Категорија: СНП

Bogdan Božović, odbornik u Skupštini Glavnog grada

Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri još jednom su pokazali da nemaju ni minimum demokratskog kapaciteta za vođenje dijaloga o temama bitnim za Glavni grad.

Oni su danas odbili da uvrste u dnevni red sjednice Skupštine Glavnog grada inicijativu opozicije o razrješenju gradonačelnika Vukovića, iako je ista bila u potpunosti opravdana.

Opozicija u loklanom parlamentu u kontinuitetu pokazuje odgovoran odnos prema građanima i današnjim napuštanjem Skupštine Glavnog grada odbili smo da damo legitimitet ovakvoj vlasti.

Jučerašnji napad Milutina Simovića na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i zvaničnu Srbiju nije ništa novo u kontanimiranoj, nezreloj i antisrpskoj retorici crnogorskih vlasti kojoj svjedočimo poslednjih nedelja. Ipak, ovaj istup potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja – čije resorno ministarstvo nema apsolutno nikakve veze sa Zakonom o slobodi vjeroispovjesti – do tančina je ogolio perfidne namjere Demokratske partije socijalista u pogledu spomenutog zakona i naše Crkve.

Krenimo redom: U svom odgovoru na izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića “da će Srbija pokriti sva dugovanja SPC samo da zaustavi progon naše Crkve“, ministar Simović odgovara da se “država ne bi naplaćivala od manastira, već od skupocjenog zemljišta koje je u posjedu Crkve“. Time je, sasvim slučajno, ogolio i motive sopstvene partije da uđe u obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, misleći naravno na one – materijalističke.

Dakle, Simović je samo kazao ono što je javnost već i znala: ne radi se o naprasnom produhovljenju crnogorske vlasti, već o želji da se, Đukanovićevim rječnikom – “valorizuju“ naše svetinje, kako bi sjutra, hipotetički rečeno, neki bogati investitori mogli podići hotel sa pet zvjezdica u okolini, recimo, manastira Ostrog.

S druge strane, oštra i maliciozna poruka ministra Simovića upućena predsjedniku Srbije da “Srbija niti je gradila, ni oslobađala, ni čuvala crkve u Crnoj Gori“ demonstrirala je njegovo ozbiljno neznanje, ali i nepoznavanje istorije našeg naroda.

Simović – koji je svoje naučne domete ponajbolje iskazao u odbrani svog specijalističkog rada na temu “Biološka vrijednost sadnog materijala krompira u zavisnosti od roka vađenja“ – bi morao da zna da su većinu naših manastira i crkava, pogotovo onih najznamenitijih, sagradili naši preci koji su sebe, ma koliko Simoviću to izazivalo neprijatna osjećanja – nazivali Srbima.

Primjera radi, neke od naših najznačajnijih manastira – manastire Morača i Đurđeve stupove, podigli su Nemanjići davnih 1252, odnosno 1213. godine, mnogo prije obrisa moderne Crne Gore. Nadalje, manastir Ostrog je osnovao i utemeljio hercegovački Srbin, Sveti Vasilije. Istom logikom, Cetinjski manastir je podigao vladar Zete, Ivan Crnojević, i načinio ga sjedištem Zetske eparhije koju je uspostavio, na Simovićevu žalost, Srbin Rastko Nemanjić, u narodu poznatiji i kao Sveti Sava, čiji se epitrahilj i danas čuva u tom manastiru. O desetinama drugih manastira i crkava koje su utemeljili Nemanjići i druge znamenite ličnosti naše istorije, ovaj put nećemo, ali ipak upućujemo sve one koji ne znaju ili se prave da ne znaju ove istorijske fakte na udžbenike istorije za osnovce koji im može uliti nova znanja, ali i proširiti vidike.

S tim u vezi, kao ozbiljna partija iskoristićemo i ovu priliku da pozovemo gospodina Simovića, ali i partiju koju predstavlja da se okanu kontinuirane proizvodnje izjava koje isključivo dižu tenzije i produbljuju podjele u crnogorskom društvu, jer osim svoje malicioznosti uglavnom služe da motivišu još veći broj građana da izađu na ulice. Uz to, pozivamo Demokratsku partiju socijalista da konačno, posle trideset godina, posluša glas naroda – čak i dobar dio svog biračkog tijela – te nađu kompromis sa našom Crkvom i povuku sporni zakon.

