Месец: јул 2019.

AKO NEŠTO NE PROMIJENIMO, SRUŠENI SNOVI NAŠE DJECE BIĆE NAŠ NAJVEĆI PORAZ

Prošao je još jedan 13. jul. Dan kada volimo da se podičimo našom svijetlom istorijom i pregnućima predaka, kada se prisjećamo čuvenog Berlinskog kongresa iz 1878. godine, na kojem je Crna Gora dobila međunarodno priznanje i značajno teritorijalno proširenje, ali i slavnog Trinaestojulskog ustanka, kada se naš narod hrabro, odlučno i neustrašivo suprotstavio naci-fašističkoj mašineriji smrti koja je harala Evropom.

To je i datum kada crnogorska vlast voli da se prisjeti svojih uspjeha, pa nas danima “bombarduje” pričom o obnovi nezavisnosti, ulasku u NATO, ekonomiji koja je treća po stopi rasta u Evropi, zemlji lideru u regionu u procesu pristupanja Evropskoj uniji, auto-putu, sjajnim međudržavnim odnosima sa svim susjedima, odličnoj turističkoj sezoni koja obara rekorde i mnogo čemu drugom.

Ovog puta bilo je i drugačijih tonova. Premijer je iskoristio svečanu proslavu 13. jula u Danilovgradu da pošalje poruku da nijedna crkva neće uređivati politiku u Crnoj Gori, te da crkvi pripadaju Božji, a Vladi i Skupštini zemaljski zakoni. Teške riječi na dan koji bi trebalo da nas spaja, miri i zbližava, a ne još više udaljava i dijeli.

No, to je uobičajena matrica DPS vladavine na koju smo navikli. U predizbornu kampanju se uveliko ušlo, pa valja podići temperaturu i podgrijati strasti, kako bi se homogenizovalo postojeće i privuklo novo biračko tijelo. Jer, za DPS građani Crne Gore uvijek su bili samo brojevi, „topovsko meso“ zahvaljujući kojem ostvaruju svoj prioritetni cilj – opstanak na vlasti, a ne ljudi sa svojim željama, potrebama i interesima.

Jedan umni čovjek rekao je da ako Boga nema, trebalo bi ga izmisliti. Vjerovatno je to izrekao misleći na ljudsku zlobu, okrutnost, glupost, osionost i gordost koje mogu pomračiti razum do te mjere da izgubite dodir sa stvarnošću. Plašim se da premijer i mnogi iz DPS-a nisu čuli za ovu izreku.

A kakvo je stvarno stanje stvari u Crnoj Gori?

Svako ko iole prati društvena zbivanja, vidjeće da je Crna Gora u vrlo teškom stanju. Sve je više siromašnih sugrađana, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, dok bogata manjina uživa u svim privilegijama koje dobija zahvaljujući bliskosti sa vlastima.

Nedavno je Vlada predložila rebalans budžeta i zaduživanje za novih 500 miliona eura kako bi se vratili stari dugovi koji stižu na naplatu. MMF, Svjetska banka i druge relevantne međunarodne institucije prognoziraju stagnaciju crnogorske ekonomije u narednom periodu i upozoravaju da će nas po brzini ekonomskog rasta prestići sve države regiona.

Sve više mladih ljudi napušta državu i odlazi u inostranstvo u potrazi za boljim životom, a vlast nema odgovor na tu situaciju, i što je još tužnije, čini se i da ne pokušava da ga pronađe.

Dok se hvale hiljadama turista na crnogorskoj obali, svjedočenja građana i ugostitelja govore da sezona nikad nije bila gora, da su plaže prazne i da su visokoplatežni gosti „pobjegli“ u Hrvatsku, Grčku i Tursku. Istovremeno, turistička privreda se suočava sa deficitom radne snage koja odlazi u države regiona, Njemačku i ostale zemlje EU, dok se s druge strane planira “uvoz” Filipinaca koji će nadomjestiti nedostatak domaćih radnika. Naravno, za to traže mnogo veće plate.

Što se tiče pristupanja EU, činjenice govore da poslednje poglavlje (Konkurencija) još nije otvoreno, da su privremeno zatvorena svega tri poglavlja i da pregovori traju već sedam godina. Zamor od proširenja u članicama EU, na koji se vlast neprestano žali i poziva, samo je izgovor za izbjegavanje sprovođenja neophodnih reformi, posebno u oblastima na koja se odnose poglavlja 23 i 24.

I dok se spremaju za još jedne izbore (partijske i parlamentarne), funkcionerima DPS-a nije strano ni da izmišljaju imaginarne neprijatelje koji „ugrožavaju“ mladu crnogorsku državu, njenu stabilnost, mir i poredak. Nekad je to Srpska pravoslavna crkva, nekad Srbija, pa onda Rusija, i sve tako u krug, zavisno od dnevnopolitičkih potreba. Bitno je samo da se pogađa meta.

