On je kazao da odaje priznanje predstavnicima tri koalicije za Sporazum koji su potpisali odmah nakon izbora
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je nakon konsultacija o
mandataru za sastav Vlade Crne Gore sa nosiocima lista koalicija „Za
budućnost Crne Gore“ Zdravkom Krivokapićem, „Mir je naša nacija“ Aleksom
Bečićem i „Crno na bijelo“ Dritanom Abazovićem, da će predlog da
Krivokapić bude mandatar danas uputiti Skupštini Crne Gore.
On je kazao da odaje priznanje predstavnicima tri koalicije za Sporazum koji su potpisali odmah nakon izbora.
Đukanovićfoto: Služba za informisanje Predsjednika Crne Gore
Đukanović je rekao da na izborima nisu odlučivali o državi jer su to učinili prije 14 godina.
Zato, kako je kazao,ne smiju dozvoliti da bilo ko interese države potčinjava interesima neke druge države.
Odgovarajući na pitanje da li će se povuci sa čela partije na
kongresu, Đukanović je rekao da Demokratska partija socijalista (DPS)
zaslužuje da joj se povrati povjerenje.
Istakao je da će odgovorne poteze povući na kongresu, navodeći da će do tad raditi analize najprije kadrovskih promjena.
Na pitanje da li će potpisati predlog izmjena Zakona o slobodi
vjeroispovijesti koje bi podnijela nova vlast, kazao je da nece
unaprijed da govori o odnosu na zakon dok ne vidi sadržaj.
Odgovarajući na pitanje „Vijesti“ da li smatra da bi Vesna Medenica i
drugi predsjednici sudova u trećem mandatu trebalo da podnesu ostavke,
on je kazao da nije adresa za to.
„Pažljivo treba razgovarati sa EU. Nije dovoljno samo naše tumačenje ustavno pravnog sistema“, kazao je Đukanović.
PREKINUTI SA PRAKSOM ZAPOŠLJAVANJA DPS KADRA I OTPUŠTANJA OPOZICIONIH GLASAČA IZ POŠTE CRNE GORE
🔳
Koliko je država bila pod kolonijalnom vlašću jedne partije i njenim
aktivistima najbolje govori postizborni period u kojem se neskriveno
vrši zloupotreba izborne volje građana.
Njihova spremnost da na
demokratski način predaju vlast ogleda se kroz brojne aktivnosti. Jedna
od njih je užurbano i nemoralno pražnjenje budžeta.
Logikom
„spržene zemlje“ iza sebe ne samo da brišu tragove višedecenijskih
nepočinstava, već tranziciju vlasti pokušavaju da pretvore u „nemoguću
misiju“. Kako će to uticati na standard i uslove života građana u
najtežem ekonomskom periodu koji nam predstoji u zadnjih 75 godina,
najmanje je važno. Za svaku kolonijalnu vlast mnogo je važnije da sa
okupiranih teritorija izađe sa što punijim „kovčezima opljačkanog
blaga“. Zaboravljaju samo jedno, savremena tehnologija je informacije
omogućila svima i na svakom mjestu. Nemoguće je izbrisati ko, kad,
koliko i zašto daje, a ko uzima, kao što je nemoguće izbrisati tragove
ko ih je, kada i gdje iznio.
Još uvijek vladajuća struktura ne
odustaje od partijski dirigovanog zapošljavanja i popunjavanja
nepopunjenih radnih mjesta u organima javne uprave i državnim
kompanijama. Javni i interni oglasi za službenike u organima javne
uprave objavljeni nakon izbora svjedoče namjeru pokušaja onemogućavanja
nove vlasti da izvrši sveukupnu socijalnu, ekonomsku i moralnu reformu
korupcijom ogrezlog društva.
Ministarstvo za ljudska prava,
Ministarstvo kulture, Ministarstvo održivog razvoja i turizma,
Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo odbrane i Uprava za
inspekcijske poslove su primjeri klasične zloupotrebe prava i pravde.
Raspisivanjem javnih konkursa i imenovanjem lica na mjesta generalnih
direktora i pomoćnika direktora na period od pet godina bestidno krše
sve principe demokratske tranzicije vlasti. Njihova zavisnost od vlasti i
potreba samoodržanja je jača od činjenice da na ovaj način
zloupotrebljavaju svoje biračko tijelo, dovodeći ga u egzistencijalnu
neizvjesnost izazvanu vrlo brzim gubljenjem posla.
