Категорија: Култура

Izložba o Nikoli Tesli koja prezentuje najvažnije segmente vezane za njegov život, ideje i dostignuća kao doprinos savremenoj civilizaciji i budućim generacijama biće otvorena u Japanu 26. januara, a tri tone eksponata – svjetlosnih panela, radnih modela, maketa laboratorija i izuma krenulo je iz Beograda ka gradu Hofu, javlja Tanjug.
Izložba „Nikola Tesla – srpski genijalni izumitelj – Edisonov rival” biće postavljena u Muzeju Solar samo tri nedelje nakon završetka slične postavke u Muzeju nauke i tehnologije u Šangaju koju je videlo više od pola miliona ljudi, a po riječima direktorke Muzeja Nikole Tesle Ivone Jevtić, izložba se realizuje na inicijativu velikog prijatelja Srbije, bivšeg ambasadora Japana u Beogradu Tadašhija Nagaija.
Mjesec dana nakon otvaranja u Japanu, izložba o Tesli biće postavljena u Nikoziji, a potom, u septembru, i u Atini, rekla je ona i dodala da su u toku pregovori o gostovanju u Moskvi, UAE, Maroku i Egiptu.
Ona je istakla da za djelo Nikole Tesle vlada veliko interesovanje i da je muzej našeg naučnika prošle godine obišlo više od 150.000 posetilaca.
– Prema podacima do 2006. godine stalnu postavku vidjelo je po nekoliko hiljada ljudi godišnje, a sada smo ih imali toliko samo u dva dana pred Novu godinu – kazala je ona.
Broj stranaca koji dolaze u Muzej raste, a prema njenim riječima najviše je onih iz Turske, Grčke, Kine i Rusije.
Muzej su nedavno posjetili svještenici iz Teslinog rodnog Smiljana, a dogovorena je uzvratna posjeta, najavila je Jevtić.
Ona je za Tanjug naglasila da među Teslinim poštovaocima ima i dosta interesantnih ljudi. Neki su toliko čitali o Tesli da su počeli da se poistivjećuju s njim, neki čak u Muzej dolaze obučeni kao on, ispričala je direktorka Muzeja. Ona je naglasila da je ova ustanova svoj rad podredila i interesovanjima publike tako što je stalna postavka modifikovana i osavremenjena, uvedeni su multimedijalni eksponati, uvodni film titlovan je i na turski, kineski, grčki, ruski, španski, italijanski, francuski, njemački i japanski, navela je ona.
Direktorka Muzeja u kome je smještena i čitava Teslina zaostavština – više od 200.000 dokumenata, knjiga, časopisa i ličnih predmeta, najavljuje da će u ovoj godini biti najviše posla na digitalizaciji novinskih isječaka iz Teslinog ličnog pres-klipinga.
Jevtić je podsjetila da su putujuće izložbe dio misije Muzeja na prezentaciji Teslinog djela kojim je zadužio čovječanstvo.

