„ZABORAVNOST“ PREDSJEDNIKA DRŽAVE JE VRIJEĐANJE ZDRAVOG RAZUMA GRAĐANA
Crnogorska javnost, nažalost, ni na koji način nije iznenadjena ekspresnom izjavom direktora Agencije za sprječavanje korupcije, Sretena Radonjića, da Milo Đukanović nije prekršio zakon jer platna kartica nije poklon. Da nije užasno tragično, bilo bi smješno. Dokazani Đukanovićev vojnik je samo još jednom pokazao da mu je osnovna uloga zaštita lika i djela partijskog vođe i da se njegova uloga, kao direktora Agencije koja bi morala da bude prva linija odbrane od korupcijskih afera, svodi samo na partijskog vojnika DPS vlasti.
Trebalo bi ipak znati da u Crnoj Gori, kao i u svijetu, postoje takozvane poklon kartice. Izdaju ih i banke, kao i mnogi privredni, prvenstveno trgovinski subjekti. Na njima su već deponovana sredstva te na ovaj način omogućavate vama bliskim osobama da ta sredstva iskoriste na način kako oni žele.
Za razliku od Đukanovićevih zlatnih kreditnih kartica, ovdje su u pitanju cifre od par desetina do par stotnina eura. Sa druge strane, Đukanovićeve kartice se ogledaju u ciframa od par desetina hiljada eura, bar ono što je javnosti poznato. A koliko je poznato i javnosti, ali i Sretenu Radonjiću, ostaje upitno.
Interesantno bi bilo provjeriti na bazi kojih podataka je direktor Agencije za sprječavanje korupcije ustanovio da je Đukanović svojim sredstvima pokrivao obaveze po kreditnim karticama. Možda vjeruje Đukanoviću na riječ? U svakom slučaju nije mogao ući u zvaničnu evidenciju banke jer, ne zaboravimo, Milo Đukanović je jedan od državnih funkcionera koji nije dao saglasnost o pristupu njegovim bankarskim računima. A riječ velikog vođe se ne dovodi u pitanje. Nikad.
Da živimo u društvu izvitoperenih vrijednosti gdje se elita otuđila od običnog naroda jasan je dokaz i tzv. neznanje Đukanovića da ima dug od par desetina hiljada eura.
U državi u kojoj 90 posto građana vodi računa o svakom potrošenom euru, gdje se preživljava od kredita, zbog kojih se i ostaje i bez imovine, svaki dug i od par desetina eura je veliki psihički pritisak. U državi u kojoj se narodne kuhinje sve češće otvaraju, ne iz pomodarstva, već iz nasušne potrebe i gdje skoro 10 posto stanovništva prima neku vrstu socijalne pomoći, onda je ovakva “zaboravnost” predsjednika države vrijeđanje zdravog razuma svih građana.
Direktor Agencije za sprječavanje korpucije Crne Gore, očigledno nesposoban da obavlja funkciju na kojoj se nalazi, za dobrobit društva i svih građana Crne Gore, mora pod hitno da podnese ostavku. Ako težimo državi socijalne pravde, vrijeme je da otvorimo oči a da oni koji su državu doveli u ovakvo stanje, konačno preuzmu odgovornost prema građanima Crne Gore
Категорије