Međunarodni dan demokratije, 15. septembar, Crna Gora posle trideset godina dočekuje slobodna i puna nade da su promjene moguće. Tridesetog avgusta naši građani su olovkom izvršili mirnu revoluciju, kojom bi se ponosile najveće demokratije svijeta.
Put pred nama neće biti lak. Naprotiv. Dugo smo bili hibridna, fasadna demokratija, poznata po endemskoj korupciji i propratnim, svima poznatim, pojavama. Sada predstoji ogroman posao: potrebno je podići iz pepela posrnule institucije, oživjeti ekonomiju i kreirati bolje uslove za život građana. Cijelu situaciju duboku usložnjava akutelna COVID 19 kriza koja odnosi živote i ljude baca u postelju.
Odlazeća vlast je tokom trajanja pandemije pravila ozbiljne faulove kao onaj kada je objavila imena i podatke ljudi koji su u samoizolaciji, što je kasnije i Ustavni sud ocijenio neustavnim i nezakonitim.
Mnogo puta smo se uvjerili da se Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti ne odnosi prema svima jednako, odnosno bili smo svjedoci mnogobrojnih hapšenja sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i građana zbog statusa na društvenim mrežama. Sa druge strane, oni bliski režimu, iako uhvaćeni u očiglednim prekršajima, pošteđeni su svake odgovornosti.
O institucionalnoj i svakoj drugoj prednosti koju je režim imao i na ovim izborima gotovo sve je rečeno. Međutim, da još jednom osvoje vlast nije im pomogla ni ta okolnost, a ni to što su izbore zakazali u sred ljeta. Građani su jedva dočekali prve jutarnje sate da iskoriste svoje biračko pravo i da kažu DOSTA Demokratskoj partiji socijalista.
Ni poraz im nije bio dovoljan da se osvijeste, pa su dozvolili i visoko rizičan postizborni skup na kojem se „branila država od četnika, ravnogorske fukare, krvožednih hordi“, itd. Ne samo da nisu učinili ništa da ovaj skup spriječe, već ga je DPS javno promovisao. Uzalud je bilo sve. Slobodna Crna Gora se ne dâ pokolebati.
Crna Gora je pokazala da je demokratski sazrela, a njeni građani da su spremni da se bore za sebe i svoje porodice. Zbog toga vjerujemo u snagu buduće crnogorske demokratije, koja će biti jednaka prema svima, onako kako ju je još davno definisao američki predsjednik Abraham Linkoln, „vladavina naroda, od naroda i za narod“.