Категорије
Друштво

Ne stidi se posla: Završio je PRAVNI FAKULTET, a stočarstvo je njegov posao

NAŠ UGLEDNI DOMAĆIN I PREDSJEDNIK OPŠTINSKOG ODBORA SNP ŠAVNIK NIKOLA BIJELIĆ…

Diplomirani pravnik, šezdesetdvogodišnji Nikola Bijelić skoro dvije decenije uz podršku supruge i šestoro djece uspješno se bavi stočarstvom u šavničkom selu Bare, piše Privredni portal.

Iako je završio pravni fakultet i radio kao opštinski sudija za prekršaje u Šavniku i sekretar u PTP Sinjevina od 2001. godine, Bijelić je odlučio da, nakon stečaja i likvidacije preduzeća, napusti pravnu profesiju, te da prihode stiče od stočarstva.

“Roditelji su uvijek držali nešto stoke. Sve poslove vezane za stočarstvo naučio sam kao dijete, a podučavao sam se i kasnije i uvijek sam ih rado obavljao, jer sam volio stoku. U radnom odnosu bili smo i ja i supruga, a kako smo u skoro isto vrijeme ostali bez posla, moralo je nešto da se radi i izdržava tada već petoro djece. Kasnije se rodilo i šesto”, kaže za Privredni portal Bijelić.

Bijelići su odlučili da se vrate u Bare, a odluku su svi u familiji prihvatili bez negodovanja.

Porodica je na sve ovo reagovala uz podršku, sa shvatanjima da se sluša domaćin kuće, a i oni su bili svjesni da drugog izlaza nema. Rekao sam im da je to način i da se može pošteno svojim radom zarađivati. Čovjek je svoj na svome, radi kako sam osjeti i shvati da je najbolje kada nije potčinjen nikome, radi u dogovoru sa porodicom”, ističe Bijelić.

Brigu o farmi vodi Nikola sa suprugom, sinom i jednim radnikom, dok ostala djeca kada dozvole školske obaveze priskaču u pomoć. Zahvaljujući napornom radu uspjeli su da prošire stočni fond.

Od stoke trenutno posjedujem oko 330 grla ovaca i jagnjadi, 15 krava, dva bika i desetoro teladi. Stočni fond smo postepeno povećavali iz sopstvenog podmlatka, tako da smo do ovog broja došli poslije oko 4 godine ozbiljnog bavljenja stočarstvom”, naglašava Bijelić.

Kada sve sabere i oduzme, Bijelić kaže da od stočarstva može da se živi.

Učinkom nijesam nezadovoljan, ali nijesam ni prezadovoljan. Od stočarstva se može živjeti, ne idemo u zajam, ali se ne može baš zaraditi. Ulaganja u poljoprivredu su velika, ako hoćete da se bavite ozbiljno i odgovorno”, ističe farmer iz šavničkih Bara.

Bijelić kaže i da se stočarstvom nije lako baviti, naročito na sjeveru gdje za stoku, u toku zimskog perioda, treba obezbijediti veliku količinu sijena i koncentrovane stočne hrane.

Čovjek mora uvijek biti prisutan među stokom, naročito ovcama. Slobodnog vremena nema, bez za nešto lakog sna. Da bi se čovjek bavio ozbiljno poljoprivredom treba da ima uređenu infrastrukturu, prije svega puteve i vodu. Mještani sela Bare izdižu na katune planine Sinjajevine, gdje se zadržavaju od 5-6 mjeseci, a poznato je da je bezvodna planina, sa loše urađenim putevima”, pojašnjava Bijelić.

Iako je mogao mnogo lakše da zarađuje za život, Bijelić kaže da se ni jednog trentka nije pokajao što se opredijelio za poljoprivredu i stočarstvo.

Radio sam kako sam smatrao da je najbolje, nikome nijesam polagao račune. Radi se kako se porodica dogovori, nijesmo ničiji najamnici. Moram napomenuti da mi je žena glavni oslonac u domaćinstvu koje se ozbiljno bavi poljoprivredom”, kaže Bijelić.

Svima koji imaju mogućnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom Bijelić savjetuje da se ne plaše posla.

Mladim djevojkama bih poručio da ne bježe od udaje na selu, jer nije taj posao toliko težak, brzo se nauči, a kada se formira porodica žena postaje glavni inicijator posla. Poručio bih svima koji vole zdrav život, zdravu i kvalitetnu hranu, slobodu u radu da se okrenu selu i tu nađu egzistenciju”, zaključio je Bijelić.