Kao odraz
paničnog stanja u kojem se nalaze dosadašnji vlastodršci, brojni
zaposleni suočavaju se sa političkim progonom u državnim kompanijama i
kompanijama kolonijalne vlastele. Primjeri otpuštanja zaposlenih i
njihovog prebacivanja na druga neadekvatna radna mjesta nisu ništa drugo
do postizborni sindrom osvete političkim protivnicima. Brojni primjeri
iz Pošte Crne Gore, 13. jula – Plantaže i drugih kompanija govori da se
radi o osmišljenoj i dirigovanoj aktivnosti koja treba što duže da
zadrži uticaj odlazeće vlasti u sredinama u kojima se vršila
kontinuirana zloupotreba državnih resursa za potrebe kolonizatora.
Direktor Pošte Crne Gore Božo Vuksanović i njegov pomoćnik Zoran
Magdelinić razriješili su veliki broj ljudi nakon izbora zbog sumnje da
su glasali za opoziciju, a neke su poslali na niža radna mjesta. Pored
toga, izraženo je zapošljavanje DPS kadra, od šalterskih radnika do
poštara.
Strpljivost i vjera stečena tokom trideset godina
okupatorske vlasti je narodnu volju učinila nesalomivom. Znaju građani
da vrlo brzo tome dolazi kraj, pa im je svejedno.
Ugostiteljska djelatnost je jedna od onih koja je tokom pandemije korona virusa, pretrpjela najviše gubitka, kako u prvom talasu tako i sada. Opravdano ili ne, prva je bila na udaru novih mjera NKT, za šta je primjer Nikšić.
Protest
ugostitelja i zaposlenih nije naišao na razumijevanje i adekvatan
odgovor, uprkos činjenici da ne tako mali broj zaposlenih obezbjeđuje
egzistenciju svojim porodicama upravo baveći se poslom u okviru
ugostiteljske djelatnosti. Ako je već nađen i prividan način za
sprečavanje širenja korona virusa, zašto nije nađen način za adekvatnu
pomoć zaposlenima u ugostiteljstvu?
Zaboravlja se činjenica da
isti ti koji rade kao konobari, šankeri ili vlasnici ugostiteljskih
objekata, imaju iste potrebe kao i oni zaposleni npr. u Opštini i drugim
djelatnostima, da i oni moraju da se prehrane, obezbijede djeci knjige,
obuku ih, plate dažbine i drugo.
Ako već nije bilo razumijevanja
sa državnog nivoa, negdje se očekivala adekvatna pomoć sa lokalnog, bar
po logici stvari jer budžetska sredstva predstavljaju sredstva svih
građana i to je nešto što je naše a ne moje.
Iz budžeta Opštine
Nikšić tj. narodnih sredstava, za 2019. godinu je izdvojeno 150.000
eura na troškove goriva. Poređenja radi, Opština Budva je za taj isti
period utrošila 41.000 na troškove goriva a Tivat 33.000 eura. Lokalna
vlast u Nikšiću očigledno voli komforno da raspolaže narodnim parama.
Posebna stavka su i službena putovanja, komunikacione usluge, troškovi
reprezentacije, za šta je u 2020. godini planirano izdvojiti skoro
300.000 eura.
Lokalna vlast, ne samo da voli komforno
raspolagati narodnim novcem, već se i oglušiti na molbu građana čijim
se novcem puni taj budžet. Polovina sredstava koja su u 2020. godini
namijenjena samo na troškove goriva, telefona, službenih putovanja itd.,
bila bi dovoljna za vid pomoći zaposlenima u ugostiteljstvu.
Gdje ima volje ima i načina. Zato pozivamo lokalne vlasti da nađu način i
zaposlenima u ugostiteljstvu obezbijede pomoć jer ako ima za gorivo,
službena putovanja i telefone, mora imati i za hleb onih čijim se novcem
puni budžet, jer taj budžet je naš a ne moj.
Izjava za javnost Vasilija Laloševića, funkcionera SNP CG
U Izvještaju Evropske komisije stoji nekoliko zabrinjavajućih ocjena koje mogu usporiti i zakočiti evropski put Crne Gore. Ton Izvještaja nije ohrabrujući, slažu se mnogi, ali promjenom vlasti u našoj zemlji stečena je prilika da država krene naprijed, i ukoliko se primijeni očigledna politička volja da se krene u obračun sa korupcijom, počnu rasvjetljavati razne afere, započeti stvarni proces ka nezavisnosti sudstva, ima nade za nas. Ono što posebno zabrinjava je ocjena da Crna Gora nije postigla napredak u pogledu slobode izražavanja.