Dane novogodišnjih i božićnih praznika regionalna pop zvijezda Sergej Ćetković provodi u rodnoj Crnoj Gori. Poslije radnog ispraćaja 2018. i dočeka, popularni kantautor „puni baterije” u porodičnom okruženju i koristi svaki trenutak da se vidi sa prijateljima koje zbog poslovnih obaveza ne stiže da viđa onoliko često koliko bi želio. Koncerti širom regiona, žiriranje u „Pinkovim zvezdicama” i rad na crtanom filmu „Lola i Mila”, kom je od prošle godine posvećen zajedno sa suprugom Kristinom i kćerkicama po kojima je crtani film dobio ime, Ćetkoviću ne ostavljaju mnogo slobodnog vremena. Kako najavljuje u razgovoru za „Dan”, novi poslovni izazovi tek ga očekuju – obilježavanje dvije decenije na sceni, novi dueti sa kolegama iz regiona, nove epizode crtaća, a on je, kao i uvijek do sada, spreman da bude na visini zadatka.Kakve su impresije sa nastupa u Baru, a kakve sa nastupa u Herceg Novom? Da li je teže ili ljepše kada nastupate „kod kuće”?
– Kod kuće je uvijek najljepše, tako da sam ove godine spojio posao i praznike, i uživaću sa svojom porodicom i prijateljima u Crnoj Gori. Publika u Baru je uprkos vjetru i hladnoći ove godine bila fenomenalna, pa je poslije završenog koncerta tražila pjesmu više. Takođe, moram zahvaliti i publici u Herceg Novom na odličnoj atmosferi i zabavi do kasno u noć. Raduje me što je na nastupima u Baru i Herceg Novom bilo dosta moje publike iz Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Prošla godina protekla je u znaku crtanog filma „Lola i Mila” koji ste radili zajedno sa suprugom Kristinom. Da li ste bili uzbuđeni prije nego što je emitovana prva epizoda i kakve su bile reakcije Vaših kćerkica, a šta su Vam rekli prijatelji koji su pratili „Lolu i Milu” na TV – u?
– Čak i sada poslije uspješno završene prve sezone, uvijek sa istim žarom i oduševljenjem odgledamo neku od novih epizoda na televiziji dok djeca skaču od sreće i na kraju nagrade velikim aplauzom. Srećni smo što je ovaj projekat zaživio u cijelom regionu, pa nas svakodnevno obraduju lijepi i pozitivni komentari roditelja i njihova velika podrška. „Lola i Mila” su već postale veliki hit i svaka nova epizoda se očekuje sa nestrpljenjem. Posljednjeg dana 2018. najmlađima smo poklonili prvi dio novogodišnje epizode „Spašavanje Nove godine”, a nastavak mogu očekivati za Božić. Takođe mogu uživati i u novogodišnjoj pjesmi „Ho ho ho kroz oblake sanke lete” koju smo uradili uz podršku naših prijatelja iz hora „Čarolija” pod dirigentskom palicom moje prijateljice Leontine Vukomanović.
Kakvi su komentari roditelja na crtani film i da li ste ikada mogli sebe da zamislite kao umjetnika koji svoju kreativnost usmjerava ka najmlađoj publici?
– Podrška roditelja nam puno znači, jer ovaj projekat je krenuo kao jedna lična, porodična manufaktura sa željom da našoj djeci predstavimo crtani film uz koji mogu saznati i naučiti mnogo lijepih i poučnih stvari. Iako se danas u dječiji program i crtane filmove na našim prostorima mnogo ne ulaže i pridaje važnosti, nadamo se da će se vratiti ona stara dobra vremena sa kvalitetnijim obrazovnim programom i sadržajem za djecu nalik onome na kome je naša generacija odrastala.
Kad možemo da očekujemo nove epizode crtaća?
– Naš tim scenarista, animatora i glumaca svakodnevno radi, a materijal i inspiraciju za nove epizode svakodnevno dobijamo od naše djece. Želimo da sve epizode budu maštovite i poučne. U ovoj godini nas očekuje mnogo avantura Lole i Mile, gdje će djeca upoznati mnoge zanimljive likove poput Nikole Tesle, generala Visokotravca u borbi za očuvanje životne sredine, zmaja Petka operskog pjevača i mnoge druge.
Stalno potencirate na porodičnim vrijednostima, na zajedništvu, iskrenosti, čistim emocijama, pažnji… Čini li Vam se da u današnje vrijeme toga manjka, da su ljudi više okrenuti materijalnim stvarima, a manje brigom jedni za druge?
– Vremena koja dolaze i brzina života nam svakodnevno nameću neke nove teme i sistem vrijednosti koji je skroz poremećen. Zaboravili smo ono što je najbitnije: voditi računa o sebi, svojim najmilijima, čuvati i njegovati porodicu koja je po meni osnov svega. Moramo se baviti svojom djecom i ne dozvoliti da vrijeme koje bi trebalo da provodimo sa njima bude uzaludno potrošeno na gluposti i besmislice.
Kako ćete proslaviti božićne praznike? Da li čuvate tradiciju i učite Vašu djecu pravoslavnim običajima? I da li se više radujete Božiću ili Novoj godini?
– Doček Nove godine i novogodišnja euforija uvijek probude neka davna osjećanja i vrate u dane djetinjstva. O, to su bili dani, bez briga i bez laži… Ipak, uvijek se više radujem najradosnijem hrišćanskom prazniku. Božić je praznik života, jedinstva i porodice. Obožavam ručak sa svojim najmilijima i trenutak kada se lomi pogača i traži novčić. Želim da naša djeca osjete tu radost i toplinu porodičnog doma u nadi da će sve ono što odnesu od kuće graditi i nastaviti da grade sa svojim porodicama.
Izgleda da ste talični kada radite songove za filmove i serije od našeg „Pogleda sa Ajfelovog tornja” do „Istina i laži”, najgledanije serije u protekloj godini. Da li je teško pisati pjesme po narudžbini?
– Meni je svakako bio izazov raditi muziku za seriju koja je već treću sezonu jedna od najgledanijih, a pjesma „Istine i laži” veliki hit u regionu. Nadam se da će i ova godina biti puna poslovnih izazova, a ja ću se potruditi da budem na visini zadatka.
Dokle ste stigli sa novim pjesmama i kad možemo da očekujemo novi album? Hoće li biti nekih muzičkih iznenađenja u smislu promjene muzičkog pravca ili tekstova kakvi se od Vas ne očekuju?
– Pošto ću uskoro proslaviti 20 godina karijere, želio bih da svojoj publici poklonim mnogo toga u ovoj godini. Pripremam nekoliko dueta, singlova i lijepih saradnji sa svojim kolegama iz regiona. I dalje ću ostati svoj na svom putu, uvijek spreman da pokažem svoju muzičku zrelost kroz nove pjesme i što bolju produkciju.
Snežana Moldovan