Izvor: Kolektiv.me

Категорије
Друштво

Sladjana Kaludjerović, odbornica SNP u SGO Golubovci: Četiri godine bili u konfliktu interesa

Odbornici DPS-a u Skupštini Opštine u okviru Glavnog grada – Golubovci Ana Stijepović, Zoran Klikovac i Dragoljub Maraš podnijeli su ostavke. Razlog podnošenja ostavke je nespojivost funkcije odbornika sa funkcijom direktora javne ustanove. Ostavku na mjesto odbornika dao je i Dušan Radonjić koji je predsjednik GO do izbora predsjednika opštine u okviru Glavnog grada – Golubovci.
Ana Stijepović je direktor Centra za socijalni rad za Glavni grad i opštine Golubovci i Tuzi, dok je Zoran Klikovac, direktor škole „Sergije Stanić”, a Dragoljub Maraš, direktor OŠ „Niko Maraš”. Stijepović i Klikovac su i u prošlom skupštinskom sazivu bili odbornici, a ujedno i direktori te je opozicija konstantno ukazivala na konflikt interesa, dok vlast to nije prihvatala.
Odbornik SNP-a Slađana Kaluđerović kazala je da obrazloženje o nespojivosti funkcija odbornika DPS-a sa funkcijama direktora javne ustanove, pokazuju zabrinjavajući nivo licemjerja aktuelne vlasti koja je ista ta lica održavala u skupštinskim klupama prethodne četiri godine.
–U pitanju je naknadna pamet DPS-a jer „ono što je važilo prije tri mjeseca, danas ne važi”. Pored toga što zdrav razum ne prihvata nametnutu DPS logiku, u Zakonu o sprečavanju korupcije jasno stoji da javni funkcioner koji obavlja poslove u državnoj upravi i organima lokalne samouprave ne može obavljati funckiju poslanika i odbornika. Uprkos tome nadležne institucije, koje bi trebalo da se staraju o neselektivnoj primjeni zakona na kojem počivaju, imaju dvostruke aršine prema odbornicima vlasti i opozicije. Zato i ne čudi što DPS tretira zakon kao švedski sto-kad im odgovara uzmu, kad im ne odgovara ostave, dok su opozicioni odbornici konstantno pod lupom. Ali i ovog puta se pokazalo da je vrijeme majstorsko rešeto, odnosno da su funkcioneri DPS-a upravo bili ti koji su u konfliktu interesa. Nažalost, i dalje bez sankcija –rekla je Kaluđerović.

Izvor: Dan.co.me

Категорије
Друштво

EPCG nastavlja da ignoriše obaveze

PLUŽINE- Svečanom sjednicom Skupštine opštine juče je u Plužinama obilježen 4. avgust, dan kada je Piva prije 75 godina oslobođena od fašističkog okupatora. Kako je istakao predsjednik opštine Mijuško Bajagić, to je dan kada se treba sjetiti slavne prošlosti, ali i kada treba istaći rezultate rada lokalne samouprave u proteklom periodu. Kao i svih prethodnih godina, lokalna vlast je nastojala, kazao je on, da planovi za stvaranje boljih uslova za život stanovništva budu realni i usklađeni s mogućnostima, s opredjeljenjem da štede i namjenski troše sredstva. Postigli su da opština nema neizmirenih obaveza i da projekte finansira iz sopstvenog budžeta.
– Lokalna uprava se u prethodnom periodu manje bavila političkim temama, a više životnim problemima i zahtjevima lokalnog stanovništva, bez obzira na političku pripadnost i nalazila najbolja moguća rješenja za osnovna životna pitanja. Nemamo potrebnu podršku Vlade, niti odgovoran odnos državnih institucija i preduzeća čiji je većinski vlasnik država. Opština Plužine je jedina opština na sjeveru Crne Gore koja nije korisnik Egalizacionog fonda. Smatram da se nije smjelo dogoditi da opština na sjeveru, kao što je naša, i pored deklarativnog zalaganja iz vrha države o neophodnosti ravnomjernog razvoja, ostane bez sredstava fonda, jer realno stanje ukazuje da su ovoj opštini ta sredstva nepravedno uskraćena, naglasio je Bajagić. Poseban i već dugo godina nerješiv problem je odnos EPCG prema opštini Plužine. Elektroenergetska kompanija ni nakon skoro četiri decenije rada HE „Piva” nije realizovala više puta ugovorne obaveze prema Plužinama koje su nastale gradnjom HE i potapanjem naselja.
– Krajnji rok za izvršenje obaveza iz ugovora bio je 31. decembar 2014. godine. Dosad, za više od sedam godina, realizovano je oko 25 odsto obaveza iz ugovora. Neizvršene obaveze uglavnom se odnose na izgradnju infrastrukturnih objekata u izmještenom opštinskom centru, jer je prethodni opštinski centar potopljen akumulacijom HE „Piva”. Neizvršene obaveze ograničavaju i usporavaju razvoj opštine i jedino izgradnjom preostalih infrastrukturnih objekata, prije svega saobraćajnice i kolektora za prečišćavanje otpadnih voda, stvoriće se uslovi za dugoročni planski razvoj, rekao je Bajagić.
Uprkos tome, na području opštine se radilo i to u granicama mogućnosti lokalne uprave koja se trudila da obezbijedi povoljnosti i za ulaganja za koje je bilo povremenog interesovanja, ali bez rezultata. Podsticajne mjere koje je opština obezbijedila, istakao je Bajagić, nijesu bile dovoljne da bi se privukli investitori, a jedino bi država posebnim povoljnostima i održivim korišćenjem prirodnih resursa mogla da obezbijedi ulaganja.
– I pored svih teškoća, Plužine dobijaju neke nove sadržaje i postaju mjesto boljeg i kvalitetnijeg života. Lokalna uprava uspijeva da rješava prioritetne probleme iz svoje nadležnosti.Završeni su radovi na rekonstrukciji dijela glavnog vodovoda u Ulici Lazara Sočice, na uređenju prilaza stambenim zgradama u naselju, na izgradnji potpornog zida i uređenju terena oko nove zgrade „Solidarnosti”, kao i saobraćajnica u nastavku Ulice Marka Kulića. Asfaltiran je putni pravac Borikovača – Brštanovica u dužini od 3,7 kilometara, izvršena je rekonstrukcija i modernizacija sportskog terena i tribina igrališta za male sportove, saniran je Spomen- dom u selu Borkovići. U završnoj fazi je rekonstrukcija zgrade Ministarstva odbrane, koju će stavljanjem u funkciju, koristiti opštinske službe, prije svega Služba zaštite.Ovih dana biće raspisan tender za izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju led rasvjete u naselju, naveo je prvi čovjek Plužina samo neke od realizovanih projekata u tom gradu.
Svečanoj sjednici prisustvovao je veliki broj zvanica iz političkog, društvenog i kulturnog života Crne Gore, Srbije i Republike Srpske, a priređen je i bogat kulturno-umjetnički program.

