“Rekli su nam – legnite dolje pi.de jedne, što smo mi i uradili. Nakon toga su počeli da nas šutiraju nogama. Jedan od policajac mi je stavio nogu na glavu, prislonio mi pendrek na lice i pitao me oću li da pušim… Došlo je još nekoliko policajaca, koji su nastavili sa psovkama i šutirali me nogama u tijelo”, ispričao je Vukčević.
Dok su nas krvnički tukli bez ikakvog povoda, govorili su nam: “Pi..e jedne, je…emo vam majku, šta radite ovdje”.
Tako su juče Branimir Vukčević i Momčilo Baranin u podgoričkom Osnovnom sudu objašnjavali kakvu su torturu preživjeli od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice 24. oktobra 2015. nakon razbijanja protesta Demokratskog fronta.
Advokat Dalibor Kavarić u njihovo ime podnio je tužbu, tražeći da im država plati to što su ih sajovci brutalno ponižavali, tukli i maltretirali te noći bez razloga i povrijeđene ostavili na ulici.
Vukčević i Baranin su ispričali da su policajce pitali mogu li da prođu takozvanom zlatarskom ulicom, da su dobili odobrenje policajca, ali da su ih iz čista mira počeli tući.
“Rekli su nam – legnite dolje pi.de jedne, što smo mi i uradili. Nakon toga su počeli da nas šutiraju nogama. Jedan od policajac mi je stavio nogu na glavu, prislonio mi pendrek na lice i pitao me oću li da pušim… Došlo je još nekoliko policajaca, koji su nastavili sa psovkama i šutirali me nogama u tijelo”, ispričao je Vukčević.
Naglasio je i da policajci koji su ih tukli do danas nijesu identifikovani i rekao da misli da do toga neće ni doći.
“Veće poniženje u životu nijesam doživio, posebno u situaciji u kojoj ste nemoćni da uradite bilo šta”.
Baranin je dodao i da je osjećao strah za život dok su ga tukli i da mu je najteže palo da svojoj djeci objasni šta se desilo.
Obojica su pojašnjavali da su te noći prisustvovali skupu DF-a, ali da nijesu pravili nerede, niti učestvovali u njima.
“Nijesmo im dali nikakav povod, samo smo pitali da prođemo i dobili odobrenje za to, da bi nas na kraju pretukli. Nosili su fantomke, gas maske i kacige”, pojašnjavao je Vukčević sudiji Simu Rašoviću.
Dodali su da su dodatnu neprijatnost doživjeli i prilikom svjedočenja u postupku u kome se sudilo tadašnjem šefu te jedinice Radosavu Lješkoviću, kada im je vjerovatno podrška policajaca iz publike dobacivala i vrijeđala ih.
U tužbi se dodaje i da su se obraćali tadašnjim ministrima Rašku Konjeviću i Goranu Daniloviću radi vansudskog poravnanja, ali da nijesu dobili nikakav odgovor.
Oni tužbom traže po 25.000 eura odštete.
U odgovoru na tužbu kratko piše da nema osnova za odštetu, da nema dokaza za odgovornost države. Niko iz države nije se ni pojavio na jučerašnjem ročištu.
Realna opasnost da će opet tući
Pozivajući se na praksu suda u Strazburu, u tužbi se dodaje se i da je u pitanju posebno težak oblik zlostavljanja, zbog nemogućnosti otpora i da se niko u Upravi policije nije ogradio od takvih postupaka službenika.
“Posljedice koje je ovakvo postupanje izazvalo i dalje traju, naročito imajući u vidu da počinioci nijesu pronađeni i procesuirani, što stvara i realnu opasnost od ponavljanja takvog djela bilo prema tužiocima ili nekom drugom ko se nađe u pogrešno vrijeme na mjestu gdje su ovakvi pripadnici policije prisutni”, ističe se u tužbi.
Tužilaštvo ne zna ko je tukao građane
Ustavni sud je ranije, kao i u slučaju prebijanja Milorada Mija Martinovića, zaključio da je tužilaštvo i u ovom slučaju sprovelo nedjelotvornu istragu i zahtijevao od tužilaštva da postupak sprovede do kraja.
Podgoričko tužilaštvo, međutim, ni do danas nema nikakvih podataka ko je tukao građane te večeri.
Izvor: Vijesti.me