U suprotnom, jaz podjela će biti sve veći i veći, što nikome, a pogotovo ne onima koji snose najveću odgovornost za mir i bezbjednost države – ne ide u prilog.

Najzad, gospodina Simovića podsjećamo na davnašnje riječi predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića koji je svojevremeno kao mladi student željan vlasti kazao: “Ko god je bježao od volje svog naroda – narod ga je na kraju stigao.“

Odbor SNP Nikšić

Nedavno usvojeni Zakon o radu u Crnoj Gori nosi nove sofisticirane zamke za zaposlene, koji će praktično 24 sata dnevno biti na raspolaganju poslodavcu i pod maksimalnim pritiskom da „slučajno“ ne povrijede neku od mnogobrojnih povreda radne obaveze, jer se zna šta u tom slučaju slijedi.

Zaposleni je u obavezi da u roku od tri dana obavijesti poslodavca o promjeni adrese stanovanja, dok se u radno vrijeme ne računa i vrijeme pripravnosti za koje zaposleni nije na radnom mjestu, ali je dužan da se odazove na poziv poslodavcu.

Ugovor o radu na određeno vrijeme koji sada može trajati 36 mjeseci, ne kooptira pripravnički staž, vrijeme koje je zaposleni proveo na porodiljskom ili roditeljskom odsustvu, odnosno usvojiteljskom ili hraniteljskom odsustvu, pa samim tim ova kategorija zaposlenih mora znatno duže provesti na radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, da bi zasnovali stalni radni odnis.

Poslodavcu je data mogućnost da postupa van ugovora i aneksa ugovora o radu, jer će moći zaposlenog rasporediti na druge poslove na period od 30 dana u toku kalendarske godine, kad mu to odgovara.

Ni godišnji odmori koji su se koristili u kontinuitetu nijesu ostali bez poslodavačkog uticaja. Ako se zaposleni u toku korišćenja godišnjeg odmora razboli neće moći da nastavi korišćenje godišnjeg odmora bez saglasnosti poslodavca.

Po prvi put je u radno zakonodavstvo unesena i odredba da novčana potraživanja zaposlenih zastarijevaju u roku od četiri godine od dana nastanka obaveze.

Iz opšteg kolektivnog ugovora su preuzete odredbe: stupanje zaposlenog na rad; pripravnici; aneks ugovora o radu; zarade, naknade i druga primanja, odgovornost i disciplinski postupak i individualni otkaz.

Opšti kolektivni ugovor koji je zaključen na određeno vrijeme prestaje da važi 31.12.2020. godine, te shodno preuzetim odredbama prestaje da bude važan podzakonski akt u regulisanju radno-pravnih odnosa, posebno za zaposlene koji tim ostvaruju veći obim prava u odnosu na Zakon o radu.

Jasno je da će veoma značajna pitanja kao što su iznosi uvećanja zarada za rad noću, u dane vjerskih i državnih praznika, prekovremeni rad i posebno uvećanje zarade po osnovu radnog staža (minuli rad), u postojećim iznosima, postati prošlost za koje sindikati nijesu uspjeli da se izbore putem ovog Zakona.

Očaj zbog situacije u kojoj su se našli pripadnici vlasti više ni ne pokušavaju da sakriju. Najnoviji „biseri“ njenih čelnika ući će u istoriju kao obavezno štivo u proučavanju odnosa diktature prema sopstvenom narodu i neistomišljenicima.

Juče su, primjera radi, članovi „Beogradskog sindikata“, najpopularnije rep grupe na prostorima bivše Jugoslavije, vraćeni sa graničnog prelaza sa Crnom Gorom. Policija im nije dozvolila ulazak jer su namjeravali da prisustvuju večerašnjoj litiji u Podgorici.

U zemlji apsurda, kakva je Crna Gora, svega smo se nagledali, ali zašto smeta pjesma „Sviće zora“? Zar se zbog pjesme nekome u 21. vijeku može zabraniti ulazak u državu? Čemu strah? Ko se plaši stihova „Preci nas zovu da vratimo slobodu, stopu po stopu, svedočimo slogu“? Kome smetaju rime „Vojska đedova i unuka sa nama korača, obavezuje da naša sva dela budu časna“?

