ĐAČIĆ NIJE PODNIO OSTAVKU NEGO JE SMIJENJEN
Ostavka predsjednika opštine Pljevlja, gospodina Mirka Đačića, sve je
prije nego izraz njegove slobodne volje, jer ko to, već, može govoriti o
slobodnoj volji pojedinca u DPS-u u ovom trenutku kada je razaraju
afere na svim nivoima.
Đačić nije podnio ostavku već je smijenjen,
da ne kažemo otjeran sa mjesta prvog čovjeka poslednje kolonije u
Evropi. Razlozi za ovakav potez neprikosnovenih gospodara naslućivali su
se još od trenutka kad je Đačić prvi put odsvirao solo dionicu koja se
nije uklapala u „Pljevaljski rekvijem“ koji već decenijama komponuje
podgorička vlast i podgorički tajkuni.
Svi se sjećamo
„komplimenata“ koje je dobio od vlasnika „Vektre“ kada je pokrenuo
pitanje naplate koncesija za šume ili retoričkog šamaranja od strane
predsjednika Vlade kada je pod pritiskom opoziciji pomenuo pitanje
ekološke takse onima koji nemilosrdno truju Pljevlja i Pljevljake.
Smjena je konačno potpisana kada je javno zatražio da se bar izvrši
prebijanje poreskog duga Opštine sa dugovanjima „Vektre“. Očigledno da
je Đačić onaj šraf koji je pukao i zasmetao uhodanom mehanizmu
eksploatacije Pljevalja bez iole adekvatnog vraćanja bar dijela
vrijednosti koja se stvara na račun opštine Pljevlja i njenih prirodnih
resursa.
Ovo su samo neki od razloga što je Mirko Đačić otjeran sa
pozicije prvog čovjeka Pljevalja od strane njegove partije za koju je ne
tako davno rekao na Javnom servisu da je najbolja i da se ponisi time
što je njen član. Koje li ironije!
Drugi razlozi za njegovu smjenu
su manje vidljivi, ali svakako značajni. Ma koliko se trudio, Đačić nije
uspio realizovati brojne projekte koji imaju za cilj montenegrizaciju
Pljevalja i promjenu svijesti Pljevljaka, prije svega otvorenim
antisrpskim stavom u kadrovskoj politici i kulturi, zatiranjem ćirilice i
direktnim napadima na pojedince, istaknute predstavnike opozicije i
nevladinih organizacija koje se ne slažu sa tajnim državnim projektima
konačnog zatiranja srpske svijesti u ovoj Opštini. Sve je to Đačić
pokušavao, ponekad sirovo i obskurno ali to, očigledno, nije bilo
dovoljno njegovim gazdama, odnosno onima koji su ga doveli na mjesto
prvog čovjeka Pljevalja. Nastojeći da se uklopi u sve ono što je
poslednjih pet godina bila politika DPS-a prema Pljevljima, Đačić je
očigledno počeo da smeta i uslijedilo je ono što se desilo – njegova
ostavka sa potpisom velikog gazde.
Naravno da ne treba žaliti za
odlaskom čovjeka čije su dobre namjere popločane propalim projektima,
neostvarenim obećanjima, lošom kadrovskom politikom i neodmjerenim
istupima obojenim ličnim stavovima i afinitetima, ali ne treba se ni
radovati ako se zna da i od goreg ima gore.
Sve u svemu, na kraju,
ono što je zasluživalo da bude na početku. Ostavka Mirka Đačića jasno
pokazuje da vlasti koja Crnom Gorom hara već više od četvrt vijeka, ne
odgovara ni jedno kadrovsko rješenje kada su u pitanju Pljevlja i
Pljevljaci bilo da su iz opozicije ili pozicije ukoliko počinje da
razmišlja svojom glavom ili ukoliko bar pokuša da zaštiti interese ove
opštine. Nije to od juče.
A da li će biti isto i sjutra zavisi ipak
od Pljevljaka, a presudno od onih koji su zarad sitnih interesa ili u
zabludi povjerovali da sve treba prepustiti centralnoj vlasti i
kreatorima svih lažnih obećanja i obmana koje su lansirane Pljevljacima
poslednjih decenija.