Božićna čestitka
– Svim čitaocima „Dana” želim dobro zdravlje, puno sreće, uspjeha, blagostanja, napretka i mira. Mir Božiji, Hristos se rodi!

Nikada neću zaboraviti jedan intervju velike, najveće glumice Milene Dravić, u kom je, iako velika dama, bila malo ogorčena, jer joj deset godina nije zazvonio telefon da odigra neku ulogu. Sebi sam tada rekla: „Zapamti, kad može Milena, budi i ti spremna za takve trenutke, i iskoristi ih za nešto dobro, a ne da padneš u očaj”, kaže u intervjuu za „Dan” glumica Narodnog pozorišta u Beogradu Nela Mihailović. Protekla godina bila joj je u znaku najveće nagrade matičnog teatra „Raša Plaović” za ulogu Danice u „Balkanskom špijunu” Dušana Kovačevića u režiji Tanje Mandić Rigonat.U velikom jubileju, 150 godina nacionalnog teatra, zabilježila je i svoj poseban datum, 25 godina karijere u istoj pozorišnoj kući. Već od prve predstave (Šekspirove „Ukroćene goropadi”) otvorio joj se put najznačajnijih djela klasičnog i savremenog repertoara.
Poslije „Sabirnog centra”, srela se na pozornici sa istim piscem, ali u drugom djelu – kao supruga Ilije Čvorovića u kultnom „Balkanskom špijunu” i magijom na daskama odmah pobrala simpatije publike i nagradu. Od pet snimljenih filmova, jedan je donio „Caricu Teodoru”, igrala je u gotovo svim značajnim TV serijama, ima zavidan pozorišni repertoar i kao uvijek strpljivo čeka i zvanje prvakinje Narodnog pozorišta. Upoznati Nelu Mihailović privatno znači doživjeti susret sa magičnom osobom, punom energije, duha, jednostavnosti kojom plijeni i koja je čini velikom, u životu i na sceni.
• Vezujete li se za uloge?
– Jako… Posebno za pozorišne. Surovo je to što kada uradite ulogu živite sa njom znajući da će se ona jednog dana završiti. O tome drugi odlučuju, najčešće direktori ili splet okolnosti. Neke sam igrala i po deceniju i po, a neke samo dvije godine. Surovo je i to što ne znate koja vam je predstava poslednja. To sam znala samo jednom, a riječ je o predstavi „Nova stradija” Kokana Mladenovića. Ne znam kako, ali smo znali da je igramo poslednji put, pa smo je proslavili kao i premijerno izvođenje. Voljela bih da to bude pravilo, da imate i proslavu kraja, poslednjeg igranja predstave, oproštaja od scene i uloge. Vezujem se za uloge, ali ne mogu da tumačim one role koje ne volim, jer tada ne bih mogla dati maksimum. Trenutno glumim u devet predstava i sve uloge volim. Volim kada krenem na posao da se radujem i da jedva čekam da stanem na scenu. Mislim da jedino tada može da bude dobar rezultat i da publika dobije ono pravo od glumca.
• Kako ste stupili na scenu sa „Balkanskim špijunom”, dobili ste nagradu…
– Desilo se, a uopšte nisam ni znala, da sam kandidovana za tu nagradu. Premijera je bila početkom oktobra, odigrala sam dvije – tri reprize, a 22. novembra je bila dodjela nagrade i to na 150 godina Narodnog pozorišta. Nagrada se daje i na osnovu jednog gledanja, nije bitno da li je igrate godinama ili jednom, već kako ste odigrali. Taj 20. oktobar 2018. ću zauvijek pamtiti. Tog jutra stigle su dvije vijesti, jedna da sam dobila nagradu „Raša Plaović”, a druga da je smijenjen dotadašnji upravnik Dejan Savić. Željeli smo da ga smijene, zato smo se borili mjesec dana i to je bio jedan istorijski trenutak vezan za Narodno pozorište. Važan, jer se desio poslije mnogo vremena da se glumci dogovore. Bije nas taj glas, a to je tačno, da ako se okupi nas deset, svako ima različito mišljenje. Narodno pozorište je velika kuća i to je odraz