Istovremeno, direktor Uprave policije poziva građane da denunciraju i prijavljuju svoje rođake, komšije i prijatelje koji na društvenim mrežama daju podršku litijama i najavljuju svoje prisustvo na njima. Na taj način, vraća se verbalni delikt u našu i onako tužnu realnost.

Oživjele su scene iz poznatih filmova Živka Nikolića koji su izlagali ruglu stanje u koje su komunističke vlasti dovele svoje građane. Nažalost, ovih dana u Crnoj Gori gledamo slične događaje. Od tada smo postali višestranačka demokratija i kandidat za članstvo u EU, ali naši rukovodioci dalje od kumrovačkih metoda vladanja nisu odmakli.

Juče smo saznali i da je u Podgorici održan skup podrške državi, tj. vlasti, koji su pratile poruke netrpeljivosti i mržnje i prijetnje prema učesnicima litija, Mitropoliji crnogorsko -primorskoj i opozicionim poslanicima. Ova grupica ostrašćenih fanatika nazivala je svoje sunarodnike drugačijeg mišljenja izdajicama, a njihovo učešće u opštenarodnim, mirnim molitvenim šetnjama sramotnim.

I sve to možemo podnijeti, pa donekle i naći razumijevanja za ove zabludjele ljude, ali tražimo objašnjenje zašto je jednom ovakvom skupu prisustvovala direktorica podgoričke Gimnazije?

U vrijeme dok se prosvjetnim radnicima sugeriše da ne smiju uzimati učešća u litijama, a protiv pojedinih pokreću i disciplinski postupci, gospođa Bojanić-Lalović podržava borbene pokliče protiv svojih sugrađana.

SNP CG traži od ministra prosvjete Damira Šehovića da i u ovom slučaju bude brz i efikasan kao u slučaju nastavnice Rade Višnjić i odgovori da li u djelovanju direktorice Bojanić-Lalović ima elemenata za pokretanje disciplinskog postupka.

Pitanje moralne odgovornosti ostavljamo savjesti pomenute gospođe, a roditeljima gimnazijalaca savjetujemo da razmisle da li je ovo osoba koja njihovu djecu može da usmjeri na prave životne puteve.

Foto – ilustracija: Politika Plus

Saopštenje za javnost SNP CG

Dva mjeseca mirnih i dostojanstvenih litija širom Crne Gore, dobro su zabrinule vladajuću strukturu. Toliko da su počele da izazivaju parnoičan strah kod onih koji su još uvijek vlast.

Dva dana nakon zabrane pripadnicima Vojske Crne Gore da učestvuju na litijama i policija je reagovala i svojim pripadnicima zabranila, ne samo da učestvuju na litijama, nego i da komentarišu iste putem društvenih mreža.
A nije tako davno bilo kada se Uprava policije pravdala da nije kaznila policajca iz Bara zbog učešća na litiji, uz pojašnjenje da svako ima pravo da na svoj način izrazi svoje vjersko ubjeđenje.

I jedni i drugi kažu da njihovi pripadnici nemaju pravo da učestvuju na skupovima koji imaju politički karakter iako litije to nisu. Litije su samo miran i dostojanstven protest vjernog naroda protiv nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Po logici vlasti, pripadnici VCG kao i pripadnici policije, u skladu sa zabranom koju su im izdali njihovi pretpostavljeni, bi trebalo da budu „pošteđeni“ i glasanja na predstojećim izborima jer ako su litije politika, šta su onda izbori. Tako bi se otklonile i sumnje da se partijska zapošljavanja obavljaju upravo u ovim državnim organima pred svake izbore. I to bi bilo jedino pošteno. Dakle, nema politike, samo štite suverenitet, integritet i mir u državi, što im i jeste glavni zadatak.

Jasno je više svima da se vlast ne boji za državu koju navodno litije ugrožavaju, nego se plaše za svoje partije i za moć kojom su se opili skoro trideset godina. Jer, ne ugrožavaju litije državu, nego su prijetnja njihovoj promašenoj politici kojom urnisaše i državu i građane i mir. Ali socijalni.

Večeras je u Pljevljima održana sjednica Izrvršnog odbora SNP Pljevlja, na kojoj je, shodno zaključcima Izvršnog odbora SNP CG, formiran operativni (izborni) štab ovog Odbora, kao i operativni štabovi po mjesnim organizacijama SNP Pljevlja.