Hapšenja i sudski postupci protiv urednika onlajn portala i građana zbog
sadržaja koji su dijelili ili objavljivali tokom 2020. godine, nisu
staroj vlasti služili na čast.
Crna Gora nema čime da se mnogo pohvali ni u pogledu rešavanja starih slučajeva napada na novinare, konstatovali su Evropljani.
Broj napada na medije i novinare poslednjih godina je bio u porastu, a
zapaljive izjave, čija su meta bili novinari i njihove redakcije, su
bile sve prisutnije.
EK je podijelila zabrinutost i oko uredničke
nezavisnosti i profesionalnih standarda javnog emitera RTCG. Ipak, u
sijenci ovog Izvještaja, možda je ovo još jedna prilika da se ukaže na
nezadovoljavajući položaj novinarske branše u Crnoj Gori.
Stav
SNP CG po ovom pitanju je odavno poznat. Sloboda medija je temelj
demokratije, ali nema te slobode dok se u potpunosti ne razriješe brojni
slučajevi napada na novinare i dok nalogodavce i ubice Duška Jovanovića
ne stigne ruka pravde.
Put do istine u našoj državi nije lak.
Međutim, to ne treba da obeshrabri naše poslenike javne riječi da budu i
dalje značajan korektiv društvene zbilje.
Bivšu vlast kao da
nije mnogo brinuo ni izvještaj „Reportera bez granica“ koji su Crnu Goru
rangirali na izuzetno loše, ponižavajuće 104. mjesto. Moramo istaći,
posebno zabrinjavajući tzv. ekonomski pritisak na nezavisne medije. Sa
novom vlašću, i naporima medijske zajednice vrijeme je da se ovi
nedostaci otklone, kako bi naš put ka Evropi bio brži i što
kvalitetetniji i u interesu svih građana Crne Gore.
Predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore Vladimir Joković juče je razgovarao sa Zdravkom Krivokapićem.
“Zajednički je još jednom konstatovano da su građani 30. avgusta dali
glas promjenama i nekoj novoj, bogatijoj i evropskoj Crnoj Gori. U tom
pravcu izražena je zajednička želja za postizanjem skorijeg dogovora oko
formiranja nove vlade, kao i donošenjem najboljih kadrovskih rješenja,
koji će odgovoriti izazovima ekonomskih i
svakih drugih reformi”, saopšteno je iz SNP-a. Joković smatra da u vezi
sa svim kadrovskim rješenjima treba da se dođe dogovorom prilikom prvog
kruga zajedničkih pregovora.
Fudbalska reprezentacija Crne Gore remizirala je u Podgorici sa Letonijom u prijateljskom meču 1:1 (0:1).
“Sokoli“ su u kombinovanom sastavu, po izuzetno teškom terenu i jakoj kiši u sudijskoj nadoknadi uspjeli da izbjegnu poraz.
Prvo poluvrijeme nije obilovalo šansama.
Natopljen teren otežavao je posao akterima meča, a Letonci su u 26. minutu, nakon prekida uspjeli da zatresu mrežu naših.
Nakon kornera, glavom je pogodio Tarasovs.
Ni nakon gola Letonaca nije bilo lijepe igre. Ipak, gosti su mogli do
2:0 u 38. minutu kada je Petković odbranio zicer Gutkoskom.
Ista slika viđena je u nastavku.
Crna Gora je napadala, a Letonci su iskusno čuvali prednost.
Međutim, naši su uspjeli u 91. minutu da poravnaju.
Nakonvelike gužve u šesnaestercu, Igor Ivanović je pogodio za konačnih 1:1!
Treba istaći da je u današnjem meču mjesta startnih 11 bilo za šest
igrača iz crnogorske lige, a četvorica su bila debitanti u A
reprezentaciji – Vladan Adžić, Nikola Vujnović, Igor Ivanović i Šaleta
Kordić.
U nastavku su prvi nastup za seniorski nacionalni tim upisali Vasko Kalezić i Miloš Raičković.
Crna Gora će već u subotu, u okviru 3. kola Lige nacija, dočekati Azerbjedžan.
