Posle dugo vremena oglasio se ministar prosvjete Damir Šehović i konačno počeo da se „miješa u svoj posao“.
Začuđujuće je što je ministar bio tako brz da osudi postupak profesorice iz Bara, a propustio je da reaguje na nerazumnu i suludu prijetnju koju je Radule Novović, predsjednik skupštinskog Odbora za prosvjetu, nedavno uputio prosvjetnim radnicima i učenicima.
Tada je gospodin Šehović trebalo da se obrati ovakvim i sličnim riječima i da preduprijedi dalje neželjene događaje. Pošto nije našao za shodno da se ogradi od Novovićevog izleta, najmanje što je morao danas da uradi jeste da ćuti.
Osnovni zadatak nekoga ko se bavi ovako važnim poslom trebalo bi da bude poboljšanje izuzetno lošeg položaja profesora i nastavnika. Saglasno tome, ministar bi svoj subjektivni osjećaj politizacije trebalo da zadrži za neki od stranačkih odbora SD-a.
Mi u SNP-u odlično znamo da bi aktuelna vlast željela da su profesori i učenici njeni slijepi poslušnici, za koje je istorija počela 2006. godine. Vjerovatno bi vam najviše odgovaralo i to da vas posle školskog zvona i radnog vremena ti isti prosvjetni radnici i đaci pitaju kuda da izađu, sa kim da se druže i u koje svetinje da idu.
Međutim, na veliku žalost režima, okovi tridesetogodišnje vladavine svakog dana sve više popuštaju, a duh slobode se nezaustavljivo širi Crnom Gorom.