СНП

Institut za bolesti djece od prvog novembra je bez dječijeg alergologa. Specijalističke preglede je nemoguće zakazati. Ovo je našem portalu javila čitateljka (ime i prezime poznati redakciji)  koja je, kako kaže,  sa sedmogodišnjim djetetom jutros bila na Institutu.  Odgovor  kada će biti moguće zakazati pregled kod dječijeg alergologa, nije dobila. Kako kaže, zakazivanje pregleda preko izabranog pedijatra je onemogućeno, dok se ni na šalterima Instituta ne može dobiti informacija kada će to biti moguće, jer “ne postoje spiskovi”. Tim povodom redakcija portala kontaktirala je Goricu Soković, PR Kliničkog centra Crne Gore, koja je navela da će dostaviti odgovore “čim budu u mogućnosti”.

Kako MNE magazin saznaje,  alergolog doktorka Saida Zejnilović koja je radila u Institutu do 1. novembra, više neće ordinirati u Dječijoj bolnici. Ona nam je u telefonskom razgovoru saopštila da joj je ugovor istekao prvog novembra i da saradnja između nje i te institucije nije nastavljena.

Prema nezvaničnim informacijama MNE magazina, Klinički centar Crne Gore uskoro bi trebalo da potpiše ugovor sa dr Lidijom Poček. S obzirom da ni danas nije postojala opcija zakazivanja pregleda,  neizvjesno je kada će to biti.

M.S.

Izvor: MNEMagazin.me

U okviru prve faze projekta „Znanjem prevaziđimo podjele“, koji sprovodi nevladina organizacija „Dar“ iz Berana, proteklog vikenda održano je sedam predavanja o najčešćim bolestima kod djece koja borave u Dnevnom centru za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kao i o načinima na koje se mogu razlikovati i prepoznati određene bolesti, koji je najbolji način za ostvarivanje kontakta sa osobama sa invaliditetom i načinima na koji se održava vršnjačka edukacija.

Cilj projekta „Znanjem prevaziđimo podjele“, čija je realizacija počela 10. septembra, je smanjenje barijera između beranskoh srednjoškolaca i djece koja borave u Dnevnom centru. Trideset polaznika radionica biće u prilici da stečeno znanje prenesu na svoje vršnjake putem vršnjačkih edukacija za koje će biti obučeni u sklopu projekta.

Koordinatorka projekta „Znanjem prevaziđimo podjele“ je Jovana Došljak, a projekat je finansiran iz Budžeta Opštine Berane, sredstvima opredijeljenim za finansiranje projekata nevladinih organizacija za 2018. godinu.

Izvor: radioberane.me

Podgorica, (MINA) – Državne institucije i lokalna samouprava još nijesu spremne da na kvalitetan način počnu da rješavaju problem prevelikog broja pasa lutalica i mačaka u Baru, smatraju u nevladinoj organizaciji (NVO) Prijatelji životinja Bar.

Osnivač i predsjednica te NVO, Milena Zoranović, ukazala je da je Bar jedan od rijetkih razvijenijih gradova u Crnoj Gori koji nema sklonište za napuštene pse i mačke.

Ona je navela i da Crna Gora nema Centralni registar pasa i mačaka, ali i da ima mnogo neregistrovanih odgajivačnica koje prodaju razne vrste kućnih ljubimaca.

Zoranović je kazala da je problem napuštenih pasa najvidljiviji, a da u Baru ne postoji nijedna služba kojoj bi se građanin mogao da obrati kako bi prijavio problem iz te oblasti.

„Svi prepoznaju problem lutalica, ali lokalna samouprava niti istitucije države još nijesu spremne da na kvalitetan način počnu da se bave rješavanjem tog problema“, rekla je Zoranović agenciji MINA.

Korak u rješavanju problema lutalica bi, smatra ona, bio da Opština uvede porez na nesterilisanu kerušu i mačku.

„Time bi se vlasnici natjerali da budu odgovorniji i da spriječe nekontrolisano parenje pasa i mačaka, svojih ljubimaca, a legla izbacuju i ostavljaju pored kontejnera da umiru u najvećim mukama“, ocijenila je Zoranović.

