Vladimir Joković, predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore
Zahvaljujući anticrkvenom, antilogičkom i antipravnom zakonu o navodnoj slobodi vjeroispovjesti, paradoksalno donesenom u atmosferi potpune neslobode, Crna Gora se nalazi u stanju velike zebnje i neizvjesnosti kakav se ne pamti od uvođenja višestranačja.
Taj nakaradni zakon je nesvjesno imao i svoje dobre strane: Uspio je da ujedini narod, ali i da izbriše sve postojeće političke, socijalne ili bilo koje druge razlike među svima onima koji su ustali u odbranu naših svetinja.
Desetine hiljada ljudi na ulicama u gotovo svim crnogorskim gradovima ponajbolje svjedoče da je crvena linija odavno pređena, te da je Vladin pokušaj da “valorizuje“ crkve i manastire, u narodu sa pravom prepoznat i kao obračun sa pravoslavljem, pa i Bogom.
Otuda ovih dana ruku pod ruku šetaju članovi i simpatizeri opozicionih partija i partija na vlasti , Srbi, Crnogorci i ne pravoslavci , ali i važnije od toga: šetaju radnici, studenti, penzioneri, policijski službenici, nezaposleni, majke i djeca i mnogi drugi koji ovih dana dišu kao jedno.
S tim u vezi,Markovićeva retorika, očekivano, ne ide u pravcu rješavanja stvari, već naprotiv – zveckaju “silom“ države, konstantno ponavljajući da je “država spremna da odgovori na nasilje“.
Gospodinu Markoviću poručujem da ne samo da tog nasilja od strane mirnih vjernika, svještenstva i preosvećenih Vladika nema, već da izađu na ulicu i pogledaju blagorodne litije koje nerijetko predvode i djeca, te da sami shvate koliko su njihove tvrdnje zapravo neodržive.
Dakle, umjesto prijetnji vjernicima, pa i “poslednjih upozorenja“ – nasledniku trona Svetog Petra Cetinjskog – Mitropolitu Amfilohiju, odgovorni ljudi iz vrha vlasti bi morali slati poruke pomirenja, pa i pozive na dijalog, ma koliko on potrajao.
Ovo je trenutak koji daje priliku predsjedniku Vlade da postane državnik ili aparatčik. Da bude po djelu upamćen ili da se pominje dok mu mandat traje.
Ljudski je pogriješiti, nečasno je u tome istrajavati a odvažno je priznati grešku.
Predsjedniče Vlade, ako ste nekom nešto dužni morate znati da je dug prema narodu, Bogu i Crkvi najsvetiji i najveći.
Ako se nekoga plašite da poništite ovaj zakon, budite uvjereni da će
biti još više onih koji će Vas braniti nego što nas sad ima na
protestima.
Ne dozvolite da Vaša vladavina bude iz ništa u ništa ili da posijete sjeme razdora među braćom. Ne znajući koliko će nas to koštati i kad će biti iskorijenjeno. Ne zaboravite, gospodine Markoviću, da su i komunisti imali stopostotnu vlast kada su proganjali sveštenike, pa danas ima više pravoslavnih sveštenika nego onih što su ih godinama progonili.
Imajući u vidu blage dane koji su pred nama, imajući u vidu da je Crkva odolijevala i mnogo gorim i ozbiljnijim napadima u proteklih dvije hiljade godina a naša Mitropolija osamsto i imajući u vidu da svi zajedno kao društvo svjedočimo buđenju narodne energije kakvu moderna crnogorska istorija ne pamti, u ime Socijalističke narodne partije, ali i u svoje lično ime, pozivam predsjednika Vlade Crne Gore gospodina Markovića, da posluša glas naroda koji sve jače i jače odjekuje našom državom, te da sporni zakon povuče ili stavi ad acta, sve dok ne dođe do saglasja između crkvenih velikodstojnika i predstavnika vlasti.
U suprotnom, na sebe će preuzeti ogromnu odgovornost sa kojom, sasvim sigurno, ni oni, a ni bilo ko drugi, nije kadar da se nosi, jer – ko se s Bogom takmičio, nije daleko dogurao. U nadi da će visoki predstavnici vlasti ipak spoznati dramatičnost situacije, ali i uzavrelu energiju koja bi u svakom trenutku mogla da poprimi i drugačije dimenzije, pozivam sve aktere političke scene na mir i suzdržanost od teških riječi i djela, uz želju da zajedno odbranimo Crkvu, ma kako se mi zvali i ma koje organizacije predstavljali.
Najzad, postoji nešto mnogo važnije od politike, a to je ono što ostavljamo našoj djeci i potomcima, a mi u Socijalističkoj narodnoj partiji sasvim sigurno ne želimo da im u nasledstvo ostavimo podijeljenu zemlju, jer je ova zemlja podjela odavno sita.
Uz prisjećanje na mudre riječi našeg blaženopočivšeg Patrijarha Pavla – Budimo ljudi, jer samo to je bitno – građanima čestitam Badnji dan, ali i predstojeći Božić. Mir Božiji, Hristos se rodi!