Izvor; Dan.co.me

Категорије
Друштво

Obilježen Dan opštine Plužine

Predsjednik Opštine Plužine Mijuško Bajagić kazao je da se lokalna uprava u prethodnom periodu manje bavila političkim temama, a više životnim problemima i zahtjevima lokalnog stanovništva

Svečanom sjednicom i već tradicionalno bez intoniranja himne, uz prisustvo brojnih zvanica, obilježen je Dan opštine Plužine.

Predsjednik Opštine Plužine Mijuško Bajagić kazao je da se lokalna uprava u prethodnom periodu manje bavila političkim temama, a više životnim problemima i zahtjevima lokalnog stanovništva i “da je bez obzira na političku pripadnost nalazila najbolja moguća rješenja za osnovna životna pitanja”.

“Nemamo potrebnu podršku Vlade, niti odgovoran odnos državnih institucija i preduzeća čiji je većinski vlasnik država. Opština Plužine je jedina opština na sjeveru Crne Gore koja nije korisnik  Egalizacionog fonda. Smatram da se nije  smjelo dogoditi da opština na sjeveru, kao što je naša,  i pored deklarativnog zalaganja iz vrha države o neophodnosti ravnomjernog razvoja,  ostane bez sredstava Egalizacionog fonda, jer realno stanje ukazuje da su ovoj Opštini ta sredstva nepravedno uskraćena”, istakao je Bajagić.

Poseban problem je prema riječima Bajagića odnos Elektroprivrede Crne Gore prema opštini Plužine koja je realizovala svega 25 odsto obaveza iz Ugovora koji je potpisan 2010. o realizaciji preostalih obaveza EPCG prema opštini, nastalih po osnovu izgradnje HE “Piva” i potapanja teritorije Opštine, a koji je trebalo da bude realizovan do kraja 2014. godine.

“Neizvršene obaveze uglavnom se odnose na izgradnju infrastrukturnih objekata u izmještenom opštinskom centru, jer je prethodni opštinski centar potopljen akumulacijom HE Piva. Neizvršene obaveze ograničavaju i usporavaju razvoj Opštine. Jedino izgradnjom preostalih infrastrukturnih objekata, prije svega saobraćajnice i kolektora za prečišćavanje otpadnih voda, stvoriće se uslovi za dugoročni planski razvoj”, kazao je Bajagić.

Dan Opštine je bila prilika i da prvi čovjek Plužina nabroji šta su sve uradili u prethodnom periodu, ali i da najavi nove investicije i odluke kojima se trude da stvore povoljnije uslove za razvoj stočarstva  i poljoprivrede, kao i na poboljšanju razvoja turizma.

“Sve što smo uradili  povećava naš optimizam i uvjerenje da smo na dobrom putu da u narednom periodu još više valorizujemo svoje prirodne resurse, hidropotencijal, šumsko bogatstvo, prirodne ljepote uz mogućnost bržeg razvoja turizma i poljoprivrede u interesu Pive i njenih građana”, poručio je Bajagić.

Predsjednik Skupštine Petar Mitrić kazao je da je svečanost prilika da se podsjete jednog od svijetlih datuma prošlosti.

“Pivljani nikada nijesu prihvatali ropstvo. Sloboda nikada nije imala cijenu. Zajedno svi, bez ikakvih razlika, ujedinjeni u borbu za slobodu ispisali su možda i najsjajnije stranice u istoriji Pive”, kazao je  Mitrić.

Podsjetio je da je tokom Drugog svjetskog rata Piva dala 450 boraca, a da je poginulo njih 250, dok je broj žrtava bio 1.105, da je u Dolima za dan ubijeno 522. Pivljana među kojima i 107.djece, da su masovni pokolji bili i u Stabnima i u Gojkovića dolu.

“Kako tada tako i danas Piva je ostala grad slobodnih ljudi. Danas imamo obavezu da se svi zajedno borimo kako bi očuvali vrijednosti koje su izgradili naši preci. Prošlost treba da pamtimo, ali za dobro našeg potomstva moramo da gradimo novu budućnost, da napravimo korak naprijed i pomognemo da društvo u kome živimo postane dio razvijenog civilizovanog svijeta, a sve to kako bismo potomstvu u nasleđe ostavili uređen grad”, poručio je Mitrić.

