Suočena sa istorijskim padom podrše ispod 40 posto i to prvi put otkad je osnovana, Demokratska partija socijalista iz ogromnog straha pokušava na sve načine da se izvuče iz blata u koje je upala.
Poslednjih dana vješto pokušavaju osporiti sva nedjela svojih vodećih funkcionera, a pritom im i ne pada na pamet da bar upute izvinjenje zbog teških riječi koje je izgovorio glavni politički savjetnik predsjednika Crne Gore ili da smognu snage i ohrabre nadležno tužilaštvo da podigne optužnicu protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice, koji je uzeo sto hiljada eura za nelegalno finansiranje DPS-a.
Umjesto da pogledaju u svoje redove, najveći trud ulažu u pokušaje da ospore pravo svojine Mitropolije crnogorsko-primorske nad nepokretnostima koje su izgrađene prije 1918. godine na teritoriji Crne Gore iako znaju da će u slučaju donošenja novog zakona i otimačine konačnu riječ dati Sud za ljudska prava u Strazburu, koji će bez dileme kao i u svim slučajevima do sada zaštititi svojinsku, mirnu, zakonitu, neposrednu i pravu državinu. Postavlja se pitanje jesu li spremni da plate milionske odštete, a imajući u vidu da smo samo ovu godinu počeli sa preko tri milijarde eura duga i da je u ovom momentu potrebno oko pola milijarde eura da se pokriju rupe u budžetu.
Valja napomenuti da je Crna Gora iskusna u plaćanju odšteta i to posebno porodicama „kontroverznih biznismena“ koje su stekle veliko bogatstvo na sumnjiv način, ali su im pomogle loše optužnice tužilaštva, zahvaljujući kojim su ih oslobodili kao najvrednije i najpoštenije članove zajednice.
U istinski demokratskim i pravnim društvima i za mnogo manje nezakonitosti i skandale se podnosi ostavka i utvrđuje krivica na sudu, dok se u Crnoj Gori nagrađuju i predstavljaju kao uzorni građani. Ovo nas ne čudi jer je naša država odavno postala privatni posjed u kome „glava porodice“ kontroliše političke procese, brat i sin ekonomske i tržišne, sestra pravosudne, a kumovi i bliski prijatelji policijske i bezbjednosne.
Zbog toga ovo nije država slobode, već malog broja bogatih, privilegovanih, bahatih, gordih, slavoljubljivih pojedinaca sa jedne strane i država siromaštva, podjela, nepravde i bezakonja sa druge strane. A puna je mogućnosti i resursa da svako ima, ali u tom slučaju ovakvi, koji su sada na vlasti ne bi obavljali ključne funkcije, a narod Crne Gore, posebno mladi, bi ovdje ostajali i tragali za srećom.