Pokojni srpski premijer Zoran Đinđić jednom je rekao da Srbija ne treba da se bori ni protiv koga, već samo za sebe i svoje bolje sjutra, te da dan sukobljavanja sa drugima nikad neće doći jer će Srbi uvijek imati šta da urade za sebe.

Na tragu te misli, moja poruka crnogorskim građanima bila bi: ostavimo se svađa, nesporazuma i podjela, ostavimo se crnogorstva, srpstva, Velike Albanije, četnika, partizana i ustaša, spoljnih i unutrašnjih neprijatelja.

Umjesto toga, pogledajte u svoje frižidere i novčanike, pogledajte kako preživljavate mjesec, kolike su vam plate i penzije, kakvo nam je zdravstvo i školstvo, a koliko izdvajate za struju, vodu, gorivo, namirnice i ostale osnovne potrebe. Pogledajte šačicu privilegovanih pojedinaca i njihovih porodica koje vedre i oblače u Crnoj Gori, dok većina vas bespomoćno gleda kako vaši potomci napuštaju rodnu grudu i odlaze u inostranstvo trbuhom za kruhom.

Na kraju, pogledajte u oči svoje djece. Zagledajte se duboko i razmislite šta ćete im reći kada vas za deset ili dvadeset godina budu pitali gdje ste bili i šta ste radili dok je sistematski uništavana njihova budućnost. Njihove izgubljene nade i srušeni snovi biće vaš najveći poraz.

Poštovano uredništvo portala In4s,i gospodine Raičeviću,

Nastavite, Vi i vaš portal, da budete istrajni i odlučni u očuvanju i favorizovanju pravih vrijednosti Njegoševe Crne Gore. Budite jaki kao do sada i sjetite se one narodne da nijedna sila ne traje do vijeka, pa neće ni ova. Nema slobode medija ako se vrši bilo kakav pritisak na medije i novinare. U ovom slučaju očito je da nekome ne odgovara istina. Stoga i poruka Tužilaštvu, ostavite na miru medije i okanite se ispitivanja novinara. Put vam je jasan, krenite u borbu protiv organizovanog kriminala i drugih pošasti koje su zahvatile naše društvo, a ostavite medije da rade svoj posao.

TAKO TO RADI VLAST : ZA SPORT 230 HILJADA, A ZA SVE ŠKOLE 14 HILJADA EURA

Završni račun budžeta Gradske opštine Golubovci potvrdio je da u radu aktuelne vlasti nema ni „d“ od domaćinskog upravljanja, niti „r“ od rada u korist građana, što je ozbiljan pokazatelj da su hitno potrebne promjene.

Tako je u lokalnu infrastrukturu od planiranih 1,6 miliona eura uloženo svega 1,2 miliona. Dakle, nije ostvareno gotovo 400 hiljada eura, ali je zato zaključcima gradonačelnika Podgorice, kome je Zeta uvijek bila poslednja rupa na svirali, dio tih sredstava – 86 hiljada preusmjeren na druge pozicije.

Na pitanje gdje su završili preostalih skoro 300 hiljada eura, koji su planirani za lokalnu infastrukturu, Završni račun budžeta ne daje odgovor, ali se on zna – ni cent od tih sredstava nije otišao za poboljšanje kvaliteta života građana Zete. Ne bi začudilo da je i taj novac završio u nekoj „koverti“.

Nedopustiv propust je i to što se upravo ova, najveća pozicija u budžetu, ne poklapa sa obrazloženjem u kojem je navedeno koliko je utrošeno za svaku njenu stavku pojedinačno. Postoji neslaganje od tačno 5 hiljada eura, što ostavlja prostor za pitanje da li je greška računske prirode ili postoji drugi razlog. Neće biti da digitron uvijek omane, već prije da se nečija ruka ponovo „omastila“.

Ono što je takođe indikativno jeste da je u obrazovanje uloženo ukupno 14 hiljada eura i to u vidu pomoći za četiri osnovne škole na teritoriji Zete, muzičku školu i vrtić, dok je u sport uloženo oko 230 hiljada. To bi moglo biti opravdano da postoji reciprocitet i skladan raspored u odnosu na uspjeh sportskih klubova. Međutim, situacija je takva da je prošle godine preko 60 hiljada dobio Fudbalski klub ,,Bratstvo“, tim koji je u Trećoj ligi. Dakle, FK ,,Bratstvo“ je dobio duplo više nego dva košarkaška kluba, tri karate kluba, rukometni, atletski, savate i dva fudbalska kluba zajedno. Tu se jasno prepoznaje konfikt interesa, s obzirom na to da su svi ostali sportski klubovi, izuzev FK ,,Zeta“, dobili ukupno 26 hiljada eura. Da li je to realna mjera uspjeha FK ,,Bratstva“? Da li on vrijedi 61 hiljadu, a svi ostali zajedno 26 hiljada?