Kako je istakla, svakodnevno se primenjivanem nepopularnih mjera, kao što je porez, mora podizati svijest i odgovornost vlasnika.

Zoranović je kazala da je priča o azilu samo jedan korak koji bi pomogao u kvalitetnom rješavanju problema.

Prema njenim riječima, kada bi grad imao azil ne bi davali ogroman novac privatnim pansionima koji čuvaju pse i mačke.

„Govorim o azilu koji ne bi bio logor za pse već mjesto gdje bi se sklonili, liječili, zbrinjavali najugroženiji psi. Azil kao mjesto odakle bi ste mogli da usvojite zdravog psa a ne da kupujete iz divljih odgajivačnica po relativno jeftinoj ceni i da ga za par meseci izbacite na ulicu jer vam ne treba“, navela je Zoranović.

Ona je ukazalda da više gradova u okruženju Bara ima azile koji zadovoljavaju profesionalne standarde i u kojima se zaposleni ljudski odnose prema zatočenim životinjama.

„Svjedoci smo da povremno u Baru, budu ostavljene grupe pasa koji su donijeti iz nekih drugih gradova“, rekla je Zoranović i zamolila predstavnike lokalne samouprave u Baru da razgovaraju sa predstavnicima drugih gradova kako bi ta praksa prestala.

Zoranović je rekla da u Baru postoji nekoliko NVO koje, iz ljubavi prema životinjama, rade posao službi koje bi trebalo da postoje u gradu.

„Mi sklanjamo, liječimo povređene i bolesne, odazivamo se na pozive naših sugrađana, ali i vapaje nevoljnika koji su gladni, bolesni, povrijeđeni na ulicama našeg grada“, navela je ona.

Prema riječima Zoranović, nijedna NVO nema stalni izvor finansiranja, već da njihov rad zavisi od donacija i da troše lična sredstva kako bi spasili životinje koje su se našle na ulici.

„Baru smo obezbijedili stotine sterilizacija pasa i mačaka, zahvaljujući stranim donatorima. Naš rad je prepoznat van granica Crne Gore i zato uživamo povjerenje ljudi iz cijelog svijeta koji su spremni da za sterilizacije izdvajaju lična sredstva, kroz donacije, i time pomognu i ovom gradu kako bi problem bio na kvalitetan način riješen“, rekla je Zoranović.

Nažalost, dodaje ona, izuzev deklarativne podrške za to što rade nema konkretih aktivnosti.

Zoranović je rekla da direktor Turističke organizacije Bar, sa kojim je razgovarala, svakodnevno dobija negativne komentare turista na odnos i položaj pasa i mačaka na ulicama Bara.

Ona smatra da je za rješavanje tog problema potrebno mnogo karika od državnih institucija do lokalne samoprave i NVO sektora.

„Nažalost sada smo mi iz NVO jedini koji pokušavamo da radeći, Sizifov posao, spasimo i pomognemo malom broju onih koji ne mogu sami da se bore za sebe“, navela je Zoranović.

Izvor: MINA

Spomen – obilježje 1934. godine podigli su potomci stradalih, a na njemu su ispisana imena oko 60 onih koji su život položili za vjeru pravoslavnu i svoju otadžbinu, a obnovljen je zahvaljujući donatorstvu advokata dr Nemanje Aleksića koji živi i radi u Novom Sadu