Na sjednici su dogovorene i buduće aktivnosti koje će ovaj Odbor sprovoditi u narednom periodu. Idućeg petka biće održana sjednica Opštinskog odbora SNP Pljevlja.

Večerašnjom sjednicom je predsjedavao predsjednik Odbora SNP Pljevlja Budimir Tanjević.

Odbor SNP Glavnog grada

Dok uprava Glavnog grada nastavlja da nas obasipa obećanjima o razvojnim projektima koje planira da realizuje u narednom periodu, gorak ukus u ustima ostavlja činjenica da je u Podgorici ogroman broj nezavršenih projekata, koje je davno trebalo privesti kraju.

Konsultanska kompanija Fidelity consulting, obrađujući stepen realizacije projekata u Podgorici u periodu od 2012. do 2017. godine, došla je do zaključka da nije realizovano ili je djelimično realizovano preko polovine planiranih projekata.

„Od ukupno 174 projekta, nije realizovana skoro trećina ili 52 projekta dok je djelimično realizovano 40 projekata (23% ukupnog broj planiranih projekata). Dakle, realizovano je manje od polovine planiranih projekata“, navodi Fidelity consulting.

Potrebno je podsjetiti da je u navedenom periodu ukupan budžet Glavnog grada iznosio 320 miliona eura. Dakle, građani za svoj novac nisu dobili očekivani rezultat. Otuda, logično je postaviti pitanje: gdje su otišle narodne pare?

SNP Glavnog grada će nastaviti da prati stanje u Podgorici i da skreće pažnju javnosti na neuralgične tačke koje je potrebno sanirati, sa ciljem da natjeramo lokalnu upravu da konačno počne da se bavi suštinom svog posla, a ne marketingom i šminkanjem loših odluka i poteza.

Na Svjetski dan socijalne pravde, nažalost, mora se konstatovati da je jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori sve veći.

Poslednji zvanični podatak o siromaštvu u našoj državi objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura, a ispod nje se nalazilo 8,6 odsto građana.

Iako je Crna Gora po Ustavu država socijalne pravde, a vlast se stalno hvali navodnim rezultatima postignutim u ovoj oblasti, činjenica je da je naša zemlja i dalje na začelju liste država regiona kada su u pitanju iznosi penzija. O tome najslikovitije govori podatak da su, nedavnim usklađivanjem penzija, ova davanja porasla za svega 0,96%, ili čitavih dva eura.

U radnom odnosu u Crnoj Gori nalazi se oko sto pedeset hiljada ljudi, od kojih skoro 83.000 prima zaradu manju od 250 eura. Polovina prima minimalnu platu koja je do skoro iznosila 193 eura, a sada 222, dok trećina zaposlenih neredovno prima platu. Alarmantan je podatak da trećinu nezaposlenih čine lica sa visokom stručnom spremom.

Istovremeno, više od 15.000 djece živi u siromaštvu, a najviše ih je u porodicama sa troje i više djece, bez zaposlenih, u porodicama korisnika materijalnog obezbjeđenja.

Paradoksalno, cijena potrošačke korpe je iz godinu u godinu veća, a Crna Gora je među „šampionima“ i kada su u pitanju cijene električne energije i goriva. U Crnoj Gori ima 66 milionera, među kojima su političari i kontroverzni biznismeni povezanii sa vladajućom elitom koji odbijaju da objasne javnosti odakle im bogatstvo.

U vrlo nezavidnom položaju su i mladi ljudi koji su zaposleni, ali su njihova primanja toliko niska, da ne mogu samostalno da žive, pa odlažu zasnivanje braka i porodice i do kasnih godina ostaju sa roditeljima u istom domu.

Dakle, Crna Gora se sve više prepoznaje kao zemlja gladnog naroda i uskog kruga milionera, a socijalna pravda je odavno postala kategorija kojom se maše jedino u predizbornim kampanjama.

Dalje povećenje plata i penzija, te ukidanje PDV-a na doniranu hranu i regulisanje zabrane bacanja viškova hrane, otvaranje više narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica su neki od načina borbe protiv ove pošasti koja podriva naše društvo.

