Vlada Crne Gore obavijestila je javnost da se ukidaju subvencije za struju najsiromašnijim porodicama u Crnoj Gori.
Odavno su socijalna davanja u Crnoj Gori sve manja i manja, tako da je u budžetu Crne Gore za 2019. godinu za sedam socijalnih davanja (dječiji dodaci, boračko-invalidska zaštita, materijalno obezbjeđenje porodice, porodiljska odsustva, tuđe njega i pomoć, ishrana djece u vrtićima i izdržavanje štićenika u domovima), predviđeno 69,39 miliona eura. To je manje od onog 2006. godine za 39,1 milion.
U poslednje tri godine smanjen je broj porodica korisnika MOP za 5.667, a prihodi su stalno rasli i od 2006.godine porasli više od 4 puta. Jasno je, znači, kakav je odnos vlasti prema običnom građaninu, jer se budžetski prihodi povećavaju, a socijalna davanja smanjuju, tj. pune svoje džepove uzimajući građanima iz usta.
Važno je napomenuti da je za subvencije na struju za prethodnih jedanaest mjeseci utrošeno 2,7 miliona a planom budžeta za 2019. godinu je predviđeno da se za konsultantske usluge, programe i studije isplati oko 45 miliona eura! Postavlja se pitanje da li su u državnoj administraciji zaposleni stručni ljudi s obzirom da je „neophodno“ opredijeliti ovolika sredstva za konsultantske usluge ili se radi o toliko puta pominjanom partijskom zapošljavanju koje plaćaju građani?
Crna Gora kao država će po budžetu za ovu godinu koštati jedno domaćinstvo oko 15 hiljada eura a 2006. je koštala 3.789 eura. Danas, prosječna godišnja plata iznosi 6 hiljada eura a prosječna penzija 3.380 eura, što znači da prosječno domaćinstvo ne može da plati dažbine prema državi, a kamoli da živi.
Zaključak je da običan građanin mora da plaća porez državi ali nema nikakva prava na pomoć od te iste države.