Kaže da u knjizi nema velikih istina ali da i ne bježi od njih pa je čitaocima ostavila da ih sami (ne) pronađu. Sagledavajući svoj prvijenac krajnje skromno, novinarka koja se obrela i u književnim vodama, Tijana Radulović u razgovoru za FOS navodi da je ova zbirka njen doprinos rekonstrukciji stvarnosti. Radulović takođe naglašava nužnost promišljanja i poručuje da čovjek ne treba da bude opterećen protraćenim potencijalom već da se fokusira na stvari koje ga ispunjavaju.
U pjesmama lišenim komercijalnog prizvuka, jer kako navodi Radulović
komercijala nijednom umjetniku nije prijemčiva, oslikan je svakodnevni
život običnog čovjeka.
Čemu „Uputstvo za upotrebu“ s početka zbirke?
Radulović: Kao i kod većine pjesama iz zbirke,
sjećam se momenta kad je „Uputstvo za upotrebu“ nastalo, ali imam
problem da u sjećanje prizovem što me je tačno nagnalo da ga napišem.
Vjerovatno je to pokušaj „odbrane“ od one težnje čitalaca da traže pouke
u svakom djelu koje izučavaju.
Kod mene nećete naći ono što potpada pod domen „velikih istina“.
Daleko od toga da me takve stvari ne interesuju, samo ja nisam neko od
koga ćete dobiti odgovore. Redovi u knjizi su, dakle, samo moj doprinos
jednoj prilično staroj igri rekonstrukcije stvarnosti. S druge strane,
ako vas moja razmišljanja ponukaju da se toj igri priključite, onda mi
je drago što ova knjiga neće biti samo materijal za reciklažno dvorište.
Koliko je zapravo „…školovanih prostaka koji elokvencijom
prikrivaju glupost…“? Jesu li stihovi ukazivanje i ujedno izrugivanje
kako našem tako I ostalim sistemima?
Radulović: Školovanih prostaka je, bojim se, više
nego što može da se pojmi. A cijela pjesma je pokušaj ironijskog, i
auto-ironijskog, osvrta na naše težnje da pošto-poto budemo
najinteligentniji u svom selu. Ta težnja da silu na sramotu budemo
drugačiji je, po mom mišljenju, ništa manja prepreka autentičnosti od
konformizma. Kažem ironijskog i auto-ironijskog jer smatram da imamo
pravo da se izrugujemo isključivo onome čemu smo i sami skloni. Ta
ljekovita funkcija izrugivanja može da nas oslobodi mnogih stvari.
Utiče li na školovane prostake očekivanja, ambicije roditelja
i to da svako od nas da postane arhitekta – o čemu se i govori u „Šapat
iz dubine“?
Radulović: Bojim se da, upravo kao što ste kazali,
sve potiče iz kuće. Ambicije koje nisu u skladu sa našom izvornom
prirodom mogu da stvore čudovišta. Pretpostavljam da Vam iznesena
tvrdnja zvuči teatralno, ali stvarno malo što kvari čovjeka kao misli o
protraćenom potencijalu. I obratno – Malo što oplemenjuje kao rad na
stvarima koje mi lično smatramo vrijednim.
Jedna od pjesmi posvećena je profesoru srpskog jezika i
književnosti Slavenu Fatiću. Koliko je srednja škola i gospodin Fatić
imao uticaja na vaše opredjeljenje i prema književnosti i prema
poeziji? Po čemu pamtite uopšte gimnaziju Petar I Petrović Njegoš?
Radulović: Slaven je genijalan profesor i pedagog, a
takav je bio i ostatak kolektiva u gimnaziji “Petar I”. Stvarno nije
rijetko da u razgovorima sa dragim ljudima pomenem koliku sam
privilegiju imala što sam učila tamo, koliko zbog prosvjetnih radnika
toliko i zbog jedne zdrave atmosfere koja je karakterisala drugo
odjeljenje generacije 2008/09.
E sad, kad je konkretno književnost u pitanju, upravo je profesor
Slaven bio taj koji mi je vratio interesovanje za pisanje, koje se u mom
slučaju hronološki poklopilo sa samim učenjem slova ali i nestalo
negdje u osnovnoj školi. Zbog svega navedenog, i generalno zbog njegovog
sjajanog pristupa svakom učeniku ponaosob, u posveti sam ga potpisala
kao “profesora ljubavi prema književnosti”.
