O životnoj sredini u našoj zemlji priča se već decenijama, tačnije od proglašenja Crne Gore ekološkom državom. Ta praksa nastavila se otvaranjem pregovora sa Evropskom unijom, a posebno poglavlja 27 u decembru prošle godine.
I dok je aktuelna vlast taj događaj
predstavila kao “značajno postignuće i dokaz” da dobro rade svoj posao u
ovoj oblasti, stvarnost govori drugačije. Nažalost, brojni primjeri
devastacije naše prirode pokazuju da je plemeniti cilj izgradnje Crne
Gore kao ekološke države ostao samo mrtvo slovo na papiru.
Da
krenemo od onog što vidi svaki građanin. Snažni sjeverni vjetar koji je
duvao nedavno ogolio je loše navike nas kao građana, ali i nedovoljnu
angažovanost nadležnih službi na rješavanju problema otpada. Plastične
kese koje “krase” grane drveća i korita rijeka, svakako, nisu slika koju
želimo da naši gosti ponesu u svijet. Divlje deponije koje možemo
vidjeti uz puteve, ali i u brojnim gradskim naseljima, posebna su priča.
Koliko nam je životna sredina nisko na listi prioriteta
pokazuju i beskrupulozni primjeri divlje gradnje kojima je, prije svega,
crnogorsko primorje zazidano i pretvoreno u privatni posjed moćnika
koji ne prezaju ni od čega kako bi uvećali svoj profit.
Kombinat
aluminijuma Podgorica, najurgentnija “crna” ekološka tačka Crne Gore,
još uvijek nije sanirana i još uvijek zagađuje naš vazduh, vodu i
zemljište, a bazen crvenog mulja svakodnevno opominje stanovnike Glavnog
grada na katastrofu koja bi uslijedila ukoliko bi došlo do njegovog
izlivanja.
Tu je još uvijek prisutan i problem ulcinjske Solane,
koji nadležni organi godinama nisu u stanju da riješe. Bio je potreban
pritisak međunarodne zajednice, posebno angažovanje bivše ambasadorke
Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štajnaker, da bi se odustalo od izgradnje
turističkog kompleksa na ovom području. Tako je Vlada krajem prošle
godine u Studiji zaštite područja ulcinjske Solane najavila mogućnost
ponovne proizvodnje soli, koje nije bilo poslednjih pet godina, kao i
modernizaciju kompanije. Koliko će biti odlučna u toj namjeri, ostaje da
se vidi.
Crna sudbina čeka i crnogorski biser – Skadarsko
jezero, kojem prijeti izgradnja Porto Skadar Lake-a, turističkog naselja
sa vilama i apartmanima koje, onako kako je sada planirano, ni po čemu
ne odgovara ambijentu i karakteristikama Jezera. Da ne pominjemo sve
opasnosti po biljni i životinjski svijet koje ovaj projekat sa sobom
nosi.
Šta reći o Pljevljima? Stanovnici ovog grada odavno su
zaboravili šta znači zdrava životna sredina. Naime, analize Svjetske
zdravstvene organizacije pokazuju da 22 posto stanovnika Pljevalja umire
od posljedica zagađenja vazduha.
Višedecenijski problem
izloženosti industrijskom zagađenju od kojeg umire svaki peti stanovnik
Pljevalja Vlada Crne Gore pokušala je da riješi dodjelom peleta i
briketa, uvjerena da će time popraviti katastrofalno stanje vazduha u
ovom gradu, ne uzimajući u obzir činjenicu da većina građana nema
dovoljno novca da priušti ovakvu vrstu grijanja, kao i da se dešavalo da
usred zime dođe do nestašice peleta i briketa.
Ovo su samo
neki od problema naše životne sredine, a kako sada stvari stoje, čini se
da ni svi milioni iz fondova EU neće biti dovoljni za njihovo
rješavanje iz razloga što odgovorni ne znaju, ne umiju ili ne žele da ih
iskoriste na pravi način.
Zbog toga pitamo gospodu iz vlasti:
Da li je potrebno da dođe neko iz Evropske unije i da vam kaže da
stanovnici Pljevalja umiru od posljedica zagađenja vazduha, da je KAP
tempirana bomba koja može svakog trenutka da eksplodira, a da su
ulcinjska Solana i Skadarsko jezero neprocjenjivo blago koje treba svim
silama da čuvamo za sebe i svoje potomke?
Ugrožavanjem prirode
dovodimo u pitanje ne samo sopstvenu egzistenciju, već i uskraćujemo
životni prostor budućim generacijama. Osim toga, nepotrebno je govoriti o
tome koliko je očuvana priroda važna za razvoj turizma, privrede i
kulture. Zbog toga, dosadašnji neodgovoran odnos nadležnih institucija
prema prirodi nema opravdanja i mora se mijenjati.
Davno je rečeno
da onog koji ne poštuje sebe i ono što ima, ni drugi neće poštovati.
Mnogi bi dali sve da imaju prirodne ljepote kakve ima Crna Gora.
Zbog toga će se SNP Crne Gore i dalje zalagati za očuvanje i
valorizaciju prirodnog bogatstva naše zemlje. Bez stvaranja pretpostavki
za realizaciju tog cilja, uzvišena ideja Crne Gore kao ekološke države
izgubiće se u deklarativnosti, sitnim političkim interesima i
beskrupuloznoj borbi za profit.