. Da budem potpuno iskren i bez ustručavanja reći ću da su rijetki momenti u kojima je međunarodna zajednica bila iskren partner ovoj zemlji. U zavisnosti od političke klime i establišmenta zavisila je i sudbina Crne Gore na međunarodnom planu. Naše su epizode u spoljno-političkim krugovima išle od sjaja do očaja. Od neuvažavanja knjaza Danila do najvećih počasti za kralja Nikolu, od pomoći na početku II Svjetkog rata do savezničkog bombardovanja Podgorice, od partnera zapadnih sila u godinama Hladnog rata do živih meta bombarodavanja ‘99. Točak istorije se okreće pokazuje nam da će se i trenutan stav međunarodne zajednice prema nama promijeniti, na bolje ili gore ostavljamo vremenu koje je ispred nas da nam pokaže.
Ono što decidno odbijam, iako proevrospki i prozapadno nastrojen, jeste da budem neko ko će slijepo da vjeruje svemu što dođe iz međunarodne zajednice kao da je sveto slovo. Odbijam decidno da budem neko kome će usta biti puna međunarodne zajednice samo po cijenu ličnih uspjeha. Crna Gora i mi zajedno sa njom vjerujem da ćemo u godinama pred nama sazrijeti i pokazati da ovaj narod posjeduje moć da socio-kulturne i ekonomske prilike upodobi rangu razvijenih zemalja.
VEĆINA
Kao neko ko je ponešto procitao o političkim prilikama i samoj politici nisam vjerovao da mogu reći, ali većina makar u Crnoj Gori je postala relativan pojam. Eksperiment kojem nisu dorasle ni utopijske demokratije, a ogleda se u trenutnoj Vladi Crne Gore pokazao je da većina po potrebi ličnoj može biti sklepana u raznim kombinacijama.
Kome milo, kome krivo jedno je činjenica, na izborima određene politike dobiju podršku građana neke druge politike tu istu podršku izgube. Kada se crta podvuče ovo jeste jednačina bez nepoznate, pobjednici izborne utakmice sprovode politiku koja je dobila podršku. Nikakve lične potrebe ili direktive iz kancelarija trećerazrednih diplomata ne mogu po svoj političkoj logici da budu iznad iskazane volje građana.
Ovakvim djelovanjem postavljaju se opasni presedani, iako bih kao politikolog trebao biti srećan zbog pretakanja teorijskih pretpostavki u praktične primjere, kao građanin Crne Gore moram reći da kako ja tako i većina građana ukoliko se nastavi sa ovakvom praksom ne vidim poentu postojanja makar na papiru većine i koalicije jer ona je u ovom sličaju kako sam i rekao relativan pojam.
Izvor: https://portalkombinat.me