NIKŠIĆ – U crkvi Sv. Ignjatija Bogonosca u selu Počekovići kod Nikšića juče su svetu liturgiji služili parosi kotorski Nenad Kalem i banjsko -rudinski Radenko Koprivica. Božjom službom i pričešćem vjernog naroda obilježen je praznik Sv. Arsenija Sremca drugog arhiepiskopa srpskog, čije su mošti od 1884. do 1914. godine počivale u obližnjem manastiru Kosijerevo, nakon čega su prenijete u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada. Nakon liturgije obavljen je pomen i osvećenje obnovljenog spomenika poginulim od 1912. do 1918. godine iz Počekovića i više okolnih sela. Spomen -obilježje 1934. godine podigli su potomci stradalih, a na njemu su ispisana imena oko 60 onih koji su život položili za vjeru pravoslavnu i svoju otadžbinu.
– Spomenik danas sija kao što je zasijao i onda i kao što zasijaše duše onih koji postradaše za vjeru svoju, za crkvu svoju, za svetinju ognjišta, za svetinju svoga naroda. I mi ovom svetom službom činimo spomen na njih, sjećamo ih se. Sjećaju se i oni nas, čuju naše molitve i gledaju u srca i duše naše da li imamo i mi onu vjeru koju su imali oni kada su dali živote svoje za našu slobodu, vjeru, crkvu, za otadžbinu. Neka bi bog dao da njihove duše počivaju u rajskim naseljima kako su zaista to zaslužili svojom velikom žrtvom – besjedio je sveštenik Koprivica.
Spomenik je obnovljen zahvaljujući donatorstvu advokata dr Nemanje Aleksića koji potiče iz Počekovića, sela koje pripada Mjesnoj zajednici Vraćenovići, a živi i radi u Novom Sadu. Donatorstvom dr Aleksića crkva Sv. Ignjatija u Počekovićima je 2016. godine obnovljena. Cjelokupni radovi još nijesu završeni jer se planira freskopisanje tog hrama. Predsjednik Crkvenog odbora Dragan Aleksić istakao je da su njihovi preci, čija su imena ispisana na spomeniku, dali veliku žrtvu u Prvom i Drugom Balkanskom ratu. Stihovi na obilježju „Vile će se grabit u vjekove da vi vjence dostojne sapletu“, kazao je Aleksić, nijesu zalud nastali i upravo govore o slavi onih koji na oltar otadžbine položiše svoje živote.
– Koliko to poštujemo dokazali smo danas barem mi koji smo prisutni ovdje. Međutim, ima i onih koji iskrivljuju istoriju, ima i onih koji su prodali vjeru, otačastvo i hrišćanstvo za bezvjeru. Ovaj spomenik jedinstven je primjer kako je to tada radio srpski narod i nijesu uzalud na zastavi, koja je uklesana, četirili ocila. To, barem dok smo mi živi, ne bi trebalo da se prebriše, trebamo se boriti da to tako ostane da bi bili pravi naslednici ovih naših predaka – kazao je Aleksić.
Istoričar Mirko Perović istakao je da je Crna Gora prva od nekoliko zemalja Balkanskog saveza 1912. godine objavila rat Turskoj, a narod je dobrovoljno pristupao vojnim jedinicama, što je bilo prisutno i u banjsko-vučedolskom i oputno-rudinskom kraju. Prilikom osvajanja Bardanjolta, kazao je on, i u drugim vojnim operacijama dejstvovao je oputno-rudinski bataljon u čijem sastavu su bile četiri čete- Bukvička, Pilatovačka, Vrbičko-vučedolska i Crkvička. Poslije austrougarske objave rata Srbiji, naveo je Perović, Crna Gora stupa u rat na srpskoj strani, a kralj Nikola kao vrhovni komandant crnogorske vojske izdaje naredbu za mobilizaciju. Neposredno uz nametnutu granicu sa Hercegovinom vrši se raspored trupa i zajedno sa hercegovačkim odredima dogovaraju napadi na austrougarska utvrđenja. Istorijski izvori kažu, podsjetio je on, da su dvije čete oputno-rudinskog bataljona, Bukvićka i Pilatovačka, dodate bilećkom bataljonu od kojih je formirana hercegovačka brigada na čijem je čelu bio kapetan Blažo Đukanović.
–Ovi ljudi kojima danas služimo parastos, i mnogi drugi borci, stradaju u tim sukobima, mnogi bivaju uhapšeni i internirani u zloglasne logore Boldogason, Arad, Zenicu, Doboj i druge gdje većina od njih ostavlja svoje živote, rekao je, između ostalog, Perović.

Izvor: Dan.co.me