Danas se širom svijeta obilježava Svjetski dan djeteta. Crnu Goru prate poražavajući podaci. Prema istraživanju Unicefa tinejdžeri nam provode osam sati ispred ekrana. Danima se pominje vršnjačko nasilje u medijima, a 51 je slučaj registrovala policija u ovoj godini. Najmlađa osoba koja je konzumirala psihoaktivne supstance ima 12 godina, isto koliko i najmlađa osoba koja pokušala da se ubije.
Podaci SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja, o porodičnom nasilju nad djecom su posebno zabrinjavajući. U polovini prijavljenih slučajeva djeca su bila direktno ugrožena. Majka je najčešće ta koja traži pomoć i podršku, dok ih sama djeca rijetko pozovu. Istraživanja su takođe pokazala da nema značajne razlike u manifestovanju psihičkog i fizičkog nasilja nad djecom u odnosu na stepen obrazovanja majke i oca niti između porodica u gradu, prigradskim naseljima ili selu.
-Prema dobijenim podacima procenat ugrožene djece starosne dobi do pet godina je 71%, djece od 6-14 godina 77% , od 15-18 godina 66%. Dok je stepen ugroženosti mladih od 19 i više godina znatno manji i iznosi 34 procenta. Od ukupno ugrožene djece 50 odsto je bilo istovremeno izloženo fizičkom, psihičkom i materijalnom nasilju. Djeca zlostavljanih žena najčešće su ugrožena materijalno, psihički i fizički istovremeno. Psihička ugroženost djece je prisutna po svim starosnim grupama, najčešće kombinovana sa drugim vidovima, i njoj je izloženo je čak 85% ugrožene djece. Samo psihička ugroženost najčešće se evidentira kod najmanje djece, odnosno djece do 5 godina- kazala je za Montenegro magazin Biljana Zeković, direktorica SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica.
Ona dodaje da kada se govori o porodičnom nasilju nad djecom, djelima koje roditelji/staratelji čine, odnosno ne čine, postoji čitavi niz pojmova sa kojima se susrećemo kao što su: zanemarivanje, zlostavljanje, zloupotreba, zapostavljanje, agresivno ponašanje prema djeci, vaspitno zapuštanje , seksualna zloupotreba, napuštanje, eksploatacija i sl. Kako kaže Zeković, njihovoj organizaciji, nasilje djeca skoro nikada ne prijavljuju sama. Uglavnom to radi nenasilni roditelj, članovi porodice i sve češće komšije ili prijatelji. Vrlo često se, dodaje, u porodičnim odnosima ne prepoznaje nasilje nad djecom, kao što na primjer članovi porodice vjeruju da dijete nije žrtva nasilja ukoliko nasilje nije direktno usmjereno ka njemu.
-Ono što je već dugi niz godina alarmantno je da su nasiljem u porodici, pored žene, višestruko ugrožena i djeca. Svirepost. Svaka druga zlostavljana žena navela je ugroženost djece od strane nasilnika. Otmicu djece navelo je 14,5% zlostavljanih žena, svaka treća je doživjala izbacivanje iz stana, a svaka peta prijetnju ubistvom i svaka deseta nasilje koje je doživjela kao pokušaj ubistva. Starija djeca su izloženija od ostalih fizičkom nasilju u porodici zbog pružanja podrške zlostavljanoj majci kao i zbog ograničavanja kretanja i druženja ženskoj odrasloj djeci. Odrasla djeca su, takođe, materijalno ugroženija od mlađe, vjerovatno i zato što materijalne potrebe rastu sa godinama života – priča Zeković.
Ona dodaje da, prema podacima o socijalnom statusu porodice nasiljem ugrožene djece, može se zaključiti da su djeca iz siromašnih porodica, kojih je i najviše, najčešće izložena svim vidovima nasilja. Oni znatno manje od dobro stojećih trpe samo psihičku i fizičku ugroženost, a preko deset puta više materijalnu ugroženost. Sa siromaštvom porodice rastu razni vidovi ugroženosti djece zajedno, uz dominantnu materijalnu.
-Prema godišnjim podacima naše organizacije u prethodnom periodu može se vidjeti porast ugroženosti djece u kategoriji “,fizičko, psihičko i materijalno nasilje”, ali sa sigurnošću ne možemo reći da li je stanje stvarno tako, ili to povećanje posljedica veće informisanosti porodice i zajednice o oblicima i posljedicama nasilja u porodici po djecu. Važno je napomenuti da se nasi podaci u velikoj mjeri razlikuju od podataka policije, prije svega zato što se u policiji evidentiraju i procesuiraju samo najteži oblici nasilja nad djecom. Ono što je još uvijek loša praksa je što se u situacijama partnerskog nasilja, često zanemaruje situacija u kojoj se dijete u tim odnosima nalazi, pa samim tim i sankcije nasilnicima budu blaže- priča Zeković.
Centri za socijalni rad imaju ključnu ulogu u situacijama zlostavljanja djece. Oni su nadležni da obezbijede stručni kadar koji će razgovarati sa djetetom, vrše procjene i daju mišljenje od kojeg u velikoj mjeri zavise i sudske odluke.
M.S.
Izvor: MNEMagazin.me