države. Ja nju zovem država u malom. To jeste republičko pozorište, kako se smjenjuje vlast u državi, tako se smjenjuje vlast i u pozorištu. To je mala slika Srbije. Do većih promjena 25 godina nije dolazilo, posebno što nikad glumci i umjetnici nisu mogli da se slože. Ovdje je ukupno dvjesta umjetnika, a šesto ljudi je administracija, tehnika, ali se naš glas, glas glumaca, čuje jer smo dostupni javnosti. Svi kažu da je to ranije trebalo da se desi, ali desilo se sad, i tako to i treba posmatrati, kao nešto što je važno i što treba pozdraviti. Kako narod u cijeloj državi, tako i mi umjetnici, mnogo smo tolerantni i trpeljivi, treba mnogo tereta da nam padne na pleća da bismo nešto pokušali. Mediji su bili divni što su sve to prenosili. Tih dana ljudi su mi prilazili na ulici, taksisti, kelneri i govorili: „Bravo, uz vas smo”. To je, ipak dalo nadu ovom običnom svijetu, da nešto može da se uradi, kako god. Meni je pozorište u kom radim veoma važno i smjena upravnika Narodnog pozorišta i dobijanje nagrade „Raša Plaović” u istom danu, učinili su da bude jedan od najljepših dana u mom poslovnom životu.
• Igrati Danicu, poslije Mire Banjac, nije bilo baš lako, jer je publika voljela?
– Apsolutno. Jeste to teret, ne smao zbog velikih – Bate Stojkovića i Mire Banjac, nego i samog filma, koji su generacije odgledale. Odrastalo se na kultnim replikama tog filma i prilična odgovornost je postaviti „Balkanskog špijuna” u pozorištu. Davno je Bata igrao tu predstavu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Kasnije se po nekim scenama po Srbiji igrao „Balkanski špijun”, ali više nikada u Beogradu. Nije mi palo na pamet da se poredim sa Mirom Banjac. Tu nema poređenja, treba meni još mnogo da koračam po pozorišnim i filmskim scenama da bi se približila Miri Banjac. Svi koji su učestvovali u stvaranju predstave su pogledali film prije premijere, a ja sam odbila. Davno sam ga gledala i sjećam se mnogih dijelova, ali nisam htjela namjerno da ga gledam kako na bilo koji način ne bi opteretila, jer teško je odoljeti da je izimitirate. Kako ne bi upala u tu zamku, moju Danicu sam prvo završila pa onda odgledala film. U filmu je štrihovana uloga i Mira joj je dala nevjerovatan pečat, a meni je u pozorištu dato da igram integralnu verziju, onako kako je Dušan Kovačević i napisao. Napisao je jedan od najljepših ženskih likova savremene srpske drame. Ogromna je sreća da baš ja igram tu ulogu. Odigrala sam puno uloga, voljela ih, ali samo dva puta sam nakon čitanja sebi rekla: „Ovo je moja uloga”.
• Posebno sa odlaskom Milene Dravić, ljudi kažu odoše nam sve velike glumice… Da li je među mlađim glumicama krenula neka utrka? Da li je scena spremna za smjenu gerneracija?
– Ne znam. Mogu da govorim samo u lično ime. Takav bard možete postati samo svojim ulogama. U jednom trenutku to postanete, ali ne zbog jedne uloge, već niza uloga. Onda ste veliki ili ne. Ne znam da li neka glumica o tome, o smjeni generacija, razmišlja. Ima puno glumica moje, srednje generacije, ima još starijih. Tu je Svetlana Bojković, mada ona nije toliko stara. Baš sam skoro njoj rekla da se sad osjećam u punoj snazi, a ona mi je kazala: „Jesi, zapamti to su zapravo te najjače glumačke godine”. Imate i životnu i scensku kilometražu, iskustvo. Ali i sada, kao iskusna glumica, prilazim svakoj ulozi kao prije 25 godina. To je, zapravo, draž ovog posla. Krećem u nove uloge sa sve sigurnijeg temelja, ali ipak krećete od nule i nemate pojma kakav će biti