Категорија: Спорт

Predrag Nikač i njegov trener Zdravko Vuković upravo su proslavili zlatnu medalju na 14. IBCA Svjetskom pojedinačnom prvenstvu za osobe sa smetnjama vida u Kaljariju, u konkurenciji 86 šahista

Crnogorski šahista Predrag Nikač je svjetski prvak! Četvorostruki prvak Crne Gore u apsolutnoj konkurenciji, Nikač, prvo svjetsko zlato zaslužio je u drugom učešću na Svjetskom prvenstvu za šahiste sa oslabljenim vidom u italijanskom Kaljariju.

A do zlata došao je u direktnom obračunu sa prvim favoritom, poljskim velemajstorom Marčinom Tazbirom (2.540), dok Nikač ima rejting 2.297, i uz to je Poljak imao prednost početnog poteza.

– Presrećan sam! U direktnom duelu natjerao sam rivala u partiji koja je odlučivala o zlatu da ponudi remi. Iako crnim figurama, izgradio sam odličnu poziciju, bolju od Poljaka ali mi je i remi bio dovoljan za osvajanje prvenstva i prihvatio sam ponuđenu podjelu boda – priča za „Vijesti“ vidno uzbuđeni Nikač.

Prvo učešće na svjetskim prvenstvima za osobe sa oštećenim vidom, Nikač je u Grčkoj završio na četvrtom mjestu, a već na drugom u Italiji je stigao do zlata.

– Sa sekundatom i trenerom Zdravkom Vukovićem sam se odlično pripremio i bez poraza sam završio turnir skorom od šest pobjeda i tri remija. I za odlučujući meč smo se sjajno pripremili, jer da je Poljak dobio on bi osvojio zlatnu medalju, dok sada čeka rasplet na ostalim tablama i u slučaju pobjede Rusa Smirnova biće tek treći – objasnio je Nikač.

Na 14. IBCA Svjetskom pojedinacnom prvenstvu za osobe sa smetnjama vida u Kaljariju, Nikač je slavio protiv Slovenca Aleksandera Uršiča, Rusa Ruslana Draganova, bugarskog internacionalnog majstora Rasima Nizama, Ukrajinaca Vladislava Kolpakova i Olega Tuke. Osim sa prvim favoritom, remizirao je protiv Poljaka Anžeja Migala i Alekseja Smirnova iz Rusije.

Nikač je na Šahovskoj olimpijadi za osobe sa oštećenim vidom osvojio zlato i to na najjačoj, prvoj tabli. U apsolutnoj konkurenciji Nikač je svoje ime upisao u anale i pobjedom na prvom Prvenstvu Crne Gore u šahu u nezavisnoj Crnoj Gori 2006. godine.

Izvor: vijesti.me

ČESTITKE ZA VELIKU POBJEDU RUKOMETNE REPREZENTACIJE CRNE GORE KOJA JE SAVLADALA SVJETSKOG I OLIMPIJSKOG PRVAKA!

U subotu 6. aprila, u barskoj dvorani “Topolica“, biće održan Fajnal for “Telemach Basket4kids“ Crna Gora, košarkaškog turnira za djecu rođenu 2006. godine i mlađu, u organizaciji regionalne televizije Sport Klub.

Na Fajnal foru će učestvovati ekipe koje su borbu za titulu zaslužile kroz kvalifikacione turnire: beranski Lim, podgorički Junior, barski Mediteran i nikšićki Anagastum.

U prvom polufinalu, čiji je početak planiran za 10 časova, snage će odmjeriti Anagastum i Lim, dok će sat vremena kasnije Junior izaći na crtu Mediteranu.

Prije utakmice za treće mjesto (13h) i finala (14h), biće organizovana takmičenja u šutu za tri poena i u driblingu, dok će po završetku kompletnog programa biti upriličena dodjela medalja.

Pobjednik završnog turnira iz Crne Gore obezbijediće plasman na TOP 10, koji se održava u Beogradu i na kojem će učestvovati najbolje ekipe iz regiona.

Titulu prvaka “Basket4kids“ takmičenja u Crnoj Gori brani ekipa Juniora.

Izvor: fosmedia.me

„Atletska staza na novoizgrađenom stadionu u Ivangradu je izvanredna“, prenijela je Pobjeda od 23. jula 1981. utiske sa otvaranja MOSI (Međuopštinskih omladinskih sportskih igara).

