Postala je ustaljena praksa da se, nakon održanih litija u gradovima Crne Gore, oglase prorežimski mediji sa procjenama o broju učesnika na istima.
Još nije utvrđeno koja služba se bavi procjenom i ocjenom mirnih i dostojanstvenih šetnji vjernog naroda, ali je sigurno da njihovi računi i proračuni ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. Takođe, još nisu shvatili da se litije ne održavaju iz političkih razloga, već iz duhovnih. Da učesnici litija ne traže smjenu vlasti, već „smjenu“ nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Vlast se brani pričom da litije znače udar na državu iako sa državnim udarom veze nemaju. Nije država jedna partija i nije jedan čovjek država. Doduše, znao je taj „jedan čovjek“ da sebe poredi sa velikim državnicima crnogorskim, ali ni oni nisu sebi davali za pravo da se poistovjećuju sa državom. No, izgubi kompas svako ponekad, pa tako i „jedan čovjek“.
Kada se upustimo u malo dublju analizu, zaključićemo da vlast opravdano ima strah od litija, to jest od broja građana koji učestvuju u njima. Posebno ako se prisjetimo podatka da je za crnogorsku nezavisnost 2006. godine bilo oko 230 hiljada građana, s tim što je, prema podacima, tada birački spisak bio uvećan za 87 hiljada birača.
No, nećemo da dovodimo u pitanje državnost Crne Gore koja je neupitna, već samo podsjećamo na neke cifre. A realne procjene govore da se broj učesnika na litijama približava kritičnoj masi.
Posebno boli činjenica što „jedan čovjek“ po svijetu kleveće svoj narod, jer je po Ustavu predsjednik svih građana, saopštavajući da ti isti građani mirnim i dostojanstvenim protestima protiv Zakona o navodnoj slobodi vjeroispovijesti, žele da unište svoju državu. Namjerno odbija taj čovjek da se prisjeti kako je on došao na vlast prije 30 godina. Isto su građani bili nezadovoljni načinom vladanja tadašnjeg sistema, ali nisu rušili državu, već vlast.
Ovoga puta, slom vlasti se vrlo lako može desiti, ali na parlamentarnim izborima koji bi trebalo da se održe ove godine. Dakle, potpuno realno i legitimno.
Foto: Vijesti online