„I ovaj Dan nezavisnosti beranski bivši radnici su dočekali poniženi i obespravljeni. Njima je jedino ostalo da gledaju kako bivše fabrike odlaze u staro gvožđe, jer nova radna mjesta i novi pogoni žive samo u obećanjima predsjednika države“, kaže Mileta Šćekić, jedan od predstavnika beranskih radnika.
Predstavnici radnika, koji su u periodu od 1990. do 2000. godine ostali bez posla pozvali su predsjednika države Mila Đukanovića da povodom Dana nezavisnosti javno saopšti koliko je u poslednjih tri decenije otvoreno fabrika u Beranama i koliko je Beranaca u tom periodu zaposleno u privredi.
Oni su istakli da je Đukanović svojim izjavama o novom zapošljavanju i ekonomskom i privrednom prosperitetu sjevera vrijeđao bivše radnike, koji su godinama prepušteni socijalnom propadanju.
– Đukanović je u svojstvu premijera i predsjednika Crne Gore obećavao da će bivšim radnicima ponuditi beskamatne kredite za pokretanje biznisa i da će se u narednom periodu realizovati projekti koji će garantovati ogromno zapošljavanje na mnogo humanijim poslovima od onih na kojima su morale raditi generacije naših predaka. Pored toga on se usudio da kaže da niko u savremenoj Crnoj Gori ne smije imati osjećaj ugroženosti. Međutim, i ovaj Dan nezavisnosti beranski bivši radnici su dočekali poniženi i obespravljeni. Njima je jedino ostalo da gledaju kako bivše fabrike odlaze u staro gvožđe, jer nova radna mjesta i novi pogoni žive samo u Milovim obećanjima – naveo je Mileta Šćekić.
Sa njim se saglasio i Dušan Veljić koji navodi da i pored brojnih obećanja ništa nije urađeno da se bivši radnici zbrinu na adekvatan način i da im se obezbijedi minimum za preživljavanje.
– Brojne radničke porodice su svih ovih godina bile gladne. Bivši radnici su zbog bolesti, starosti i duševnih tegoba, kojima su bili izloženi, postali radno nesposobni ljudi. Iako je Đukanović dobro znao da većina bivših radnika nije više u stanju da hoda, on se drznuo da im preporuči da pokreću biznis i da će im on u tome pružiti ruku pomoći. Zato ga pozivamo da nam se javno izvini i da konačno prestane da udara na dostojanstvo bivših radnike sjevera – naveo je Veljić.
Vesko Radičević smatra da je najtužnije to što je umjesto utvrđivanja odgovornosti država vlasnicima fabrika omogućila da otuđe svu raspoloživu imovinu fabrika.
– Da su kojim slučajem ispoštovan kupoprodajni ugovori danas bi bivše beranske fabrike dobrim dijelom snadbijevale čitavo regionalno tržište sa kožnom galanterijom, opekarskim proizvodima, papirom, tapetama, gumama, ugljem, namještajem, kućanskim aparatima i drugim proizvodima. Umjesto toga imali smo pljačkašku privatizaciju u šta se može uvjeriti svako ko pogleda bivše fabrike. Pogubno je što za tako nešto niko nije odgovarao – naglasio je Radičević.
Izvršiti reviziju radničkih penzija
Bivši beranski radnici su zatražili od predsjednika Đukanovića da se, umjesto prazne priče, založi da se izvrši revizija njihovih penzija.
-Bivši beranski radnici koji su imali velike plate u uspješnim fabrikama na Rudešu sada penziju primaju ispod prosječne granice. Radnici su u velikoj Jugoslaviji bili gospoda, a u nezavisnoj Crnoj Gori su postali sirotinja. Mnogi od njih su bili i predmet neviđenih manipulacija od strane aktuelnog režima. Sad su neki od njih, dobijajući minimalne penzije, prinuđeni da ostatak života provode u nehumanim uslovima. Zato tražimo da se Đukanović, umjesto stare istrošene priče založi da se izvrši revizaja penzija radnika – naglasio je Mileta Šćekić.
Izvor: Dan.co.me