„To je nepodijeljena konstatacija sportista i atletskih stručnjaka, i pravi je izazov za djevojke i mladiće koji atakuju na rekorde.“

Jedan od tih mladića nije samo „atakovao“. Već i rušio rekorde.

Milorad Jovančević, tada 22-godišnji beogradski student, nastupajući za tim rodnog Ivangrada, pomjerio je crnogorske atletske granice u skoku u dalj (7,20 metara, ostaće na snazi sve do juna 2016. i ostvarenja Darka Pešića 7,33) i troskoku (14,97 metara, i dalje važeća).

Trideset i jednu godinu kasnije, što će reći 2012, isti stadion, nagrizen zubom vremena – u gradu koji više nije nosio ime narodnog heroja Ivana Milutinovića, nego vratio raniji naziv Berane – ponovo je ugostio MOSI. I ponovo je Jovančević pobijedio u skoku u dalj.

Ne Milorad, već njegov nasljednik i atletski učenik Strahinja, koji je doskočio do 7,24 metara.

„Obukao sam dres koji je moj otac nosio 1981, i nadmašio njegov rekord MOSI za četiri centimetra. Sa njega je prešlo na mene“, vedrina boji glas 26-godišnjeg Beograđanina, dok se prisjeća govoreći za FOS.

Ne dajte da vas ime zavara: Strahinja ne poznaje strah. Pa ni od letenja.

Prošle nedjelje u Glazgovu, doskočio je – doletio, ako više želite – do bronzane medalje na Evropskom prvenstvu u dvorani.

Prve za nekog srpskog skakača u dalj još od Nenada Stekića, vlasnika tri kontinentalna srebra (1974. i 1978. na otvorenom, 1980. u dvorani).

Vasojevićki geni

Familijarno je vezan za Berane. Tu, u Gnioniku, podno Crnog vrha, stasavali su njegovi preci sa očeve strane.

„Moj djed je u skoku u vis svojevremeno bio prvak sreza. Pradjed je bio nosilac dvije Karađorđeve medalje i spomenice iz Balkanskih ratova. Krv, ipak, nije voda.“

Neposredno po povratku iz Škotske, na aerodromu u Surčinu kazao je da su ga do podviga vodili strpljenje i volja. Izgleda i – vasojevićki geni.

„Otac obično kaže da su naši preci u ratnim vremenima dobijali medalje za junaštvo, a da ih mi, u miru, zaslužujemo na sportskim terenima.“

„Volim da skačem u Beranama“

Prvi sportski izbor dječaka je najčešće – lopta. Nije ni Strahinja bio izuzetak, dok nije pretegla porodična tradicija. Upao je u patike svog oca, koji je svojevremeno, nakon odlaska iz Ivangrada u Beograd na studije, pristupio Crvenoj zvezdi i stigao i do reprezentativnog dresa.

„On me uveo u ovaj svijet. Rijetko se klinci odlučuju za atletiku, koja nije toliko popularna. Trenirao sam fudbal do petog razreda osnovne škole. Onda sam se definitivno vratio atletici, ulazeći polako u nju sve profesionalnije i profesionalnije.“

Imao je od koga da nauči. Otac mu je i dalje prvi trener i savjetnik.

A kraju iz koga mu potiču roditelji – majka Milica je od Bakića iz Andrijevice – neprestano se sportski vraćao i vraća. Četiri godine nakon pobjede na MOSI, trijumfovao je i na atletskom mitingu „Ivangrad 2016“ sa preskočenih 7,86 metara. Ličnim rekordom.

„U posljednjoj seriji sam prestupio. Izmjerili smo i ispostavilo se da sam skočio 8,15 metara. To mi je dalo podsticaj, uvjerilo me da mogu mnogo.“

I učvrstilo njegovu vezu sa stadionom u Beranama.

„Volim da skačem tu. Dođe mi cijela familija, rođaci, svi su tu. Na stazi su, blizu mene. Ta ljubav mi daje vjetar u leđa.“

Onaj dozvoljeni. Koji ga je i pogurao do Glazgova. Prošle godine, 14. jula, sa omiljenog zaletišta dobacio je do svog najboljeg rezultata 7,98 metara, čime je za tri centimetra nadmašio normu za šampionat Starog kontinenta.

