NEĆE VAM USPJETI PONIŽAVANJE CRNE GORE!
Crnom Gorom, pa i našim Novim, kruže „komitske“ auto kolone. Bahati i nezadovoljni, u moćnim četvorotočkašma, kriju se navodni branitelji Crne Gore. Nije jasno od koga je brane, ali je jasno da se i od samih sebe kriju. Mnogo je auta u ovoj paradi srama sakrivenih tablica. Poruke koje uzvikuju pune su mržnje. Utjeruju strah u narod, ucijenjuju novu vlast, zaustavljaju ono što je krenulo 30. avgusta a nastavlja se razbijanjem režima u kome su nas 30 godina dijelili, prodavali, varali, siromašili, potkradali. Nema među „komitima“ ni u njima ni “C” od Crne Gore i Crnogoraca, nema zere čojstva i junaštva. Nije Crna Gora na zastavama koje isturaju. Crna Gora je u srcima onih koji su je u litijama prepješačili uzduž i poprijeko, ne skrivajući ozarena lica. U mnogo dužim auto kolonama u kojima je bilo i trobojki i zastava Crne Gore, ali nije bilo ni jedne poruke mržnje. Komite kliču „ne damo državu“. Njima to znači: ne damo vlast i privilegije. Ne damo pravo da budu državljani, da biraju i budu birani, oni koji to pravo po svemu imaju, ne damo jer su Srbi ili „posrbice“. Ali, daćemo onima koji u Montenegro stižu samo na izbore, s plaćenim avionskim kartama i dobrim dnevnicama. To su Montenegro glasovi.I oni kao i „komite“ bolje znaju ustaške pjesme nego Njegoševe stihove. Znaju i da psuju – i to majku! A onaj ko ih na drumove šalje se krije u fotelji koja se dobro usijala. Brzo će se i izmaći. Jednom se narod zakleo „ne damo svetinje“ i ne odstupa. A svetinja je i majka i otadžbina, svaki dobar čovjek bez obzira na vjeru i naciju. Ni prijetnjama ni suzavcem, ni hapšenjima, ni pendrecima nije i neće nikad uspjeti navikavanje na nekakvu „novu Crnu Goru“. Mi imamo jednu koju znamo i volimo, koju vidimo otvorenu, u bratskom zagrljaju sa svima koji je poštuju, koji ne siju po njoj bombe, razdor i podjele nego slogu ljubav i NOVE POČETKE.