Svečanosti su prisustvovali brojni goste iz društveno–političkog, privrednog i kulturnog života opštine, države, ali i regiona, a upriličen je i bogat kulturno-umjetnički program.

Izvor: Vijesti.me

Категорије
Друштво

Novak Đoković počasni građanin Budve

Skupština Opštine Budva je na današnjoj sjednici usvojila jednoglasno Predlog odluke o pokretanju postupka za proglašenje Novaka Đokovića kao počasnog građanina Opštine Budva.

Pokretač ove inicijative je Mijomir Pejović.

“Uz izuzetna dostignuća na sportskom polju, Novak Đoković je prepoznat u čitavom svijetu i kao ličnost koja širi ljubav među ljudima, podstiče solidarnost i izuzetno doprinosi razvoju svijesti za unapređenje vrijednosti demokratskog društva. Zbog vrhunskih sportskih ostvarenja, ali i kao dokazani humanista i dobročinitelj Novak Đoković je imenovan za nacionalnog ambasadora Unicefa”, navedeno je u obrazloženju predloga.

Budvanska skupština je u avgustu 2014. jednoglasno formirala Komisiju za sprovođenje postupka za proglašenje srpskog tenisera Novaka Đokovića počasnim građaninom Budve. Činili su je Pejović, Marko Vuković (DPS) i Đorđije Vujović (DF). Uslijedila su hapšenja tadašnjih čelnih ljudi Opštine i do proglašenja Đokovića za počasnog građanina nije došlo.

O imenovanju tročlane komisije glasali su na poslednjoj sjednici Skupštine opštine Budva kako odbornici vladajuće koalicije, tako i tadašnja kompletna opozicija, koja je sada vlast u našem gradu.

Izvor: RTVBudva.me

Категорије
Друштво

Kulturna dobra u CG padaju pred naletom investitora: Svijet se klanja, a mi rušimo

Na izložbi u Njujorku posjetioci se dive Zlatku Ugljenu čiji je hotel „Fjord” u međuvremenu srušen i arhitekturi hotela „Podgorica” koja je nezaštićena i prepuštena uništavanju

Da se kojim slučajem „Tajna večera“ Leonarda da Vinčija nalazi u Crnoj Gori, sigurni smo da bismo je prekrečili pod izgovorom da je trošna i da sa nje otpada malter na prolaznike, dok naši najbliži susjedi razvijaju svjetski turizam i u muzeje pretvaraju ostatke stare i više od 2.000 godina.

Tako je grupa arhitekata KANA ocijenila ponašanje institucija koje su u Crnoj Gori zadužene za očuvanje kulturnih dobara. One su zaključile da Uprava koja je zadužena da zaštiti kulturna dobra – ne radi svoj posao. Kao primjere navode rušenje hotela „Durmitor“ na Žabljaku, „Mimoze“ u Tivtu, hotela „Crna Gora“ u Podgorici, kao samo neke od brojnih slučajeva na koje je Uprava zatvarala oči, ne čineći ništa da ih zaštiti.

Iz KANE ističu da se čitav proces zaštite graditeljskog nasljeđa odvija pod uslovima koje određuju prvenstveno interesi krupnog kapitala, pa tako nijedan objekat na stateški vrijednoj lokaciji nije zaštićen.

„Prije svega, mislimo na najznačajnija djela arhitekata Svetlane Kane Radević (hotel „Podgorica“), Vujadina Popovića (hotel „Crna Gora“), Radosava Zekovića (zgrada stare Vlade, hotel „Bjelasica“), Ilije Šćepanovića (zgrada RZUP-a i Pobjede), Vlade Plamenca (hoteli „Mogren“ i „Palas“). Tu su i mnogi značajni hoteli od primorja do sjevera Crne Gore koji čekaju ili su već dobili novog investitora – nekoga ko nije zadužen da se brine o kolektivnom nasljeđu, već isključivo o svom profitu“, zaključili su iz organizacije KANA.

Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa da se kulturnim dobrom od nacionalnog značaja može proglasiti objekat koji, između ostalog, ima izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda; predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena ili jedinstveni primjerak iz istorije prirode i ako svjedoči o društvenim ili prirodnim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-istorijskog razvoja u određenom razdoblju.

Statisov vještak im rekao da sruše „Durmitor”

Iako je Uprava ranije prihvatila inicijativu za zaštitu hotela „Durmitor“ na Žabljaku, kasnije je odustala od zaštite tog objekta. Stari hotel je srušen, a na njegovom mjestu kompanija Adriatic Properties grčkog biznismena Petrosa Statisa namjerava da gradi hotel sa pet zvjezdica.

Nevladina organizacija Expeditio je prije pet godina poslala inicijativu za zaštitu hotela, a obnovila je nedavno tražeči da se objekat hitno zaštiti od rušenja. Vještaci, koje je angažovala Statisova kompanija, dali su mišljenje da stari hotel ne bi izdržao rekonstrukciju i da ga treba srušiti.

Iz Uprave su potvrdili da su prihvatili inicijativu NVO Expeditio i uradili elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti hotela „Durmitor“ na Žabljaku. Međutim, kako im je tokom procesa utvrđivanja statusa kulturnog dobra dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, odustali su od zaštite hotela.