„To mi je praktično bilo jedino pravo takmičenju u cijeloj godini.“

Priča, do sada, djeluje linearno: genetska predodređenost, ambicija, ljubav i strast, postepeno napredovanje… A nije.

Nepunu godinu ranije, u septembru 2017, podvrgnut je komplikovanoj operaciji bubrega. Oporavljao se tri mjeseca, strijepio da je izgubljen za atletiku… Nije dozvolio da mu ugasnu snovi.

U avgustu 2018. u Berlinu je debitovao na Evropskom prvenstvu na otvorenom.

„Dijelila su me 2 centimetra od prolaska u finale.“

Skočio je 7,69, što ga ja dovelo do 14. pozicije.

Glazgov

Išao je dalje. Skok iz Berana mu je bio viza i za Glazgov.

„Od početka godine fokusirao sam se na Evropsko dvoransko prvenstvo. Iako sam relativno loše krenuo u sezonu, iz takmičenja u takmičenje – a redom su išli državno prvenstvo, pa Balkanijada, zatim i miting u Beogradu – rezultati su bili bolji.“

Znate li kako se postaje šampion? Znate ako ste gledali „Nebesku udicu“ i nezaboravnog Nebojšu Glogovca u ulozi Kaje.

„Izađeš na teren kada je najteže i pobijediš.“

Po tome se u atletici veliki razlikuju od prosječnih. Iz njih jarka svjetla pozornice izvlače najbolje. Do odlaska u Škotsku, Strahinja u dvorani nije skakao dalje od 7,85.

Sve do pete serije. Iz pogleda mu se čitala volja: nekoliko sekundi duboke koncentracije, zalet, pun trk, odraz…

I skok u kome je sažeo desetak godina odricanja, davanja, ulaganja; strijepnji, želja, emocija. Skok do snova, dug 8,03 metara, vrijedan nacionalnog dvoranskog rekorda i evropske bronze.

Skok u dalj, a za njega – skok u vis.

„Imao sam sreću i – eksplodirao. Sve kockice su se poklopile.“

Koji sat kasnije, koleginica iz srpske reprezentacija Ivana Španović doskočila je do zlata. Pratio ih je isti čovjek – Goran Obradović.

„Jako iskusan, čovjek koji je prošao velika takmičenja sa Ivanom, uzeo medalje. Njegovi savjeti su zlata vrijedni. On nam ponekad pomogne kada radimo tehnički trening: četiri oka vide bolje nego dva.“

„Svuda na svijetu je prirodno da oko sportiste postoji čitava ekipa. I glavni trener, i pomoćni, i kondicioni, doktor, nutricionista, psiholog… I mi okupljamo tim, a u njemu je mentor Goran Obradović. Pored toga, važna je uloga i velikog stručnjaka dr Jovana Đurovića, koji je, baš kao i Obradović, porijeklom iz Crne Gore.“

Crnogorska veza.

Darko

Otuda je i Darko Pešić odmah po završetku takmičenja svom prijatelju kroz šalu uputio Instagram poruku da je prvi Crnogorac koji je Srbiji donio evropsku medalju.

„Nisam prvi, toliko ih je osvajalo“, smijeh prati Strahinjin odgovor. „Mnogi.“

Sa Darkom ga veže porijeklo – i Pešići su iz Gnionika, a porodične kuće im razdvaja stotinjak metara – Goran Obradović, višegodišnje prijateljstvo… I onaj skok iz 2016. kojim je najbolji crnogorski desetobojac „oteo“ Miloradu rekord.

Dok se Strahinja pripremao za Glazgov, Darko je proživljavao intimnu dramu, odlučivši da napusti atletiku.

„Odrastali smo zajedno, rame uz rame. Mogao je da vidi da sam na kraju uspio, pa zašto ne bi i on. Njegov put je, možda, teži, ali to ne znači da neće ostvariti ambicije. Nažalost, koliko god se borili, ne zavisi sve samo od vas. Problem je ako ljudi koji su zaduženi za gajenje sporta ne prepoznaju prave stvari, šta tačno treba da se radi, nemaju viziju da je dugoročno bitnije od kratkoročnog… I pored toga, vjerujem da je pojedinac uvijek krojač svoje sudbine. Darko ne smije pokleknuti.“

Obojica su osjetili lice i naličje atletike u balkanskim uslovima.