Poređenja radi, napomenuću i da je za sve ostale sportske manifestacije i takmičenja, uključujući Zetske sportske igre, izdvojeno ukupno 32 hiljade eura.

I dok se za tim u Trećoj ligi izdvaja preko 60 hiljada, za prvoligaški Fudbalski klub ,,Zeta“, koji igra mečeve Lige Evrope smatra se dovoljnim 109 hiljada. Postavlja se pitanje šta je preporučilo FK ,,Bratstvo“, osim toga što je prvi čovjek tog kluba istovremeno bio predsjednik Skupštine Opštine Golubovci u prvoj polovini 2018. godine.

S obzirom na to da je, po riječima doskorašnjih čelnika naše opštine, Košarkaški klub ,,Zeta“ osnovan od strane GO Golubovci, trebalo bi da se na sjednici lokalnog parlamenta raspravlja o njihovim finansijskim i drugim aktima, što do sada nije bio slučaj.

Da aktuelna vlast ne štedi da sebi ugodi pokazuje podatak da je samo za gorivo i održavanje vozila u 2018. godini Gradska opština Golubovci utrošila preko 13 hiljada eura, a taj iznos je mogao biti upotrijebljen korisnije, bilo za košenje ili oranje zemljišta ili neku drugu namjenu. Međutim, vlastodršci, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, po ko zna koji put su pokazali da su im privilegije jedini oltar kojem se klanjaju, a običnih građana se, po običaju, sjete samo pred izbore. Samo, ovaj put su pročitani.

Crnogorsko društvo i pravni sistem ponovo su dotakli dno što se potvrđuje ovih dana najvjerovatnijim izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put, i to kršenjem najvišeg pravnog akta u državi, Ustava Crne Gore. Na ovaj način se nastavlja hajdučija u režiji DPS-a i njegovih satelita.

Stručna javnost je o ovom pitanju već dala sud, ali imamo obavezu da objasnimo još jednu manipulaciju na koju niko do sada nije pružio adekvatan odgovor.

Naime, svjedoci smo da je prije nekoliko dana Vrhovni sud Crne Gore zauzeo načelni pravni stav da sudovi ne mogu poništavati odluke Skupštine. Ovim putem su možda mislili i na Skupštinu Crne Gore i na skupštine Opština, Prijestonice i Glavnog grada. Ovdje su se upecali u vlastitom neznanju, jer Skupština je samo jedna, a kada se govori o lokalnim skupštinama, to se mora precizirati.

Zatim, sudije Vrhovnog suda dobro znaju da je načelni pravni stav koji zauzme Vrhovni sud samo smjernica, nikako striktna obaveza sudova da se pridržavaju stava koji je donijet na opštoj sjednici sudija Vrhovnog suda. U praksi, to znači da osnovni sudovi, na primjer, nisu obavezni da donesu odluku koja je u skladu sa načelnim pravnim stavom, već mogu donijeti odluku koja nije u skladu sa načelnim pravnim stavom koji je donio Vrhovni sud. Ta odluka se onda mora obrazložiti i time staviti van pravne snage stav Vrhovnog suda, uz iznošenje argumenata zašto je donesena presuda suprotna načelnom pravnom stavu.

Ovo Vesna Medenica i ostale sudije Vrhovnog suda dobro znaju, ali isto tako očekuju da se neće naći nijedan sudija pojedinac ili vijeće koji su spremni stisnuti petlju i ovo uraditi.

Socijalistička narodna partija Crne Gore smatra da Ustavni sud, kao sud koji je izdvojen najvišim pravnim aktom, a glavni zadatak mu je da štiti ustavnost i zakonitost, treba da poništi odluke najvišeg suda u državi, a to je Vrhovni sud.

Imajući u vidu da je Vrhovni sud stvarno najviši sud u državi, to ne znači da nije dužan da poštuje Ustav i zakone koje štiti Ustavni sud, koji nije četvrta instanca, nego najmoćniji kontrolni mehanizam u državi. Sud iznad svih sudova, koji može i mora da ukaže na povredu Ustava i poništi odluke Vrhovnog suda.

Ovo bezakonje će mnogo koštati Crnu Goru, jer neće postojati djelotvoran pravni lijek, a pravnici znaju da je to jedan od glavnih uslova kada se može tražiti zaštita prva na evropskom nivou.

Na kraju, u ovom slučaju i u vezi najvjerovatnijeg izbora Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda po treći put, protivno Ustavu, očekujemo da oni koji su najpozvaniji u državi stanu na kraj ovoj pravnoj katastrofi, a to su sudije Ustavnog suda. Da tumače norme i to ne samo jezički, kao što rade laici, nego i logički i, što je najvažnije, ciljno.