Djelovi zbirke podijeljeni su na poglavlja. Zaplet počinje
pjesmom „Komad bez protagonista’’, rasplet „Apokalipsom’’, a zbirka se
završava „Zorom’’… Slučajnost ili pak ima simbolike?
Radulović: Dobro zapažanje. Radi se u tome da mi je namjera bila da zbirka bude cjelina, ali i da u sebi ima skrivene fragmente koji opet tvore mikrocjeline. Uvod počinje pjesmom koja je posvećena mom mlađem bratu Rastku, jer je rad na “Komadu bez protagonista” započeo zahvaljujući njemu. Zaplet počinje pjesmom “Ako može bez protagonista”, koja predstavlja baznu ideju cijele zbirke, “Uljez” otvara Peripetiju upravo zbog najsnažnijeg obrta u pjesmi a “Apokalipsa” rasplet jer nove stvari, među kojima i ova zbirka, često nastaju iz zgarišta. Isto tako, sakrila sam neke poveznice unutar pjesme, pa tako “Zora”, koju ste pomenuli, predstavlja zadnju kariku u lancu Ponoćna – Kasno podne – Zorom. Da ne zamaram više, mnogo volim slučajnosti, ali ih u “Komadu bez protagonista” nema mnogo, ni u samoj zbirci ni na koricama.
Prodaja knjige
Zbirku „Komad bez protagonista“ možete kupiti na način što ćete Tijani Radulović dostaviti potvrdu uplate od najmanje 5 eura na račun neke humanitarne organizacije ili za neki drugi humani cilj.
„Odlučni smo u namjeri da obustavimo radove. Dosadašnja vlast nije prezala od gaženja Ustava, kojim je određeno da smo ekološka država, kao i da su svi dužni da čuvaju i unapređuju životnu sredinu. Ovo ne liči na unapređenje životne sredine. Ovo je devastiranje. Glavni investitor ove mHE je kum Blaža Đukanovića, sina predsjednika države. Građani Skrbuše, Rečina i Kolašina odlučni su da ova zaustave“, kazao je jedan od vlasnika imanja u rečinama i na Skrbuši Zoran Medenica
Mještani i vlasnici imanja u kolašinskom selu Rečine neće dozvoliti
nastavak radova na maloj hidroelektrani (mHE) „Skrbuša“ na Rečniskoj
rijeci (Skrbuša). To je poručeno sa protestnog skupa, kojem su, pored
Rečinjana, prustovali i mještani Skrbuše, Kraljskih Bara, Vranještice,
predstavnici nekoliko NVO, ekološki aktivisti…
Radovi na mHE „Skrbuša“, zvanično počeli su u julu ove godine,a
mještani tvrde da su intenzivirani odmah nakon 30. avgusta. Rok za
završetak radova mHE je januar 2020. godine. Dužina cjevovoda, od
vodozahvata do mašinskohg postrojenja, zvanično, trebalo bi da bude 2, 3
km.
„Odlučni smo u namjeri da obustavimo radove. Dosadašnaj vlast nije prezala od gaženja Ustava, kojim je određeno da smo ekološka država, kao i da su svi dužni da čuvaju i unapređuju životnu sredinu. Ovo ne liči na unapređenje životne sredine. Ovo je devastiranje. Glavni investitor ove mHE je kum Blaža Đukanovića, sina predsjednika države. Građani Skrbuše, Rečina i Kolašina odlučni su da ova zaustave“, kazao je jedan od vlasnika imanja u rečinama i na Skrbuši Zoran Medenica.
Prema riječima Vasilija Ivanovića, devastacija koja se dešava tokom minullog mjeseca na dijelu oko vodotoka i na vodotoku je nemjerljiva. To se, tvrdi on, ne može lako sanirati.
„Obustavićemo radove po cijenu svega. Neće nas omesti ni kiša ni
snijeg ni led. …Ovdje je stanište medjvjeda, oko kanjona je i nekoliko
jako zanimljivih pećina. Ova rijeka je pritoka Tare. Mladi namjeravaju
da se vraćaju na selo i da investiramo. Ostavićemo i rok do kojeg
izvođač radova treba da se povuče s terena“- reko je on.
Ivanović je objasnio da su „par mještana pravili dogovore sa
investitorom o asfaltiranju seoskog putra“. Kako tvrdi, put bi bio
asfaltiran samo od mašinskog postrojenja do vodozahvata.