„Savezi moraju da razmišljaju na duge staze, da svoju sportsku politiku podese prema olimpijskim ciklusima. Bolje da dobijate i manji iznos stipendije, ali na duže staze, nego obratno. Kod nas je tako: ako imate slabiju sezonu ili ste povrijeđeni, svi zaborave na vas. I danas, kada sam u usponu, svjestan sam da svi koji me tapšu po leđima, mogu brzo da me zaborave.“

U Beranama – ludnica

Ono što on neće zaboraviti je ugriz medalje na pobjedničkom postolju evropskog šampionata…

Kakvog je ukusa?

„Meni – zlatnog.“

Zlatnog i za njegove Berance.

„Više se slavilo tamo, nego u Beogradu! Ne smijem da se pojavim, bukvalno, u Beranama i Crnoj Gori, jer je ‘ludnica’. Ako bih krenuo pješke od grada do sela mog oca, ne bih stigao ni za dan koliko bi me ljudi zaustavilo da mi čestita.“

Neki nisu mogli da se strpe i pohitali su u utorak na Surčin da ga dočekaju.

„Oduševljen sam što su tog dana došli ljudi iz beranske opštine i moji rođaci, Zoran Jojić, Dragoje Rajković, moj stric Relja (nekadašnji gradonačelnik Berana, prim a), kako bi me pozdravili na aerodromu. Zbog pola sata druženja su prešli 800 kilometara. I dalje sam u pozitivnom šoku.“

Tokio

Dok pričate sa njim shvatate koje su mu osobine popločavale stazu do vrha. Sistematičnost, analitičnost, odvajanje suštine od mimogrednog…

„Dugoročno razmišljam. Ovo ljeta me, nadam se, čeka Svjetsko prvenstvo u Dohi, a fokusiran sam na Olimpijske igre u Tokiju 2020. Za druge su možda daleko, za mene blizu. Onog trenutka kada sam prestao sebe da forsiram da želim odmah rezultat i uspjeh, došao sam do medalje. Zato sam i rekao da su strpljenje i vjera važni segmenti uspjeha. Nadam se da će 2022. biti vrhunac moje fizičke i mentalne spreme.“

Ko na brdu ak` i malo stoji… Vidi drugo, više brdo nad sobom.

„Državni rekord Srbije, koji drži Nenad Stekić, iznosi 8,45 metara.“

Strahinja Jovančević, momak bez straha od letenja.

Izvor: FOSMedia.me

Predsjednik SNP CG Vladimir Joković čestitao je u ime Socijalističke narodne partije i u svoje lično ime, veliki uspjeh košarkašima Crne Gore povodom istorijskog plasmana na Svjetsko prvenstvo u Kini.
„Uspjesi u sportu su ono po čemu treba da se prepoznajemo i damo primjer mladima da u svim oblastima moraju razvijati prave vrijednosti.
Pokazali ste da se jedinstvom, voljom i znanjem mogu prebroditi sve prepreke. Srećno, momci i učinite nas još ponosnijim“, stoji u čestitki predsjednika SNP CG.

Medijski centar SNP CG

Košarkaška seniorska reprezentacija Crne Gore ostvarila je istorijski uspjeh i kvalifikovala se prvi put na Svjetsko prvenstvo. Kina čeka državu sa najmanje stanovnika najvećeg srca.
Letonija je večeras u Podgorici ostvarila pobjedu 80:74, ali je našu selekciju i poraz do osam razlike vodio na Mundobasket.
Poene su postigli Derik Nidam (22), Bojan Dubljević (13), Marko Todorović (11), Aleksa Popović (11), Blagota Sekulić (4), Sead Šehović (3), Suad Šehović (3), Nemanja Vranješ (3), Petar Popović (2) i Nemanja Đurišić (2). Svoj doprinos dali su Nemanja Radović i Dino Radončić. Selektor Crne Gore je Zvezdan Mitrović, a njegovi asistenti Boško Radović i Dušan Dubljević.
U ekipi Letonije najefikasniji je bio Janis Strelniks sa 25 poena.

