VLAST NAS NAVIKAVA DA IDEMO PJEŠKE I DA ŽIVIMO U MRAKU
Najnovije poskupljenje goriva u Crnoj Gori glavna je tema među našim građanima. Nakon povećanja cijena goriva koje se desilo u martu, a zatim ponovo početkom aprila, i koje je predstavljalo veliki udar na inače skroman budžet građana, stiglo je još jedno prije nedjelju dana, koje ih je ostavilo u nevjerici da gorivo može za tako kratak rok poskupiti deset centi ili više.
Uz poskupljenje cijene električne energije, koje su nam vlastodršci predstavili kao nevjerovatnu povoljnost, te najavu povećanja cijena taksi usluga, stigla je i vijest o poskupljenju cijene goriva, koja će posledično proizvesti domino efekat i dovesti do povećanja cijena i ostalih usluga, ali i namirnica.
Poznato je da je cijena eurosupera 95 u Crnoj Gori viša od prosjeka u regionu, dok je eurodizel na nivou prosječne regionalne vrijednosti.
Poređenja radi, litar eurosupera 95 u Crnoj Gori košta 1,34 eura, u Hrvatskoj (koja je članica Evropske unije od 2013. godine) 1,35 eura, a u Albaniji 1,43 eura. Ova vrsta goriva je za cijelih devet centi jeftinija u Srbiji (1,25 EUR), za 21 cent u Bosni i Hercegovini (1,13 EUR) i za 22 centa u Makedoniji (1,12 EUR). Eurosuper 95 znatno je jeftiniji i u Bugarskoj, gdje iznosi 1,06 eura.
Kada je u pitanju eurodizel, litar u Crnoj Gori košta 1,25 eura, dok je cijena u Albaniji 1,43 eura, u Srbiji 1,38 eura, Hrvatskoj 1,31 eura i u BiH 1,15 eura, a u Makedoniji 99 centi.
Još prije nekoliko godina tadašnji predsjednik Vlade, a sadašnji predsjednik države Milo Đukanović izjavio je da je gorivo luksuz i da se moramo navikavati na oscilacije kada su u pitanju cijene ovog važnog energenta. Međutim, nije nas podučio kako da živimo od plata koje iznose 300 eura i od penzija od svega 200 eura, a da uspijemo da platimo i struju i gorivo, stanarinu, hranu i da podmirimo sve ostale potrebe.
Naravno, čovjeku koji je „težak“ milione nije lako objasniti ovakve probleme. Njegove brige su mnogo veće: treba se prisjetiti gdje je i kada otvorio koju firmu, koliko su njegovoj DPS mašineriji razni tajkuni dali, kao i gdje će članovi njegove familije podići novi hotel ili hidrocentralu.
Problemi običnog čovjeka njemu su nepoznati. Moramo ga razumjeti. I navići se da idemo pješke i da živimo u mraku, jer kako je krenulo biće mnogo onih koji više neće moći da plaćaju struju.