Proteklih dana epidemije korona virusa, na tzv. prvoj liniji fronta,
od jutra do mraka, bili su i hercegnovski volonteri. Veliko hvala u ime
preko 600 socijalno ugroženih stanovnika, koje su posjetili s paketima
pomoći i obrocima, ali i cijelog grada, zalužuju Milica, Sandra, Mia,
Nikola, Milutin, Nešo, Andrea, Dragana, Zorica…
Među njima je i neumorni Novljanin, koji se već deset godina bavi volonterskim radom, Dušan Radetić.
-Ne volim da se ističem nikada, jer ovo pobjeđujemo mi kao kolektiv
volontera. Majka mi je umrla prije godinu i po, iznenada, jer je kancer
kasno otrkriven. Pokušao sam da sakupim novac za njeno liječenje. Dosta
ljudi mi je pomoglo, ali mama nije izdržala. Ipak, to mi je dalo snage
da nastavim da pomažem ljudima, da dobro dobrim vraćam – priča nam
Radetić.
Da bude posvećen humanoj misiji u ovoj situaciji dozvoljava mu i
stalni posao, odžavanje sportskog terena na Savini, koji od početka
pandemije nije u funkciji.
Još 15. marta prijavio se u opštinski volonterski tim koji se
priključio Crvenom krstu. Dušan, koji ima 40 godina, posljednih desetak
aktivan je volonter, prikuplja i nosi pomoć pogođenima u poplavama i
drugim nevoljama.
-Cijelog dana sam na terenu, iz auta u auto, do ugroženih. U
kancelariji Crvenog krsta sam samo sat, dok ne dobijemo uputstva. Onda
nosimo pakete, hranu i druge potrepštine. Počeli smo prije tri dana da
nosimo i dnevne obroke koje doniraju humani hercegnovski ugostitelji u
akciji “prihvati izazov”- navodi Radetić.
Mnogo je onih koji pozovaju Crveni krst i traže neku vrstu pomoći.
Bude i preko 70 poziva svakog dana, dodaje on. Teško je do svih stići:
-Naravno, postoje kriterijumi za dodjelu pomoći, primanja, broj
članova domaćinstva, njihovo zdravstveno stanje, starost. Ima ljudi koji
su zdravi, ali su već mjesec i po bez posla i plate. Teško mogu
preživjeti. Svakog dana obiđem sa još nekim od volontera, veliki broj
domaćinstva…Samo juče smo Zorica, Mićo, Dragana i ja, dodijelili 80
obroka, od Bijelskih Kruševica do Debelog brijega – ističe Dušan
Radetić.
S obzirom da dugogodišnje iskustvo, primjećuje da je ovoga puta više ugroženih, jer su epidemijom pogođeni narod, grad i država.
Većina je zahvalna na pomoći, jer paketi su veliki: 4 sapuna, šampon,
deterdžent, hrana konzervirana i tjestenina, brašno, ulje… Oni se
ugroženim porodicama dodijeljuju svakih 15 dana.
Najaktivnija je grupa od 10-tak volontera, ali još 20-tak je tu da priskoči kada stignu veće donacije koje treba raspodijeliti.
Volonteri ne znaju za materijalnu naknadu. Koriste i svoje mobilne
telefone i uvijek se odazovu. Šta ih tjera na ovaj posao, koji je ovoga
puta i rizičan zbog moguće zaraze korona virusom, mada imaju zaštitna
sredstva? Dušan odgovara:
-Ja sam jednostavno takav. Da mi je mama živa, rekla bi: “Zar moraš ti?”. Ali, ja sam jednostavno uvijek u prvim redovima. Takva mi je priroda, da pomognem svakom. Ima ljudi koji hoće da nam plate. Nikada nisam uzeo euro. Jer, mi ovo radimo od srca. Od devet sati sam u Crvenom krstu, onda po terenu i svakog dana dođem oko 17 ili 18 sati kući. Nisam imao ni jedan dan odmora, za ovih 40 dana. Nije mi žao. Naprotiv. Ispunjen sam i zadovoljan – poručuje Dušan Radetić.
Izvor: https://radiojadran.com