Atmosfera u ispunjenom Sportskom centru ,,Morača” bila je dirljiva, od ujedinjenosti navijača, igrača i stručnog štaba u pjevanju himne do skandiranja navijača ,,Ale, ale, ale, ale, ale, ti si naša prva ljubav, Crna Goro, volim te”.
– Ovo je nevjerovatno! Nek’ idu (navijači) s nama u Kinu – rekao je Dubljević nakon meča.
Blagota Sekulić istakao je da je bio ovo veoma težak meč.
– Uspjeli smo da se izborimo s tim i ostvarimo istorijski uspjeh. Sad sam na kraju karijere i presrećan sam što sam dio ovog tima i istorijskog uspjeha za crnogorsku košarku i sport uopšte – rekao je Sekulić koji je igrao povrijeđen.
Selektor Mitrović kazao je da teško pronalazi riječi koje bi opisale kako se osjeća sada.
– Nismo ni sanjali da možemo da dođemo do ovakvog uspjeha. Izuzetno smo srećni. Atmosfera je bila nevjerovatna – rekao je Mitrović.
Kroz osmijeh je dodao da će mu ovo biti najmiliji poraz u karijeri.
Obje himne otpjevala je crnogorska muzičarka Renata Perazić.
Ranije su se kvalifikovali Češka, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Litvanija, Poljska, Rusija, Srbija, Španija i Turska.

Izvor: Montenegromagazin.me

Crnogorska karate reprezentativka Milena Jovanović osvojila je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore u Alborgu. Juniorka Omladinca poražena je u finalnom meču kategorije preko 59 kilograma od Ruskinje Valerije Golubjeve 3:0.

Jovanović je na putu do finala eliminisala Turkinju Nur Hiru Kasatur 3:2, sudijskim izjašnjavanjem Kosovarku Vljoru Ćerimi (0:0), Čehinju Martinu Sačovu 6:0 i u polufinalu Stefani Krešić iz Bosne i Hercegovine 3:0.

– Ponosna sam na ostvareni rezultat. U finalu je nedostajalo malo sportske sreće. Dala sam sve od sebe da na drugom velikom takmičenju dođem do medalje. Hvala porodici, mom treneru Žarku Rakoviću i mom klubu Omladinac. Poželjela bih sreću moj drugarima i da bude još medalja – kazala je Jovanović.

To je njeno drugo veliko odličje, nakon što je bila bronzana na Svjetskom prvenstvu na Tenerifama 2017. godine.

Jovanović, koja je osvojila prvo crnogorskjo odličje u Alborgu, u karijeri ima balkanske medalje, dok je krajem prošle godine bila najbolja na turniru Premijer lige za mlade u Veneciji.

Selektor Radoslav Vukićević kazao je da medalja Milene Jovanović ima zlatni sjaj.

– Medalja zlata vrijedna, falilo je sportske sreće u odlučujućem meču. Do finala je bila odlična i potvrdila svoj kvalitet. Čestitam Mileni, Omladincu i Karate savezu na rezultatu. Nadamo se sjutra novim medaljama – kazao je Vukićević.

Bez medalje završio je Bojan Bošković u kategoriji do 68 kilograma.

On je na startu eliminisao Moldavca Andreja Zguruanua 8:0, dok je u drugom poražen od Francuza Janisa Lamoa 1:0.

Francuski borac nije uspio da se domogne finala, čime je Boškoviću zatvorio vrata repesaža.

Pobjedu je upisao i Andrija Fatić u kategoriji do 76 kilograma.

On je na startu takmičenja bio slobodan, u drugom je savdao Njemca Lukasa Grosa 5:0, dok je trećem izgubio od Francuza Rejbaka Abdeselema 3:0.

Plasmanom u finale povukao je člana Omladinca u repesaž, gdje ga je savladao Makedonac Mevlud Memedi 1:0.

U drugom kolu zaustavljena je i Jovana Strujić (do 53), dok su na startu eliminisani Janko Dževerdanović (do 61), Nemanja Jovović (+76) i Saša Bojović (do 69).

Strujić, članica pljevaljskog Risa, u prvom kolu bila je slobodna, u drugom je ubjedljivo slavila protiv Ruskinje Aleine Pervomajskaje 5:0, dok je u trećem izgubila od Italijanke Anđelike Lukrecije Malgore 2:0.