Iz KANE se pitaju da li je mišljenje sudskog vještaka, koga, po pravilu, finansira privatni investitor, relevantnije od značaja nekog djela za kulturu društvene zajednice?

„Da li takvo mišljenje može da utiče na odluku institucije koja okuplja konzervatore koji su učeni da svakom djelu povrate stari sjaj? Da li je sudski vještak relevantniji od konzervatora da daje sud o utvrđivanju kulturne vrijednosti objekta, ili je on dao sud o statičkoj vrijednosti konstrukcije? Kakav je to konzervator koji prihvata takvo mišljenje i odlučuje da objekat ipak nema kulturnu vrijednost“, pitaju se u KANI.

Hotel „Durmitor“ na Žabljaku izgrađen je 1939. godine i bio je jedini takav objekat koji je Crna Gora imala i prije Drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je bio i partizanska bolnica. Zapalio ga je okupator, a nakon oslobođenja je obnovljen. Statisova kompanija ga je kupila za 650.000 eura prije dvije godine. Tri godine ranije vrijednost hotela je procijenjena na 6,5 miliona eura.

Uz hotel su mu pripale i renta vile i oko deset hektara zemljišta.

Nijesu obaviješteni o rušenju „Mimoze”

Slična situacija dogodila se i prilikom rušenja hotela „Mimoza“ u Tivtu. Uprava je, takođe, prije četiri godine prihvatila inicijativu za zaštitu tog objekta, da bi se kasnije pravdali kako nijesu imali rok za izradu elaborata, te da nijesu obaviješteni o rušenju hotela.

Iz Uprave su za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) rekli da Zakonom o zaštiti kulturnih dobara nije propisan rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti, niti se prihvatanje inicijative kao teret evidentira u katastarsku evidenciju. Kažu da su Opštinu 2016. godine obavijestili da je prihvaćena inicijativa za zaštitu hotela.

„Međutim, o pokretanju postupka uklanjanja hotela, odnosno o namjeri njegovog rušenja, Uprava nije bila obaviještena od strane postupajućih organa“, odgovor je Uprave na pitanje zašto nijesu zaštitili stari hotel.

„Mimoza grupa“, čija je izvršna direktorica ruska državljanka Anastazija Lašmanova koja je nedavno ubijena, prije dvije i po godine kupila je stari hotel „Mimoza“ i plac od oko 4.600 kvadrata u centru grada za 6,5 miliona eura. Najstariji tivatski hotel iz 1958. godine, za koji je takođe procijenjeno da je kulturno dobro koje treba zaštiti, nedavno je srušen, a na njegovom mjestu planirana je izgradnja hotela sa pet zvjezdica.

Iz KANE ističu da još jednom imamo slučaj namjernog propusta u kreiranju propisa, koji ne definiše rok za izradu elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti.

„Tako imamo prihvaćene inicijative koje već šest godina čekaju na izradu elaborata, a po svemu sudeći čekaće do ko zna kad. Čemu onda takav propis, čemu uopšte pokretanje inicijativa za hitnu zaštitu objekta, kada se po njima nikad ne postupi? Čemu Uprava za zaštitu kulturnih dobara? Nije prihvatljivo da institucija koja postoji da bi štitila kulturna dobra svako novo uništavanje vrijednog nasljeđa dočeka sa istim „nijesmo mi nadležni“ stavom“, ocijenila je grupa arhitekata.

Oni tvrde da je nekoliko dana dovoljan rok da se prikupi materijal za izradu elaborata o zaštiti, a za to, kao primjer nude njihovu inicijativu za hitnu zaštitu hotela „Podgorica“ iz decembra 2015. godine.

Zajednička dobra prelivamo u džepove privilegovanih

Arhitekta Andrija Markuš uputio je još 2012. godine inicijativu da se 48 arhitektonskih djela zaštiti kao posebno vrijedno nasljeđe crnogorske kulture XX vijeka. Iz Uprave su za CIN-CG rekli da su prihvatili Markuševu inicijativu i za sada zaštitili četiri objekta.

„Predstoji nam izrada elaborata o utvrđivanju kulturnih vrijednosti i za ostala djela obuhvaćena inicijativom i oni će pokazati da li svi predloženi objekti imaju vrijednosti koje ih preporučuju za status kulturnog dobra Crne Gore“, naveli su iz Uprave.

Dok čekamo Upravu za zaštitu kulturnih dobara da utvrdi da li neko prije šest godina predloženo djelo ima kulturnu vrijednost, u čuvenom njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA, od polovine jula izložene su fotografije i makete jugoslovenske moderne arhitekture, podsjetili su iz KANE. Ova izložba, koja pokazuje jugoslovensku arhitekturu iz perioda 1948-1980. godine trajaće do 13. januara iduće godine.

„Tamošnji kustosi već su pri prvom pogledu utvrdili da određena djela iz Crne Gore vrijedi pokazati najširoj svjetskoj publici, rame uz rame sa mnogim drugim vrijednim djelima bivše Jugoslavije“, istakle su arhitekte. Među autorima koji su predstavljeni je i Zlatko Ugljen, čiji je hotel „Fjord“ srušen.

