U prepunoj dvorani „Park“ u Herceg Novom sinoć je održana svečana akademija, povodom 100 godina oslobođenja u Prvom svjetskom ratu.

Na svečanoj akademiji je govorila i potpredsjednica opštine Herceg Novi i potpredsjednica Socijalističke narodne partije Crne Gore Danijela Đurović.

„ Herceg Novi je grad ponosan na svoju istoriju, grad neuništive slobodarske tradicije, koji slavi i pamti svoje oslobodioce, koji nastoji da otrgne zaboravu događaje i ličnosti važne za naš narod.
Zato podižemo spomen obilježja i obilježavamo važne datume, zato se klanjamo sjenama predaka i učimo svoju djecu vrijednostima slobode, mira i sloge.
U Prvom svjetskom ratu dobrovoljci iz Boke Kotorske dali su doprinos savezničkoj pobjedi i na bojištima ispisali slavne stranice istorije, ne žaleći svoje živote. Preko 1.000 njih dobrovoljno je stalo na frontovima za odbranu otadžbine, rame uz rame sa drugim vojnicima iz Crne Gore, Srbije i savezničkih država.
Nikada nije utvrđen tačan broj Bokelja i njihovi ratni putevi, ali ono što sigurno znamo – donijeli su slobodu Južnim Slovenima.
Njihova imena ispisana su na spomeniku kod manastira Savina, ali, znamo li zaista, zna li iko od nas ovdje – koliko im dugujemo? Naš je poraz što znamo malo, a što naša djeca ne znaju skoro ništa.
Danas, stotinu godina od završetka Velikog rata i proboja Solunskog fronta, imamo otvoren drugačiji, ali jednako važan front – na njemu se borimo za istinu, za pamćenje ko su nam bili preci, za šta su živjeli i ginuli, da bismo znali ko smo mi i u kom pravcu treba da idemo.
Svi koji su se borili za našu otadžbinu i narod, za ujedinjenje braće, zaslužuju da budu više od imena uklesanog u hladni kamen. Jefto Gojković, Mirko Komnenović, Mićo Pavlović, Risto Šuković i mnogi drugi – zaslužuju mjesta u školskim udžbenicima i na časovima istorije.
Mi danas sa ponosom svjedočimo da smo potomci tih junaka i da smo dostojni naše istorije.
“Čovek koji se ne pamti, prijatelju moj, nije ni postojao“, zapisao je Dobrica Ćosić u svom istorijskom romanu o Velikom ratu „Vreme smrti“.
Hvala Matici Boke, Društvu za arhive i povjesnicu hercegnovsku, Prosvjeti i svim organizacijama i pojedincima koji se trude da nas, razgovorom i pisanom riječju o Bokeljima u oslobodilačkoj vojsci, podsjete na istorijske činjenice i sudbinu naših predaka.
Podsjetiću, nedavno je otkrivena spomen česma Bijeljanima dobrovoljcima, stradalnicima i učesnicima u oslobodilačkim ratovima 1912-1918. godine. U Herceg Novom je organizovana izložba sjećanja na bokeljske dobrovoljce „Tamo daleko 1918-2018“. U stalnoj borbi istorije i našeg vremena, ovakvi događaji su važni jer njeguju kulturu pamćenja i bore se protiv zaborava. Šireći saznanja, mi ostajemo nanovo zadivljeni herojstvom i rodoljubljem boraca za slobodu našeg kraja.
Oni ne smiju da budu zaboravljeni jer niti jedan čovjek nije sam – svi u sebi nosimo osjećanja i misli predaka koji su vjerovali u nas, buduća pokoljenja. Imamo obavezu da im radom za dobrobit grada i naroda pokažemo da smo bili vrijedni njihove borbe i žrtve.
Imamo obavezu da se suprotstavimo prekrajanju i lažiranju istorije, jer mi smo ponosni potomci Njegoševe Crne Gore. Imao obavezu prema novi generacijama mladih naraštaja koji vide budućnost u Crnoj Gori, zemlji svojih predaka, i koji pritom neće da zaborave ko su, šta su i kojim jezikom govore.
Ta misija poništavanja naše slavne istorije je uzaludna i unaprijed osudjena na propast.
Mi moramo da bratski zbijemo redove, kao što su naši slavni preci uz nadčovječanske napore branili otadžbinu, ime i porijeklo. Dužni smo da sačuvamo te tekovine, da budemo most izmedju predaka i naslednika, da udruženi svojim stavom, znanjem i svojom energijom odbranimo svoju tradiciju i da budemo na pravoj strani istorije, jer ko neće brata za brata hoće tudjina za gospodara.

Подијели са пријатељима!