rezultat. Često su i najveći padali u određenim ulogama, pa i ja. Nesigurnost i neizvjesnost u našem poslu su konstante. Uvijek zavisite od nekog drugog. Ne znate zašto je to tako. Nas uče, da ako nam se dese velike uloge, pa uz to i nagrade, da se pripremimo za veliku pauzu. Kao da si kažnjen. A, trebalo bi da ti je nagrada korak dalje. To je često u umjetnosti. Gluma je kolektivan posao, stalno zavisite od drugog, dok recimo slikar može da slika sam u svojoj sobi. Mi glumci zavisimo od publike, reditelja i producenata. Od publike prije svega, jer nećete negdje u nekoj sobi sami sebi ga glumite… I čekate aplauz koji svakom od nas nevjerovatno znači.
• A zavisite li od politike?
– Nisam imala problema sa tim, ali se to dešavalo, pojedini su bili politički nepodobni.
• Šta biste podijelili sa našim čitaocima, neka Vaša neispričana lična priča?
– Priču o srebrnom prstenu sa velikim žadom, koji posjedujem trideset godina. Jako mi je bitan, jer sam ga kupila kada sam kao student medicine došla u Beograd 1988. godine. Mislila sam da sam ga izgubila i pred ovaj razgovor sam nazvala supruga i javio mi je da ga je pronašao u kući. Ne mogu da vam objasnim koliko je uspomena u tom prstenu.
U to vrijeme kada sam stigla u Beograd od roditelja sam dobijala mjesečni trošak u iznosu od tadašnjih sto njemačkih maraka. Šetala sam Slavijom, gdje sam u izlogu čuvene antikvarnice ugladala prsten i fascinirala se. Bio je početak mjeseca i sve pare sam dala za prsten. Na mjestu gdje se prsten spaja ima jedan vrlo zanimljiv žig i upitala sam prodavca da li taj komad nakita ima neko porijeklo. Rekao mi je da je prsten ruski. Budući da sam sav mjesečni trošak dala na prsten, taj mjesec sam živjela na džaku krompira, ulju i soli. Pravila sam kućni čips, jer mi nije palo na pamet da kažem roditeljima da sam sve pare potrošila, niti sam smjela od oca da tražim još novca, pa sam tako još vezanija za taj prste. To je strast, ali ne prema nakitu, to je neka veza… Taj prsten se provlači kroz moj život, najprije kada sam dvije godine kasnije napustila medicinu i upisala glumu. U biblioteci na FDU je radila jedna Ruskinja. Često smo ispite jugoslovenska i svjetska drama spremali tako što smo uzimali knjige iz biblioteke. Kada sam došla da uzmem jednu knjigu bibliotekarka, koja je bila vrlo uzdržana, nekomunikativna, stroga, na moje veliko čuđenje mi se obratila upitavši odakle mi taj prsten. Tražila je da pogleda i kazala da je to ruski prsten, da prepoznaje rad i žig. Bila sam oduševljena što mi je jedna Ruskinja potrvdila ono što mi je kazao prodavac. Vremenom sam počela da vjerujem da mi prsten donosi sreću, nosila sam ga na svakom ispitu, vježbama… Nebojša Glogovac ga je uzimao i stavljao na svoj mali prst, na koji je mogao da stane tako da je on veza i sa Glogijem koji je bio moja klasa na Akademiji. Svi su znali da sam vrlo vezana za taj prsten. Kasnije sam snimajući prvu veliku TV seriju „Stižu dolari” 2003. godine s kojom postajem poznata široj javnosti, nosila taj prsten. Željela sam to i dopustila mi je kostimografkinja Emilija Kovačević. Dakle, prije ovog intervjua sam bila uznemirena jer sam pomislila da sam prsten izgubila. Inače, uopšte se ne vezujem za stvari, iako mi je kuća prepuna uspomena, ali bi me gubitak ovog prstena duboko uznemirio, vjerovatno zato što vjerujem da mi donosi sreću. Možda je to i sujevjerje, šta god da je, nema veze, možda bi sve bilo isto i bez njega, ali vjerujem da mi bez njega život ne bi bio isti…