Među djelima koja su izložena je i hotel „Podgorica“, koji je, kako kažu, nepovratno devastiran, a za koji, podsjećaju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije našla da ima kulturnu vrijednost, pa je tako odbila i inicijativu za hitnu njegovu zaštitu, pored svih dostavljenih dokaza o nagradama i priznanjima ovog izvrsnog objekta.

„Dok traje izložba u Njujorku i dok se ponosimo nasljeđem koje su nam prethodne generacije ostavile u amanet, mi to nasljeđe rušimo i sa njega skidamo željezo da bismo ga prodali kao sekundarnu sirovinu, kao u slučaju Doma revolucije u Nikšiću. Zajednička dobra, prošla i sadašnja, uporno prelivamo u džepove privilegovanih pojedinaca i tako sabotiramo sopstvenu budućnost“, zaključili su iz KANE.

Ne zna se gdje idu pare

Ministarstvo kulture je programom zaštite kulturnih dobara za 2016. godinu predvidjelo 13.000 eura za „valorizaciju objekata arhitekture XX vijeka sa potencijalnim kulturnim vrijednostima“, a realizator posla je Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Iz KANE su istakli da niko ne zna šta je rezultat te aktivnosti, te da bi bilo za očekivati da Uprava predlaže Ministarstvu projekte i aktivnosti koje bi bilo važno realizovati.

„S obzirom na evidentnu nezainteresovanost Uprave za ovaj važan dio našeg arhitektonskog nasljeđa, može se naslutiti da je i nedostatak finansija posljedica upravo takvog ponašanja. Na to upućuje i činjenica da Uprava ne prepoznaje subjekte sa kojima bi na zaštiti ovog vrijednog nasljeđa mogla sarađivati, mada ih ima i u Crnoj Gori i u okruženju, a – kako pokazuje aktuelna izložba u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti – i daleko van granica našeg regiona“, zaključile su arhitekte.

Zaštitili osam objekata

Iz Uprave navode da su u posljednje četiri godine zaštitili osam objekata arhitekture XX vijeka – Zgradu Zetske banovine, Kuću Đukanovića, Kuću Vukotića, Zgradu bivše Muške zanatske škole (Umjetnička škola za muziku i balet Vasa Pavić), Labud plažu, zgradu Opštine Podgorica, zgradu Pošte 1 u Podgorici, kao i Spomen dom u Kolašinu.

Iz Uprave, međutim, kažu da nijesu nadležni za finansiranje, pa nijesu željeli da kažu koliko je novca izdvojeno za objekte koji su zaštićeni.

Iz KANE su ocijenili da je sramno hvaliti se kako su postigli veliki uspjeh zaštitivši osam objekata.

Oni postavljaju pitanje čemu služi ta organizacija i koliki trošak oni predstavljaju za budžet i građane Crne Gore:

„Da li se bez tih zaposlenika može ili se oni mogu angažovati honorarno nekoliko dana godišnje, da se ovim tempom svi objekti zaštite u narednih 50 godina, ili i prije – pošto više ništa od njih neće ostati“, kažu iz KANE.

Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Naš PLAC (PLAniranje Cementiranja) – Podgorica“ koji sprovode Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i NVO KANA, a kroz program „Smjestimo korupciju u muzej“ Centra za građansko obrazovanje (CGO), koji finansijski podržava Evropska unija.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije niti CGO-a.

Izvor; Vijesti.co.me

Категорије
Друштво

Turci masovno kupuju stanove i lokale u Starom gradu i centru Budve

Naime, samo u budućem multi apartmansko trgovačkom kompleksu „Porto Budva“ turski državljani kupili su, kako je „Vijestima“ potvrdila direktorka prodaje kompanije „Alart centar“ Ana Golubović deset luksuznih stanova od početka godine. Ona je potvrdila da je interesovanje turskih državljana veliko, te da svakodnevno imaju upite

Više od 40 stanova i poslovnih prostora tokom ove godine kupili su turski državljani u Starom gradu i luksuznim stambenim kompleksima koji se grade ili su izgrađeni u samom srcu Budve.

Procjenjuje se da u zakupu biznismeni iz ove države drže oko 50 poslovnih prostora u ekskluzivnoj zoni Budve, uz samu obalu i u Starom gradu.

Praktično, samo u Starom gradu više od deset poslovnih prostora su zakupili turski državljani otvarajući prodavnice nakita, kožne galanterija, ali i suvenirnice.

Kupljeno je i nekoliko stanova i par poslovnih prostora u samom Starom gradu, ali milionska trgovina nekretninama „odigrava“ se i stotinjak metara dalje u luksuznim građevinama.

Naime, samo u budućem multi apartmansko trgovačkom kompleksu „Porto Budva“ turski državljani kupili su, kako je „Vijestima“ potvrdila direktorka prodaje kompanije „Alart centar“ Ana Golubović deset luksuznih stanova od početka godine. Ona je potvrdila da je interesovanje turskih državljana veliko, te da svakodnevno imaju upite.

Poznato je da je cijena kvadrata stana u „Porto Budva“ od najmanje 4.000 eura pa do deset hiljada, koliko košta kvadrat poslovnog prostora u budućem šoping centru.

