USTAV NE OSTAVLJA PREDSJEDNIKU DRŽAVE MOGUĆNOST PROCJENE ILI ODLUČIVANJA NAKON PONOVNOG IZGLASAVANJA ZAKONA
Ustav Crne Gore nije samo uredio izbor, položaj i nadležnosti predsjednika Crne Gore, već i njegove obaveze. Jedna od nadležnosti predsjednika Crne Gore je da ukazom proglašava zakone koje donese Skupština Crne Gore, ali članom 94 Ustava Crne Gore propisana je obaveza predsjednika Crne Gore da proglasi zakon koji je Skupština Crne Gore ponovo izglasala nakon što ga je predsjednik vratio na ponovno odlučivanje.Ustav ne ostavlja mogućnost procjene ili odlučivanja nakon ponovnog izglasavanja zakona, već obavezuje predsjednika formulacijom da je „dužan da proglasi ponovo izglasani zakon“. Svako drugačije postupanje predsjednika države je grubo kršenje Ustava i toliko očigledno da nije potrebno neko specijalno tumačenje.Sa druge strane, Ustav je članom 149 propisao da je nadležni organ za odlučivanje o saglasnosti zakona sa Ustavom jedino Ustavni sud Crne Gore. Stavovi i mišljenja bilo koje druge institucije ili pojedinca su neobavezujući.Ne želim da se bavim opservacijama šta bi bilo ako, u ovom slučaju, predsjednik države direktno i grubo prekrši Ustav. Uostalom, Ustav je kao jedan od razloga prestanka mandata predsjednika Crne Gore propisao razrješenje ukoliko se utvrdi da je povrijedio Ustav.Članom 182 Poslovnika Skupštine Crne Gore uređen je postupak u situaciji kada predsjednik Crne Gore vrati Skupštini zakon na ponovno odlučivanje. Taj zakon predsjednik Skupštine stavlja na dnevni red prve naredne sjednice Skupštine. U toku je Treća sjednica Drugog redovnog (jesenjeg) zasijedanja, a termin narednog zasijedanja još nije utvrđen.