Nedavno istraživanje agencije Ipsos pokazalo je da tri četvrtine građana i dalje radije biraju tradicionalni pristup uslugama javne administracije, odnosno odlazak na šalter, nego elektronske usluge upkos tome što su one brže i u nekim slučajevima jeftinije.
Ova analiza pokazuje da nadležni nisu uspjeli da dopru do građana i da im na jednostavan način objasne sve prednosti korišćenja elektronskih servisa. To i ne čudi kada se zna kako se Ministarstvo javne uprave Crne Gore, koje je nadležno za ovu tematiku, odnosi prema e-peticijama koje su jedna od alatki pomoću kojih bi građani trebalo da slobodno iznose svoj stav, pokreću inicijative ili traže promjenu određenih propisa.
Tako je Ministarstvo javne uprave odbilo da pokrene elektronsku peticiju kojom je deset nevladinih organizacija od Vlade tražilo da objavi informacije o trošenju sredstava iz budžetske rezerve i stanovima koje dijeli funkcionerima. Istu sudbinu doživjela je i e-peticija „Sačuvajmo Sinjajevinu – proglasimo Sinjajevinu zaštićenim područjem i parkom prirode“, koju je Vlada Crne Gore odbila.
Dakle, jasno je da aktuelna vlast elektronske usluge nije promovisala na način kojim bi privukla građane da ih iskoriste, a u onim slučajevima u kojima joj njihove eventualne posledice ne bi odgovarale, odlučivala je da ih odbaci. To je sasvim sigurno razlog nepovjerenja koje građani imaju prema ovim mehanizmima i to se mora mijenjati.