„ To bi samo koristili investitoru i nikome više, jer je ovdje asfalt
nemoguće održavati. Nije nam potreban. Naša đedovina ne može da se
mjeri tim asfaltom. Mogu taj dogovor da pocijepaju“- poručio je on.
Ivanović kaže i da je investitor, u toku dogvora sa nekim mještanima, zahtijevao da se „isključe novinari“.
„Ovo što se radi je haos. Neki od mještana koji pregovaraju s
investitorom su mi rekli da je u planu rušenje stijene Grla , takozvane ,
galerije. Taj dio je pravo blago, tu su pećine, sklonište medvjeda…“-
objasnio je Predrag Šćepanović.
Prema riječima predsjednika MZ Vranještica Raja Đukića izgradnju mHE
ne treba dozvoliti ni na Rečinskoj, ali ni na Vranještičkoj rijeci.
„Ubrzo će udariti i na Vranještičku rijeku. Naši đedovi i prađedovi
su branili pravljenje jaza za vodenicu da se ne bi štetila rijeka, a
danas ulaze mašinama i ruše prirodu. Uništili su nam šume, pa smo ostali
i bez izvorske vode. Ovo je bezumlje. Ne možemo lako dati našu
đedovinu“- kazao je on.
Gradnju mHE predsjednik MZ Kraljske Bare Milovan Labović nazavao je
„udruženim zločinačkim poduihvatom protiv prirode, biljnog i
životinjskog svijeta i prije svega protiv ljudi“.
„Onima koji ovdje žive voda je neophodna. Nije važno ko je i kako
prodao imovinu, pravo da proda vodu nema niko u bilo čije ime. Samo
jedno domaćinstvo da zavisi od ove rijeke, nema pravo niko to pravo da
mu oduzme “- kazao je Labović.
Na terenu danas nije bilo predstavnika investitora, ali su mještani o
riješenosti da ne dozvole radove obaviestili i Milimira Šukovića
rukovodećeg ovlašćenog inženjera izvođača radova „BB Solar“. On im je
kazao da imaju sve „papire i dozvole“. Šuković je nije želio da
novinarima komentariše zahtjeve mještana, već ih je uputio na
predstavnike investitora.
Pri kraju protesta na teren su došli i kolašinski komunalni inspektor
Srećko Rakočević, turistička inspektorka Ana Šćepanović i komunalni
policajac. Oni su objasnili jer je neko prijavio da se održava skup,
kako bi provjerili da li se poštuju mjere kada je riječ o broju učesnika
i nošenju maski. S obzirom da nije bilo propusta te vrste, na molbu
mještana Rakočević je obišao gradilište, kao i vodotok …On je
evidentirao i prijave mještana, koje su se odnosile na eroziju tla
usljed radova, devastaciju korita , posječena stabla oko rijeke, ali i
propuste na gradilištu. Na vodozahvatu su juče tokom prijepodneva bila
trojica radnika bez zaštitne opreme.
Naredni protest mještana Rečina najvljen je za nedjelju, kada će se održati i još jedna protest u Kraljskim Barama. Najvaljeno je da će na oba protesta biti zajedno mještani oba sela.
Митрополит црногорско-приморски г. Амфилохије и јутрос је
стабилног здравственог стања, ноћ је провео мирно и добро се осјећа. Под
сталном је бригом љекара у Клиничком центру Црне Горе гдје је јуче
смјештен након што је утврђено да је позитиван на коронавирус.
Позивамо браћу и сестре на усрдну молитву пуну вјере и љубави за Митрополитово што скорије оздрављење, као и за здравље и напредак свих обољелих.
Izjava za javnost Božidara Rafailovića, člana OO SNP Budva
Prvi Zakon o morskom dobru donjela je još SR Crna Gora 1978. godine a važeći zakon je bio usvojen daleke 1992. godine. Sa sitnim izmjenama, važi i danas. Kako stoji u prvom članu ovog zakona, njime se uređuje upravljanje morskim dobrom, njegovo korišćenje, unapređenje i zaštita a te poslove trebalo je da obavlja formirano Javno preduzeće Morsko dobro i to na prostoru crnogorske obale, kako kaže Zakon,“pojas kopna ograničen linijom do koje dopiru najveći talasi u vrijeme najjačeg nevremena” !!!