Turski državljani u proteklih pola godine uknjižili su se i na petnaestak stanova u četiri solitera, koji su izgrađeni pored budućeg „Porto Budva“, Uvidom u katastarsku evidenciju, od februara pa do jula izvršena je uknjižba turskih državljana na atraktivnim stanovima, gdje je cijena kvadrata od 2.500 pa do 4.000 eura, u zavisnosti od pozicije.

Interesovanje Turaka, koji su praktično preplavili Budvu, je i za novizgrađene stambene zgrade u Gospoštini, te kod gradske Pošte, gdje su takođe kupili nekoliko stanova i poslovnih prostora. A pod zakupom od ove sezone turski ugostitelji su uzeli i poznati restoran na Slovenskoj plaži, nekadašnji Internacional. Zakupljeni su i poslovni prostori u šoping centru na Staroj autobuskoj stanici, nedaleko od Staroga grada, a interesovanje turskih preduzetnika je praktično za sve atraktivne lokacije.

Ni Opština nije izuzeta od poslovnih predloga turiskih biznismena, koji su bacili oko i na gradski bazen, ali je ta ponuda odbijena.

Poznavaoci tržišta nekretnina smatraju da će se „najezda“ turskih državljana nastaviti, te se ponavalja situacija od prije deceniju, kada je Budva bila preplavljena Rusima, koji su kupovali sve što im je zapalo za oko.

15 stanova u proteklih pola godine uknjižili su turski državljani u četiri solitera, koji su izgrađeni pored budućeg „Porto Budva”.
Uvidom u katastarsku evidenciju od februara do jula izvršena je uknjižba turskih državljana na atraktivnim stanovima, gdje je cijena kvadrata od 2.500 pa do 4.000 eura, u zavisnosti od pozicije

Izvor; Vijesti.me

Категорије
Друштво

Slađana Kaluđerović: Zeta je nekad hranila cijelu Jugoslaviju a danas ne uspijeva ni svoje stanovništvo da obezbijedi

Izgradnja zelene pijace i pogona za preradu voća i povrća su dugogodišnja neispunjena obećanja vlasti pa je plasman proizvoda velika briga poljoprivrednicima, ocijenila je Slađana Kaluđerović, predsjednik kluba odbornika DF-Nova, PzP i SNP. Kaluđerović je navela da proizvođači često odustaju od proizvodnje jer suočeni sa rizikom plasmana domaćih proizvoda i hronično niskim cijenama često ne mogu da pokriju ni sam ulog.
–Na samom početku sezone proizvođač mora da uveze repromaterijal, modernizuje mehanizaciju, tokom sezone ga čekaju dodatni troškovi u vidu kupovine ambalaže, sredstava za zaštitu bilja, đubriva i plaćanje dodatne radne snage. Uprkos tome, profitabilna cijena proizvoda nije zagarantovana. Dodatni problem je uvoznički lobi, pa se nerijetko roba koja prethodno danima stoji na carinama prodaje „kao domaća” na našem tržištu po nižim cijenama. Otkup proizvoda isključivo zavisi od potreba većih trgovačkih lanaca, a svi znamo pod čijom su oni kontrolom – navodi Kaluđerović.
Ona dodaje da posebnu poteškoću čini izostanak elementarnih uslova na Kamionskoj pijaci koja predstavlja najčešće mjesto za plasiranje proizvoda iz Zete.
–Sveukupno, zbog ovakvog stanja u poljoprivredi, imamo sve manje zadovoljnih domaćina što se odražava kroz manji broj zasada. Dobro nam je poznato da je Zeta nekad hranila cijelu Jugoslaviju, dok danas ne uspijeva da nahrani ni sopstveno stanovništvo. Pored svih resursa kojima Zeta i Malesija raspolažu, poljoprivreda bi trebalo da uz turizam bude strateška grana Crne Gore. To je, nažalost, daleka prošlost. Odgovornost za takvo stanje snose oni koji više od dvije decenije upravljaju Crnom Gorom, bolje rečeno nemilice krčme ono što su generacije prije njih stvarale – dodaje Kaluđerović.
Ona ukazuje da ministarstvo i lokalna samouprava nijesu radili dovoljno kako bi zaštitili poljoprivredno područje i našeg proizvođača.
– Definitivno je poslednji čas da se nadležni konačno stručno i odgovorno pozabave poljoprivrednom politikom dajući domaćim proizvodima tretman kakav zaslužuju. Niko ne traži zabranu uvoznih proizvoda, već da kao država zaštitimo domaću proizvodnju tako što će uvoz biti kontrolisan. Naši proizvođači koji obavljaju prodaju moraju imati normalne uslove za funkcionisanje, što im Kamionska pijaca definitivno ne pruža. Budući da se na dnevnom nivou za ulaz plaća određeni iznos novca uz dodatak kad su u pitanju veće količine robe, kao i to da često proizvođači noće na samom mjestu prodaje, pijaca mora biti čista, uredna, ograđena, betonirana i sa dovoljno mjesta za svakog proizvođača i za sve proizvode u ponudi – ocijenila je Slađana Kaluđerović.

Izvor; Dan.co.me

Категорије
Друштво

U sudaru jahte i jedrilice kod Bigove dvije žrtve

U pomorskoj nesreći, koja se dogodila danas u blizini Bigove, prema nezvaničnim infromacijama dvoje ljudi je poginulo, a broj povrijeđenih za sada nije poznat, kazao je za Radio Jadran direktor Uprave pomorske sigurnost Safet Kočan.