Izvor: Dan.co.me

Vivaldijeva djela za kraj –„Duo klasiko” koji čine Dina Desančić i Safet Drljan preksinoć su u galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu publici poklonili koncert „Godišnja doba” Antonija Vivaldija.
Kako je kazala violinistkinja Dina Desančić ističe, zadovoljni su prijemom publike u Bijelom Polju.
– Ovo je jedinstveni projekat koji je podržalo Ministarstvo kulture, jer dosad nijesmo slušali Vivaldijeva „Godišnja doba” u aranžmanu za violinu i harmoniku. Imali smo veoma napornu, ali uspješnu radnu godinu koju ćemo zaokružiti koncertom u Crnogorskom narodnom pozorištu, a Vivaldijeva „Godišnja doba” završavamo večerašnjim koncertom – ističe Desančić.
Duo se predstavio ciklusom od četiri stava, koje svaki prosječan slušalac zna i prepoznaje.
– Vivaldijeva „Godišnja doba” su djelo koje muzičaru pružaju mogućnost da iskaže sva svoja muzička i tehnička dostignuća. Spojili smo ono što će se publici svidjeti, što će im biti zanimljivo, ali i čime ćemo opravdati godine školovanja koje su iza nas – rekla je Desančićeva.
Duo Drljan-Desančić počeo je sa radom 2013. godine i od tada svoje znanje i muzičko umijeće predstavili su u zemlji i inostranstvu. Karakteriše ih jedinstveni, urbani aranžmanski pristup i klasičnoj i popularnoj muzici, zbog čega su među publikom prepoznati kao pravo osvježenje na crnogorskoj muzičkoj klasičnoj sceni.
– Bjelopoljska publika je dobra, sofisticirana i uvijek proprati ovakve manifestacije kao što je bio slučaj i večeras, i vjerujemo da im se svidio repertoar – kazao je harmonikaš Safet Drljan.

