Sekretarijat za komunalne poslove Glavnog grada odlučio je da poveća rok za dodjelu linija prevoznicima, kojih u Podgorici ima dva, tako što će ugovore potpisivati umjesto kao do sada na tri, sada svake osme godine.

O tome kakav je autobuski prevoz u Glavnom gradu Crne Gore, dovoljno govori činjenica da Podgorica nema gradski prevoz, što znači da lokalna vlast ne snosi nikakvu odgovornost kada je u pitanju kvalitet usluga koji treba pružiti građanima.

U poređenju sa drugim evropskim gradovima, javni prevoz u Podgorici nije ni za poređenje. Autobuske linije, kojih ima desetak, pokrivaju dva privatna prevoznika koja diktiraju cijene prevoza koje nijesu male u odnosu na standard građana.

Takođe, građani se žale na očajno stanje autobusa koji su u prosjeku stari po nekoliko desetina godina a sudeći po izduvnim gasovima koje ispuštaju ne ispunjavaju ni ekološke standarde glavnog grada jedne ekološke države. Uz to, gradska naselja su slabo povezana pa su građani prinuđeni da se sami organizuju ne bi li se prebacili s kraja na kraj grada. Konkretno, djeca koja idu u školu u Podgorici, a žive u prigradskom naselju Rogami, nemaju mogućnost da koriste autobus nego se roditelji organizuju kako bi djeca bezbjedno stigla do škole.

Pitamo se da li gradska vlast razmišlja o tome da li je u redu da za ovakav autobuski prevoz sa polascima na svakih pola sata a nedjeljom na sat, bez noćnih linija na primjer, cijena karte bude 90 centi. No, ukidanjem Gradskog prevoza, vlast je građanima stavila omču na vrat, a samim tim i sebi a privatnicima dala monopol da se vode isključivo svojim interesima a ne kvalitetom usluga koje pružaju građanima.

To što sada Sekretarijat namjerava da produži rok za dodjelu linija, neće uticati na kvalitet usluga autobuskih prevoznika i ukupno gradskog prevoza. O čemu se, u stvari radi, vidjećemo brzo, kad sve to zaživi. Sigurno je jedino da od poboljšanja gradskog prevoza nema ništa.

Izvor; Dan.co.me

Подијели са пријатељима!