Građanima potrebna potvrda o pravu na hitnu zdravstvenu zaštitu za vrijeme privremenog boravka van Crne Gore
Crnogorski građani, odnosno osiguranici, za vrijeme privremenog boravka – turističkog boravka, boravka po privatnom poslu i slično, u državama iz bivše Jugoslavije, kao i drugim zemljama sa kojima su zaključeni sporazumi na principu osiguranja za vrijeme privremenog boravka, imaju pravo na hitnu zdravstvenu zaštitu, rekao je za MNE magazin portparol Fonda za zdravstveno osiguranje Amer Ramusović.
Da bi, kako je pojasnio, osigurana lica Crne Gore ostvarila pravo na hitnu zdravstvenu zaštitu u ovim državama potrebno je da od nadležne organizacione jedinice Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore u mjestu svog prebivališta obezbijede potvrdu o pravu na zdravstvenu zaštitu za vrijeme privremenog boravka utvrđenu sporazumima.
Zabrana
-Pravo na korišćenje zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka ne mogu ostvariti osiguranici koji boluju od akutnih ili hroničnih bolesti u akutnoj fazi za koje je potrebno duže ili stalno liječenje, odnosno osiguranici koji se nalaze u stanju koje bi ubrzo po dolasku u inostranstvo zahtijevalo duže liječenje, odnosno smještaj u stacionarnim zdravstvenim ustanovama – naveo je on.
Odgovarajući na pitanje koliko je Fond za zdravstveno osiguranje u posljednje tri godine izdvojio novca za liječenje građana dok borave privremeno u inostranstvu, Ramusović je, prije svega, kazao da osiguranici koji koriste zdravstvenu zaštitu po međunarodnim sporazumima ne plaćaju neposredno troškove zdravstvene zaštite, već se naknadno obračunavaju između država, u stvarnim iznosima i paušalno.
-Postupak obračuna koji uključuje i reklamacije traje duži vremenski period posebno sa određenim državama, tako da ne možemo dati tačan podatak o utrošenim sredstvima – rekao je on.
Sporazumi
Detaljno je pojasnio na koji način je uređeno zdravstveno osiguranje za naše građane onda kada se, između ostalog, privremeno nalaze u inostranstvu. Zdravstvena zaštita uređena je, kaže Ramusović, u okviru sporazuma o socijalnom osiguranju koje primjenjuje Crne Gora, koji pored zdravstvene zaštite uređuju penzijsko-invalidsko osiguranje, dječiju zaštitu i prava po osnovu nezaposlenosti. Kako dodaje, Crna Gora primjenjuje 24 sporazuma o socijalnom osiguranju od kojih je 12 sporazuma zaključila nakon proglašenja nezavisnosti od 2006.godine I 12 sporazuma koje je zaključila bivša Jugoslavija i državna zajednica Srbija i Crna Gora, a koje je Crna Gora preuzela. Naš sagovornik je napomenuo da, s obzirom na način kako je bilateralnim sporazumima regulisana zdravstvena zaštita, strane države se mogu grupisati u tri grupe, te da prvu čine: Austrija, Belgija, Njemačka, Holandija, Luksemburg, Francuska, Italija, Slovačka, Bugarska, Češka, Mađarska, Makedonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija i Turska.
-Zdravstvena zaštita sa ovim zemljama je regulisana po principu osiguranja, što podrazumijeva da svaka država snosi troškove zdravstvene zaštite za svoje osiguranike – rekao je on.
Ispričao je da su najsveobuhvatniji sporazumi iz ove prve grupe koji se zasnivaju na principu osiguranja, te da, između ostalog, oni uređuju pravo na zdravstvenu zaštitu osiguranika za vrijeme privremenog boravka u drugoj državi.
-Uređuju pravo na zdravstvenu zaštitu osiguranika i članova njihovih porodica za vrijeme prebivališta u drugoj državi, upućenih radnika u drugu državu, diplomatsko-konzularnih predstavnika, penzionera i članova porodice za vrijeme prebivališta u drugoj državi, upućenih lica na liječenje u drugu državu –ciljano liječenje (Hrvatsku, Austriju, Italiju, Luksemburg, Mađarska, Njemačka, Slovenija, Slovačka, Turska) – istakao je on.
Drugu grupu, prema njegovim riječima, čine Velika Britanija i Poljska, te kaže da je zdravstvena zaštita sa ovim zemljama regulisana po principu reciprociteta, što podrazumijeva da troškovi zdravstvene zaštite padaju na teret zemlje koja pruža zdravstvene usluge.
-Treću grupu čine Švajcarska, Švedska, Danska i Norveška. Zdravstvena zaštita sa ovim zemljama je regulisana po principu refundacije, što podrazumijeva da osiguranici ovih zemalja plaćaju troškove zdravstvenim ustanovama u kojima koriste zdravstvenu uslugu i sprovode postupak refundacije u svojoj zemlji – istakao je Ramusović.
Izvor: mnemagazin.me