Izvor: Dan.co.me

Večeras  u 20 sati na Velikoj sceni biće održan Novogodišnji koncert Crnogorskog narodnog pozorišta.

Muzički spektakl kojim će Crnogorsko narodno pozorište obilježiti kraj kalendarske godine prvi je ove vrste u Crnoj Gori i predstaviće crnogorskoj publici renomirane muzičare svjetskog glasa.

Crnogorski simfonijski orkestar, pod dirigentskom palicom Grigorija Kraska, nastupiće zajedno sa solistima: Ivana Čanović, sopran (Crna Gora), Yury Revič, violina (Rusija) i Amadi Lagha, tenor (Francuska).

Izvor: FOSMedia.me

  Jedan od zaštitnih znakova Podgorice i Crne Gore, popularni KIC POP HOR, predstaviće sjutra veče od 20 sati na podgoričkom PAZARU svoj pop repertoar, a tokom cjelovečernjeg koncerta izvešće neke od najpoznatijih domaćih i stranih pop-rok hitova, kako je i navikla publika koja ih voli. Biće to prilika da se Podgoričani zabave uz poznate domaće i svjetske hitove i uživaju uz dobro poznate tonove Olivera Mandića, Zdravka Čolića, Šobića, Perpera i drugih. S obzirom da je za koncerte KIC POP HOR-a uvijek teško doći do karte, ovo je jedinstvena prilika da za sve koji bi da ih čuju, ima mjesta.

  Popularni KIC POP HOR održaće još jedan u nizu koncerata, ovoga puta u okviru manifestacije “Decembarska umjetnička scena 2018” u ponedjeljak, 24. decembra, u KIC-u “Zeta” u Golubovcima od 20 sati. Na sceni u Golubovcima, KIC POP HOR sa oko 40 pjevača pod dirigentskom palicom prof. Saše Barjaktarovića, tokom jednosatnog koncerta, izvešće oko 20 domaćih i svjetskih hitova među kojima su “Balerina”, “Đon”, “Negativ”, “Dođi u 5 do 5”, “Zlatni dan”, “Let it be“ i druge a imaće i goste iznenađenja. Ovaj hor koji plijeni svojim umjetničkim i zabavnim izražajem, popularan je ne samo u Podgorici već i u cijeloj Crno Gori. Publika je posebno oduševljena njihovim projektom „Antifašizam-bez dileme“ koji sadrži partizanske pjesme. Interesantno je da je svaki „partizanski“ koncert, a sinoć su u Herceg Novom pjevali jedanaesti put, obilježen posebnim emocijama gledalaca koji zajedno sa Horom pjevaju pjesme iz NOB-a, uz poneku suzu u znak sjećanja na prošla vremena.

Trinaesto izdanje Festivala dječije pjesme biće održano u 22. i 23. decembra u Centru za kulturu Ulcinj, saopšteno je iz tog javnog preduzeća. Na ovogodišnji festival prijavilo se 24 izvođača koji će se predstaviti tokom dvije večeri. Kako saopštavaju organizatori, pored takmičara iz Ulcinja, ove godine prijavljeni su izvođači iz susjedne Albanije, sa Kosova kao i iz drugih gradova Crne Gore.Tročlani žiri proglasiće tri najbolja izvođača, najbolju kompoziciju, a dodijeliće se i specijalna nagrada „Fićri Hasanaga”. Pokrovitelji XIII Festivala dječije pjesme su: Opština Ulcinj, Turistička organizacija, hotel „Lola” i Centar za kulturu. Festival će obje večeri početi od 19 časova.

U organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina (CEKUM) iz Podgorice, u sali Dvorca kralja Nikole u Baru održan je koncert „Art Mix Montenegro”, na kojem su nastupili „Duo Classico” iz Bara, profesori Dina Desančić i Safet Drljan, zatim Šukrija Žuti Serhatlić, klape „Veselice” i „Alata”, i sopranistkinja Gjylie Pelinku uz klavirsku pratnju Fatime Buzuku. Koncert je jedan u nizu CEKUM-ovih programa kojim su zaokružili uspješnu 2018. godinu.
Popularni „Duo Classico” iz Bara, za koga je godina na izmaku bila izuzetno uspješna i radna, saradnju sa CEKUM-om započeo je na njenom samom početku, a završava je još jednim nastupom u organizaciji ove institucije. Prema riječima profesorice mr Dine Desančić, CEKUM je bio organizator njihovog veoma uspješnog i posjećenog koncerta u Crnogorskom narodnom pozorištu, početkom godine.
– Bio je to lijep, ali i zahtjevan početak 2018. godine, koji je trebalo da opravda cijeli njen dalji tok. Za nas je ona bila u znaku Vivaldija, premijernog projekta u Crnoj Gori za koji smo dobili podršku od Ministarstva kulture. Publiku smo na ovom koncertu obradovali sa tri nove kompozicije, kojima najavljujemo i veoma radnu i zahtjevnu i narednu, 2019. godinu – istakla je ona.
Poznati izvođač izvorne muzike Šukrija Žuti Serhatlić je istakao da mu je nastup u Baru, nakon Ulcinja, Danilovgrada, Nikšića, Kipra, Skadra, jedan od ljepših.
– Zadovoljstvo mi je da sarađujem sa CEKUM-om, jer nam on, kroz sve ove divne programe, otkriva neiscrpno vrelo, bogatstvo i ljepotu Crne Gore – kazao je Serhatlić.

Izvor: Dan.co.me

  Dramska umjetnica Dubravka Drakić proglašena je za najbolju glumicu 23. izdanja Međunarodnog festivala malih scena i monodrama u Sarajevu. Nagrada joj je pripala za ulogu Florens Foster Dženkins u predstavi „Slasti slave”, u produkciji Gradskog pozorišta, koju je po tekstu Pitera Kiltera, adaptirao i režirao Stefan Sablić.
U takmičarskom programu manifestacije, pored predstave Gradskog pozorišta, bila su još četiri pozorišna komada i četiri monodrame iz Rusije, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Republike Srpske i Federacije BiH. Za najboljeg glumca izabran je Dragan Petrović Pele za ulogu u predstavi „Hor bečkih dečaka”, dok je za najbolju predstavu proglašen „Preobražaj” u izvođenju Hrvatskog narondnog kazališta iz Mostara. Najbolja monodrama je „Hamletovi snovi”, u produkciji Academic Dream Theatr-a.
„Slasti slave” duhovit je i dirljiv komad. Govori o strasti prema slavi jedne žene koja je proglašena za najgoru pjevačicu na svijetu. Piter Kilter ga je napisao po istinitoj priči o Florens Foster Dženkins, koja je četrdesetih godina prošlog vijeka u Njujorku bila omiljena muzička atrakcija. Proslavila se operskom karijerom, iako nije umjela da pjeva. Predstava osvjetljava ljupku korupciju kojom se Gospođa Dženkins bavila i čarobnu riječ – mito – koja joj je otvarala sva vrata. Ipak, priča o Florens Dženkins je topla ljudska drama, jer su njena ogromna ljubav prema muzici i ekscentrični entuzijazam bili toliko zarazni da su nadvladali nedostatak talenta.
Pored Dubravke Drakić, u predstavi igraju Mladen Nelević, Vesna Vujošević-Labović/Katarina Krek, Ivana Mrvaljević i Smiljana Martinović/Maja Stojanović. Izbor muzike potpisuje Stefan Sablić, kostimografiju Aleksandar Nošpal, a scenografiju Smiljka Šeparović.

Izvor: Dan.co.me