Vlada Crne Gore najavila je paket mjera koje treba da ublaže posledice poskupljenja osnovnih životnih namirnica sa ciljem da se na taj način očuva kupovna moć građana. Naime, od početka ove godine svjedoci smo poskupljenja osnovnih životnih namirnica koje su dostigle rekordan nivo i do 120% uvećanja. Porasle su cijene goriva, brašna, hljeba, ulja… Najava od strane Ministarstva da će ograničiti marže na osnovne životne namirnice da bi osigurali da niko neće da prekomjerno zarađuje na osnovnim namirnicama, ne mijenja činjenicu da je cijena bijelog hleba dostigla 0,60c/kg a posebnih vrsta hleba i do 1 e po kg. Cijena kvasca za hljeb sa 2,70 e /kg porasla je na 3,50 e/kg. Ako znamo da u ovakvim situacijama raste potražnja bijelog hleba onda to samim tim obesmišljava ovu mjeru,jer je upravo i zarada proizvođača hrane na bijelom hlebu najveća. Osim hljeba poskupilo je ulje čija cijena je od prvobitne koja je iznosila 0,80 e/l porasla do skoro 2 e/l. Kao mjeru pomoći socijalno ugroženom stanovništvu Vlada je najavila mjeru podjele oko 64.000 l ulja, kao i dodjelu socijalnih bonova ugroženom stanovništvu u vrijednosti od 30-100e. Prema nezvaničnim informacijama rok upotrebe ovog ulja ističe u oktobru ove godine, a ako nije tako voljela bih da Vlada demantuje ovaj podatak. Ako imamo u vidu da je trenutno minimalna potrošačka korpa u Crnoj Gori 797,20 e, da je minimalna cijena rada 250 e, da prosječne penzije i plate nijesu ni na približnom nivou potrošačke korpe, onda ovakve mjere u najmanju ruku djeluju neozbiljno. Postavlja se pitanje da li iko od ministara eksperata iz aktuelne Vlade CG ustvari zna kako živi narod u Crnoj Gori? Umjesto da ministri Spajić i Milatović objasne konkretne uzroke poskupljenja osnovnih životnih namirnica i predoče građanima način na koji misle vratiti cijene u prvobitno stanje, oni se bave populističkim mjerama raspodjele ulja i bonova našim građanima koji se nalaze u nikada goroj, teškoj i neizdrživoj finansijskoj situaciji. Ovim mjerama vraćamo narod Crne Gore u vrijeme devedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme sankcija kada je čekanje u redovima za brašno i ulje bila uobičajena pojava, kao i raspodjela socijalnih bonova. Narod Crne Gore koji je glasao za promjene, za bolju budućnost Crne Gore i ekonomsku stabilizaciju države ovo nije zaslužio, jer je ovo na neki način ponižavanje socijalno ugroženih stanovnika Crne Gore, kojima koji litar ulja više, kao ni bon od 30 e za trgovinu neće riješiti materijalno stanje niti pomoći da prevaziđu tešku materijalnu situaciju. Stoji činjenica da je bivša vlast uništila privredu i prezadužila ovu zemlju, kao i to da je i našu državu pogodila i osiromašila globalna pandemija Kovid 19. Ono što je ova vlast odnosno resorni ministri dužni da urade jeste da utiču na uvozničke monopole koje je stvorila prethodna bahata vlast, a umjesto toga isti su i dalje nastavili da sprovode svoju poslovnu politiku na štetu standarda građana Crne Gore. Umjesto ćutanja sa nivoa Centra za zaštitu potrošača i ćutanja razloga za poskupljenje od strane Vlade Crne Gore, trebalo bi preduzeti adekvatne mjere za poboljšanje životnog standarda naših građana, što svakako raspodjela ulja i bonova nijesu i koje vrijeđaju inteligenciju svakom onom ko misli dobro ovom narodu.