Piše: Vladimir Pavićević, savjetnik potpredsjednika Vlade Crne Gore
Prva tačka od koje u svom djelovanju u novoj godini treba da krenu predstavnici pobjedničkih saveza iz 2020. godine je puno razvlašćivanje Mila Đukanovića i Milovog DPS-a. Milu curi mandat i predsjednica Skupštine Crne Gore za manje od tri sedmice može da raspiše izbore za novog predsjednika države. To znači da primarni fokus svih pobjednika od 30. avgusta treba da bude usmjeren ka sigurnoj i što ubjedljivijoj pobjedi nad Milom ili Milovim kandidatom na predsjedničkim izborima.
Odluka DPS-a da unutrašnje partijske izbore za novog šefa stranke ipak ne održi početkom ove godine znači da Milo nije načisto oko toga šta dalje da radi. On bi najradije zadržao svoju poziciju u partiji i želio bi da on bude kandidat na izborima za predsjednika države. Ali, ovih dana mu čak i njemu naklonjeni komentatori političkih procesa javno poručuju da on ne treba da se kandiduje jer na tim izborima ne može da pobijedi. A poraz na direktnim izborima bi značio težak lom njegovog autoriteta i krah jedne karijere koja ga je pune tri decenije činila jednim od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori i regionu.
Kako bi odložio odlučivanje o svojoj daljoj ulozi u ime DPS-a, a nadajući se da izbori za predsjednika države neće biti raspisani u najkraćem roku, Milo je uz asistenciju svojih kurira u javnost pustio priču da bi DPS na predsjedničkim izborima mogao da kandiduje Milicu Pejanović Đurišić. Lansiranje te priče je Milova kupovina vremena zbog neprilika koje ima u svojoj partiji, ali i podsjetnik svima da je gospođa Pejanović Đurišić vječiti imaginarni DPS-ov kandidat za predsjednika države.
Dakle – osim što većina građana Crne Gore želi da Mila pošalje u političku penziju, gospodin Đukanović sad već ima poteškoća da i u samom DPS-u sebi obezbijedi nedvosmislenu podršku za pokušaj produžavanja svoje političke karijere. Suština je da se sada i u DPS-u zna da sa Milom kao svojim kandidatom ne postoji mogućnost da se ostvari uspjeh ni na izbornom takmičenju ni u postizbornim pregovorima. Milo je postao garant poraza svoje partije.
Zato prvi naredni izbori koje bismo mogli da imamo u Crnoj Gori treba da budu izbori za predsjednika države. Ti izbori će da nas vode ka punom razvlašćivanju Mila Đukanovića i Milovog DPS-a. Poslije Milovog razvlašćivanja može da se dogovara sve ostalo pa i mogući termin za organizovanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
A aktuelni razgovori većine koja je nastala onom velikom avgustovskom pobjedom iz 2020. godine treba da rezultiraju ili rekontrukcijom Dritanove i Jokovićeve vlade ili formiranjem nove vlade Miodraga Lekića. Uz važan dodatak – Miodrag Lekić je jedan od rijetkih političara koji je obezbijedio podršku svih pobjedničkih saveza iz 2020. godine. To bi mogla da bude veoma važna determinanta i za dogovor da on bude taj sigurni pobjednički kandidat nad Milom Đukanovićem na predstojećim predsjedničkim izborima.
Ne samo da sigurno pobjeđuje, već će Miodrag Lekić pobijediti bilo Mila bilo Milovog kandidata već u prvom krugu. To je argument više u prilog ideji da je Lekić danas najozbiljniji kandidat za sledećeg predsjednika Crne Gore.
Izvor: https://borba.me