Dakle formirano javno preduzeće (koje je sve samo
ne dobro) preuzelo je ulogu kojoj, pokazaće vrijeme, nije doraslo, da
upravlja opštim dobrom od velikog ekonomskog značaja kako bi u
tranzicionim godinama našu bogatu obalu definisalo kao profitabilan
resurs. Valorizacijom ogromnih resursa JP Morsko dobro je bilo dužno da
koristi za zaštitu, uređenje, unapređenje priobalja, kao i za izgradnju
infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra. Ali kao svaki aparat
bivšeg režima ovo javno preduzeće je od opšteg dobra pravilo dobro samo
za podobne, zanemarivajući interese ostalih građana.
Brigu
javnog preduzeća o građanima i njihovom dobru ogolila je pojava
pandemije Covid-a. Iako je po svim procjenama turistička sezona
podbacila za najmanje 80 posto, zakupcima kupališta stidljivo je nuđeno
umanjenje od 50 posto uz predizborno obećanje da će se dodatno umanjiti
zakupnine, do čega naravno nije došlo .
Golim okom je vidljivo da
upravo u Budvi najmanje žaštite, očuvanja i unapređenja prostora
djelovanja preduzeća iako je Budva po svim parametrima predvodnik
turističke ponude Crne Gore. Ako se izuzme po koja kanta i klupa iz
donacija, infrastrukturnih projekata u Budvi nije ni bilo. Gradskom
lukom upravlja strana firma, a pristaništa u drugim mjestima budvanske
opštine skoro da i ne postoje kao ni adekvatan sadržaj za poboljšanje
turističke ponude.
Ako je Budva turistički, a ne politički predvodnik ponude Crne Gore, isti epitet možemo upotrebiti i za Rafailoviće.
Ovo preduzeće za zaštitu i očuvanje dozvolilo je postavljanje
regionalnog vodovoda betoniranjem plaže na kojoj se godinama izliva
kanalizacija. Jedna od najdužih i moglo bi biti najljepših promenada u
Crnoj Gori šetalište do Budve, od zemljotresa nije pošteno ni očišćeno, a
sa rasvjetom iz 80-tih godina i od teškog saobraćaja razvaljenim
kockama, više liči na ratnu nego na šetačku zonu. Šetalište ne postoji
ni u djelu koji vodi za plažu Kamenovo koje se koristi kao saobraćajnica
i parking. U spust za čamce koji su mještani izgradili o svom trošku
sredinom prošlog vjeka, nije uložen ni euro tako da je priča o
lukobranu, uređenoj marini i pomenutom šetalištu još jedno je od
obećanja koje se vadilo iz fioka uoči izbora.
Nepravda prema
domicilnom stanovništu učinjena je pozivajući se na Zakon o morskom
dobru iz 1992. godine i na Zakon o državnoj imovini iz 2009. godine,
kada je država formalno oduzela imovinu stvarnim vlasnicima zemljišta na
ostrvu Sv. Nikola. Bez rješenja o eksproprijaciji i isplate zakonom
predviđene naknade za eksproprijaciju država je nezakonito uskratila
svojinska prava stvarnim vlasnicima, i tako postala vlasnik a stvarni
vlasnici korisnici. To je jedinstveni primjer u evropskom pravosuđu da
se svojinsko-pravni režim na obali uređuje na osnovu zakona o morskom
dobru a ne na osnovu prava svojine koje je garantovano Ustavom Crne Gore
i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Loši i zastarjeli
zakoni i neispunjena obećanja došli su glave hobotnici DPS koja je
decenijama živjela na revanšizmu i podjelama koje su sprovodili kroz
politizovana javna preduzeća koje je između ostalih i JP Morsko Dobro.
Njihove podjele bile su kamen koji je na dnu mora držao napredak i
razvoj naše države. Vrijeme podobnih i nepodobnih je prošlo, a dolazi
vrijeme kada će svako od nas morati u svojoj kući i u svom dvorištu da
uradi najbolje što može. Nemamo prava a ni vremena za selektivni rad.
Decentralizacijom ovog preduzeća i vraćanjem nadležnosti opštinama,
dobilo bi se na efikasnosti u rešavanju problema koji postoje u svim
primorskim opštinama. Na greškama se uči, a mi ne bi smjeli da dozvolimo
da razvoj bilo kog grada ponovo zavisi od političkih struja i preduzeća
koja vode predizborne kampanje već isključivo od rada ljudi u tom
gradu.