Do nesreće je došlo kada su se sudarile motorna jahta i jedrilica.
Ekipe su na licu mjesta, uključen je helikopter MUP-a, zajedno sa policijom regionalnog centra Granične policije jug, inspektorima sigurnosti i bezbjednosti plovidbe, Lučke kapetanije Kotor i službenicima Uprave pomorske sigurnosti, navodi Kočan.

Oštećena jedilica, koja ima prodor vode u trup, tegli se čamcem Nenada Banićevića iz marine Zelenika.

– Plovila se trenutno tegle ka luci Zelenika, gdje će biti obavljen uviđaj. Bilo je dosta djece, na jednoj jahti dvoje, a drugoj petoro. Na dvije jahte bilo je ukupno oko 14 ljudi.

On je kazao da je ime jedne od jahti Fliper. O čijim se jahtama radi, odnosno pod čijim zastavama plove za sada nema informacija.

Izvor: Radiojadran

 

Категорије
Друштво

Simboli koji propadaju: Hoteli prazni, a mogli bi da rade

Predsjednik Opštine Plužine sumnja da je Budvanska rivijera hotel Piva kupila pod pritiskom Vlade kako bi se riješio problem oko 140 zaposlenih

Crna Gora je od kraja 2016. do danas dobila četrdeset novih hotela uglavnom na primorju, dok su postojeći u gradovima centralnog i sjevernog dijela zemlje uglavnom zatvoreni, srušeni ili rade sa smanjenim kapacitetima.

Ovi hoteli su nekada bili simboli malih gradova, što govore i njihova imena – Piva u Plužinama, Zeta u Danilovgradu, Planinka na Žabljaku. Sva tri su privatizovana, a iako iz sezone u sezonu bilježimo sve veći broj turista, već godinama ne otvaraju vrata.

Hotel Piva prestao je sa radom 2011. godine. 2012. kupila ga je Budvanska rivijera, a od tada do danas ova vrata su zatvorena.

Predsjednik Opštine Mijuško Bajagić vjerovao je da će tada Plužine dobiti reprezentativan objekat, kakav je nekad bio, a danas sumnja da je Budvanska rivijera hotel Piva kupila pod pritiskom Vlade kako bi se riješio problem oko 140 zaposlenih.

„To 300 hiljada koje je Budvanska rivijera isplatila tada nijesu neke pare, a riješili su problem sa radnicima. Razvoj turizma bilo koje opštine, ako nema nema dobre hotele i smještajne kapacitete, ne može se očekivati da bude na nivou kakav bi trebalo da bude“, kaže Bajagić.

To što hotel Piva godinama ne radi, predstavlja veliki problem Pivljanima.

„Mi nemamo ovdje ni svadbe, ni slave, ni bilo kakve veće manifestacije, ni dana mature. Naši se momci, iako rijetko, vjenčavaju, žene i svadbuju u Nikšiću i drugim iznajmljenim objektima iako je ovaj objekat kapaciteta preko 200 gostiju“, ističe Mirko Vuković, odbornik u SO Plužine.

Iz Budvanske rivijere kažu da su kupovinom hotela imali ideju da povežu ponudu juga i sjevera, a da ih je u tome spriječilo ulaganje u pet hotela na primorju.

„Menadžment Grupacije je u prethodnom periodu uložio napor da se pronađe najbolje rješenje i model koji će na neki način staviti ovaj hotel u funkciju i time doprinijeti razvoju Plužina. Hotelska grupa je u dva navrata raspisivala tendere za prodaju hotela, na kojima nije bilo zainteresovanih kupaca“, navode iz Budvanske rivijere.

I bivši radnici hotela Piva vjerovali su da će, dolaskom Budvanske rivijere, hotel proraditi.

„Nekad je hotel radio, zapošljavao 140 radnika. Uvijek je bio pun kao i svi naši objekti, ali radila su i okolo preduzeća. Ja mislim da bi hotel i danas radio dobro“, kaže Milomir Doderović.

I hotel Zeta predstavlja veliki problem Danilovgrada. Zatvoren je 2005. godine, privatizovan godinu kasnije, a posljednji vlasnik je Podgoričanin Milorad Skrobanović.

„Stupila sam u kontakt sa vlasnikom koji je kupio hotel Zeta. Narednih dana ću imati sastanak sa njim kako bismo definisali, napravili sporazum i da bih obavijestila Skupštinu da li ima namjeru da ulaže ili ne da bi mi znali šta da radimo, jer ovakvo stanje je crna tačka Danilovgrada“, kaže predsjednica Opštine, Zorica Kovačević.

Novoizabrana predsjednica Danilovgrada vjeruje da hotel, pored koga svakodnevno prođe veliki broj turista prema Ostrogu i Ždrebaoniku, može da radi.

Sličnu sudbinu sa Pivom i Zetom dijeli nekadašnji simbol Žabljaka, hotel Planinka, koji već drugu ljetnju sezonu zaredom nije otvorio vrata turistima, a vlasnik HTP Primorje iz Tivta još uvijek nije započeo dugonajavljivanu rekonstrukciju.

Izvor: Vijesti.me