Muški kadetsko-juniorski kata tim eliminisan je u drugom kolu.

Tim, u sastavu Kenan Nikočević, Arijan Kočan i Nikola Milić, kao trećeplasirani prošao je prvu grupu, dok je u drugoj završio kao četvrti.

Plasman u finalnu grupu izborili su po tri najbolja iz obje grupe.

Nikočević je kazao da je zadovoljan nastupom, navodeći da je uz malo sreće rezultat mogao biti i bolji.

– Pripremali smo se za EP pet-šest mjeseci i bili smo spremni. Zadovoljan sam kako smo odrdili prvo kolo. Plasman u narednu rundu izborili smo kao trećeplasirani, pored evropskih i svjetskih prvaka. Odlično smo odradili i drugi nastup, ali možda u nastavku kriterijum suđenja nije bio isti. Zadovoljan sam kako smo odradili, ali nije bilo dovoljno za rezultat – rekao je član Bara.

Selektorka u katama, Slavko Maksimović kazala je da je ostaje žal za finalom, navodeći da su momci načinom kako su odradili takmičenje zaslužili borbu za medalju.

– Zadovoljna sam kako su momci odradili oba meča. Razlika u ocjenama nije bila veoma mala, realno trebali smo biti u finalnoj grupi među šest najboljih. Moramo se prilagoditi novom sistemu takmičenja i suđenja – kazala je Maksimović.

Uspješan dan upotpunio je i sudija Miodrag Radunović, koji je sudio finalne borbe.

Za sjutra predviđen je nastup mlađih seniora u borbama, a crnogorski karate predstavljaće Nenad Dulović (do 60), Stefan Gojčević (do 75), Ilija Radonjić (do 84) i Vasilisa Bujić (+68).

Izvor: RTCG

Srpski teniser superiorno je pobedio Rafaela Nadala u finalu Australijan Opena (3:0) i rekordni, sedmi put osvojio pehar u Melburnu

Njegovo ime je Đoković. Novak Đoković. I on je šampion Australijan Opena.

U istorijskom finalu dominirao je protiv najvećeg rivala Rafaela Nadala i postigao ono što nikada nije u Melburnu.

NOVAK ĐOKOVIĆ – RAFAEL NADAL 6:3, 6:2, 6:3

Nakon 2008, 2011, 2012, 2013, 2015. i 2016, Đoković je podigao sedmi put pehar Aus Opena i postao rekorder.

On je pretekao Rodžera Federera i Roja Emersona koji su u karijeri osvojili po šest trofeja na prvom grend slemu sezone.

Novaku Đokoviću to je ujedno 15. grend slem trofej, čime je na večnoj listi najuspešnijih pretekao Pita Samprasa, koji ima trofej manje i stigao na mesto broj tri.

Ispred njega sada su samo Nadal sa 17 i rekorder Rodžer Federer sa 20 grend slem pehara.

Najbolji na svetu odigrao je finale bez greške. Demonstrirao je igru da izgleda tako kao da je na drugoj strani mreže stajao anonimus, a ne velikan koji u svojoj kolekciji ima 17 grend slem pehara.

Uvek borbeni Nadal posle šest mečeva u nizu u Melburnu, koje je rešio bez izgubljenog seta, trudio se da pronađe način da probije „zid“ koji je stajao preko puta njega, ali nije uspeo.

Prvi put u karijeri izgubio je finale grend slema rezultatom 3:0.

I to samo iz razloga što je Đoković bio „neuništiv“, o čemu najbolje govore impresivne brojke.

Sjajno je servirao (80 odsto uspešnosti na prvi servis – 40/50, 84 odsto na drugi – 16/19), dok je Nadal imao uspešnost prvog servisa 51 odsto. Povezane vesti

• Novak na ivici suza: Zašto stvari ne shvatam olako…

Novak je imao 34 vinera, naspram Rafinih 21, a najbolji teniser sveta napravio je tek devet neiznuđenih greški, dok je njegov rival imao 28!

Iskoristio je pet od osam brejk lopti, a Nadalu dozvolio da dođe do samo jedne prilike da mu oduzme servis, i to u šestom gemu trećeg seta, ali je on nije iskoristio.  

