Mr Marija Radinović, analitičarka u Medijskom centru SNP CG
Crnogorska diplomatija odavno je postala mreža za uhlebljenje “zaslužnih” funkcionera i odanih članova vladajućih partija. Međutim, u poslednje vrijeme na površinu su isplivale sve devijacije našeg diplomatskog aparata.
Danas je
objelodanjeno da ambasador Crne Gore u Kini i Indoneziji, nekadašnji
lider Pozitivne Crne Gore i predsjednik Skupštine Crne Gore Darko
Pajović, skoro dvije godine krši Zakon o vanjskim poslovima koji
propisuje da diplomata ne može biti član organa političke partije.
Pajović je, kako mediji navode, još uvijek lice ovlašćeno za zastupanje
Pozitivne Crne Gore iako on tvrdi da je podnio ostavku na sve partijske
funkcije.
Ne tako davno šira javnost je saznala i da je
crnogorsku diplomatiju godinama vodio čovjek koji urednike i novinare
Javnog servisa i agencije Mina smatra “bolesnom bagrom i govedima od
kojih su bistrija ona njegova iz Rasove”. To je isti onaj čovjek koji je
sa Vukom Jeremićem preko telefona krojio sudbinu Crne Gore i Srbije i
ugovarao ekskluzivne bankete i boravke na Svetom Stefanu. Naravno, sve o
trošku građana. Pogađate, radi se o bivšem ministru inostranih poslova,
Milanu Roćenu, koji je sada savjetnik predsjednika države. Umjesto da
podnese ostavku na poziciju koju obavlja i ode u svoje selo koje toliko
voli, Roćen je poručio da se niko neće preko njega razračunavati sa
DPS-om.
Treba li podsjećati na šok koji je kod građana ljetos
izazvala Fejsbuk prepiska službenice ambasade Crne Gore u Ankari Mirne
Nikčević, koja je, povodom održavanja Trojčindanskog sabora ispred
Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja, poručila da “bi zapalila Sram i sva
goveda tamo”? U danima koji su uslijedili nastavila je obračun sa
neistomišljenicima nazivajući ih balavurdijom, četnicima, stokom, a bez
uvreda nije prošao ni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Novi ispad napravio je Milorad Šćepanović, ambasador Crne Gore pri
Ujedinjenim nacijama, tokom rasprave održane u okviru 41. sjednice
Savjeta za ljudska prava UN-a u Ženevi, na kojoj se govorilo o vjerskim
slobodama i pravu Crkve. Tokom ovog događaja Šćepanović se drsko i
uvredljivo obraćao predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, ne vodeći
računa ni o diplomatskom protokolu, ni o manirima.
Ovo su samo
neki od primjera “izvanrednog” obavljanja diplomatske funkcije. Šta se
još događa iza kulisa, možemo samo da nagađamo. Sigurno je da su
pojedine crnogorske diplomate izgubile kompas i da više ne biraju način
da odbrane sopstvene i interese elite na vlasti. A i zašto bi kada za to
primaju i po nekoliko hiljada eura mjesečno?!
Izgleda da ih
treba podsjetiti da u inostranstvu predstavljaju Crnu Goru i njene
građane, koji ih za to plaćaju, da su njima odgovorni i da je svaka
greška koju naprave mrlja na licu ovog ponosnog naroda i države, koja se
neće lako izbrisati.