SNP CG, kao partija koja se zalaže za državu socijalne pravde, nastaviće da se bori za svakog građanina, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost, jer smatramo da naše društvo može biti uspješno samo ukoliko dođe do pravednije raspodjele društvenog bogatstva, a samim tim i stvaranja istinske demokratije.

Foto – ilustracija: Volkshilfehellas.org

Socijalistička narodna partija Crne Gore najoštrije osuđuje prijetnje koje je juče pripadnicima Vojske Crne Gore uputio načelnik Generalštaba Dragutin Dakić. On je crnogorskim vojnicima poručio da je nedopustivo “učestvovanje na protestima na kojima ima vidljivih primjesa politike, na kojima se mogu vidjeti samo zastave druge države”.

Osim toga, izjavom da “u Vojsci Crne Gore nema mjesta za onoga ko misli da treba da brani crkvu od zakona”, Dakić je upozorio vojnike da ne smiju učestvovati u molitvenim šetnjama Mitropolije crnogorsko-primorske, te da moraju biti u liniji sa politikom DPS-a ili mogu očekivati otkaz.

Ovakva izjava se od civilnog lica mogla očekivati, ali sigurno ne pripada načelniku Generalštaba Vojske, koji se zakleo da će služiti svom narodu i da će ga štititi.

Zbog toga, podsjećamo načelnika Generalštaba na član 46 Ustava Crne Gore, koji on očigledno nije pročitao, a koji kaže da se “svakome jemči pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti”, te da “niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima”.

Osim toga, u istom članu definisano je da se sloboda ispoljavanja vjerskih uvjerenja može ograničiti “samo ako je to neophodno radi zaštite života i zdravlja ljudi, javnog reda i mira, kao i ostalih prava zajemčenih Ustavom“, dok se u članu 129 precizira da je vojska pod demokratskom i civilnom kontrolom.

Svjesni smo činjenice da gospodinu Dakiću odredbe najvišeg pravnog akta ne znače ništa u odnosu na direktive gospodara. Milo Đukanović je za njega partijski vrhovni komandant, pa tek onda predsjednik Crne Gore, odnosno predsjednik Savjeta za bezbjednost i odbranu.

Ipak, prvog čovjeka Vojske moramo podsjetiti da vojnici služe narodu Crne Gore i da su i oni, kao veliki broj građana koji učestvuju na litijama, vjerujući ljudi različitih konfesija. U svojim zakletvama oni se obavezuju da brane suverenitet i teritorijalni integritet države, ali ovih dana ništa od toga nije ugroženo, već se na udaru Dakićevih šefova našla crkvena imovina.

Namjera je jasna: gazeći Ustav i brojne važeće propise, treba po svaku cijeni primijeniti sramni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Međutim, desetine hiljada građana na ulicama crnogorskih gradova to neće dozvoliti, kao ni časni vojnici koji neće dopustiti da se njima na ovakav način manipuliše.

Naši vojnici treba da znaju da uniforma koju nose nije uniforma DPS-a, već uniforma kojoj treba da služe časno i dostojanstveno. Sve razumne naredbe koje idu u rok službe vojnici treba da izvrše, ali ne i nesuvisla i neprimjerena naređenja, koja su donose upravo iz potrebe usklađivanja sa zvaničnom politikom. U tu svrhu, valja se prisjetiti njemačkog vojnika Šulca, koji je odbio naređenje prepostavljenog i istupio iz stroja kada je trebalo da se strijeljaju zarobljeni partizani u Smederevskoj Palanci.

Foto: RTCG

Večeras je u Baru održana sjednica Izbornog štaba opštinskog odbora SNP na kojoj je analizirana aktuelna politička situacija u Crnoj Gori i Baru. Na sjednici su dogovorene i buduće aktivnosti koje će se sprovoditi u ovom odboru u narednom periodu.

Za predsjednika Izbornog štaba izabran je Gojko Đurašić. Izborni štab će činiti 23 člana ove opštinske organizacije.

Član Predsjedništva SNPCG Vasilije Lalošević i predsjednik odbora Željko Stojović upoznali su prisutne sa zaključcima sastanka IO SNP CG sa predsjednicima opštinskih odbora i budućim obavezama koje će ova opštinska organizacija imati u susret državnim izborima, bez obzira da li će se ići na izbore u najširoj koaliciji ili samostalno.

Još jednom je data puna podrška veličanstvenim litijama koje se održavaju širom Crne Gore.