Imao je Nole i osam asova, a Nadal dve duple servis greške.

U ukupno 53. epskom meču protiv Nadala ostvario je 28. pobedu i osvojio 73. titulu u karijeri. 1 / 15Izvor: Tanjug/AP Photo/Andy Brownbill

Pobedom u Melburnu Đoković je osim sedmog, istorijskog trijumfa na Australijan Openu, produžio niz trijumfa na grend slemovima.

Izvor: MONDO.rs

Predstojećeg vikenda (19. i 20. januar) počinje Super liga, takmičenje 12 najboljih crnogorskih košarkaških ekipa kadetskog uzrasta, koje su mjesto u njemu zaslužili plasmanom u svojim regijama.

Sjeverna regija će u Super ligi imati tri predstavnika (Pljevlja, Rudar, Jedinstvo), koliko će ih imati i Južna regija (Mornar, Pro Basket i Primorje), dok će iz Srednje regije učestvovati šest timova (Budućnost, Junior, Panter, Podgorica, Danilovgrad i Joker).

U prvom kolu, koje je na programu narednog vikenda (19. i 20. januar), sastaće se:

Pljevlja – Rudar
Panter – Danilovgrad
Junior – Primorje 1945
Budućnost Voli – Pro Basket 
Joker – Mornar
Podgorica – Jedinstvo 1950

Ekipe će u Super ligi igrati po sistemu “svako sa svakim“, a prolaz na Fajnl-for, koji je zakazan za 1. i 2. jun, izboriće četiri najboljeplasirane. 

Titulu kadetskog šampiona braniće košarkaši Budućnost VOLI-ja , koji su u prologodišnjem finalu pobijedili Kotor 73:46.

Izvor: fosmedia.me

Izvršni direktor kompanije Soho grup, Ivan Krstajić, novi je predsjednik Upravnog odbora Karate saveza Crne Gore (KSCG), odlučeno je danas na Skupštini te asocijacije u Podgorici.

On je bio jedini kandidat za predsjednika, a dobio je jednoglasnu podršku delegata.

Prije izjašnjavanja predstavnik Budućnosti, Rajko Vujošević zatražio je da njegov glas bude izuzet iz glasanja.

Krstajić je posljednjih osam godina bio član UO, a funkciju predsjednika obavljaće do 13. maja 2021. godine.

Krstajić se, u prvom obraćanju delegatima, zahvalio na podršci, posebno ističući jedinstvo koje su pokazali delegati tokom rada Skupštine.

„Raduje me jedinstvo klubova i Skupštine. Izuzeće iz glasanja ne podrazumijeva izuzeće iz Karate saveza. Podrazumijeva kritičku svijest koja je dobro došla. Svi će mi biti podjednako važni u stvaranju novog Saveza, prije svega zbog novog Zakona i uredbi. Kao član tima zahvalio bih se Jokoviću i ostalim članovima UO jer smo kroz tešku situaciju i finansijske probleme uspjeli da napravimo određene rezultate“, rekao je Krstajić.

On je na toj funkciji naslijedio Vladimira Jokovića koji je, zbog angažmana u političkoj partiji, prema odredbama Zakona o sportu morao da podnese ostavku.

Joković je jednoglasno izabran, a njegov mandat biće do 13. maja 2021. godine.

„Hvala delegatima na podršci. Usvajanje Zakona o sportu dovelo me je u konflikt interesa i morao sam da se povučem sa čela UO. Prihvatio sam predlog da budem kandidat za predsjednika Skupštine, jer želim da pomognem. Karate je meni pomogao da budem ono što jesam, želim da to sada vratim. Imenovanje za predsjednika Skupstine me to sada i obavezuje“, kazao je Joković.

Uoči početka sjednice uručena su pritnanja najboljim u 2018. godini.

Za najboljeg karatistu proglašen je član podgoričkog Omladinca, Nenad Dulović, dok su priznanje za najbolju karatistkinju podijelile Marina Raković iz Omladinca i Biserka Radulović iz Budućnosti.

Najbolji mladi karatisti su Bojan Bošković i Milena Jovanović iz Omladinca, dok je Žarko Raković iz tog kluba najbolji trener.

Omladinac je ujedno proglašen i za najbolji klub u 2018. godini.

Izvor: fosmedia.me