Категорија: Култура

BERANE – Poetsko-muzičkim susretom književnih stvaralaca koji imaju oštećenja vida, u Polimskom muzeju sinoć je obilježen Dan slijepih, koji se i ove godine održava pod motom „Nikad ne odustati jer sve je moguće u životu”. Organizatori svečanosti su Sekretarijat za sport, kulturu, omladinu i saradnju sa NVO Opštine Berane, Savez slijepih i Paraolimpijski komitet Crne Gore, Niža muzička škola u Beranama i Područna organizacija slijepih za Berane, Andrijevicu, Plav i Rožaje.
– Organizovanjem ovakve manifestacije želimo da uputimo javnosti jasnu poruku, da zajedno, ovdje u Beranama, možemo i hoćemo da stvaramo radost života, da kažemo javnosti da možemo stvarati preduslove za puno i aktivnije učešće slijepih i slabovidih građana u društvenoj zajednici, i ne samo slijepih i slabovidih, već i drugih osoba s invaliditetom, a sve to na ravnopravnoj osnovi i bez predrasuda – poručili su iz lokalne uprave.

Izvor: Dan.co.me

Proslavljeni glumac Nikola Kojo osvojio je nagradu za doprinos južnoslovenskoj kinematografiji, koju je posvetio nedavno preminuloj filmskoj divi Mileni Dravić.

Kad je primao nagradu, popularni glumac prisjetio se svoje vile.

„Nagrada za doprinos južnoslovenskoj kinematografiji. Posvećena Mileni Dravić, mojoj prvoj filmskoj majci, pravoj Dobroj vili“, napisao je uz fotografiju Kojo, dok čestitke za nagradu pristižu sa svih strana, prenosi Index.hr.

„Čestitke za nagradu, a i posvetu“, „čestitam od srca, a Vaša posveta nezaboravnoj Mileni mi je napunila oči suzama“, „ne samo veličanstveni glumac, već i veličanstven čovjek! Ponos naše kinematografije“, samo su neki od komentara.

Milena Dravić preminula je 14. oktobra u 79. godini, a sahranjena je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu, uz supruga Dragana Gagu Nikolića.

Izvor: FOSMedia.me

Igor Vuk Torbica ima ozbiljan (do posvećenosti) i odgovoran (do perfekcionizma) odnos prema tekstu, koji, potom, logično a neosjetno vodi ka autentičnom „novom čitanju”

Pozorišni reditelj Igor Vuk Torbica dobitnik je nagrade „Grad teatar” za doprinos pozorišnom stvaralaštvu, odlučio je jednoglasno žiri u sastavu: književnik akademik Dževad Karahasan, teatrolog prof. dr Jelena Lužina i dramaturg Željko Hubač. Ovo priznanje, kako stoji u saopštenju, festivala Grad teatar pripalo je Torbici za 2017. i 2018. godinu „za promišljeno, temeljno i nekonvencionalno čitanje i uprizorenje Lorkinih `Krvavih svadbi`”.
Ova predstava koja je premijerno izvedena 9. avgusta u Budvi realizovana je u produkciji festivala Grad teatar, a uz koprodukcijsku saradnju Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad.
U obrazloženju žirija između ostalog se navodi da su „Krvave svadbe” potvrdile temeljne odrednice na kojima Igor Vuk Torbica gradi i razvija vlastitu poetiku, odnosno lični rediteljski rukopis koji ga, godinama već, afirmiše kao jednog od najintrigantnijih i najistrajnijih pozorišnih stvaralaca u regionu.
Karahasan, Lužina i Hubač ističu da Igor Vuk Torbica ima ozbiljan (do posvećenosti) i odgovoran (do perfekcionizma) odnos prema tekstu, koji, potom, logično a neosjetno vodi ka autentičnom „novom čitanju” i nedvosmislenim a „jasnim” aktuelizacijama takozvanih značenja promišljen, čist, u formalnom smislu minimalistički koncept scenskog prostora, u kojem već spominjana značenja potvrđuju svoju opravdanost.
– Sarađujući s Igorom Vukom Torbicom, „Grad teatar” je na djelu potvrdio vlastitu programsku odrednicu o vlastitoj otvorenosti svih vrsta, naročito otvorenosti za ono što se kod Čehova, starinski, zove „nove forme”. Dodjeljujući nagradu na način obrazložen u ovoj odluci, žiri ne nagrađuje samo reditelja koju je bespogovorno zavrijedio, već i podržava hrabri, rezolutni i bespogovorni koncept otvorenosti za koji se opredijelio Grad teatar – naveli su članovi žirija Dževad Karahasan, Jelena Lužina i Željko Hubač.
Igor Vuk Torbica je rođen u Drvaru u Bosni i Hercegovini, a djetinjstvo je proveo u Rovinju, u Puli, gdje je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Režiju je Igor Vuk Torbica diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Alise Stojanović.
Nagrada „Grad teatar” Igoru Vuku Torbici biće uručena na Svečanoj sjednici povodom proslave Dana opštine Budva, 22. novembra.
S.Ć.

Izvor: Dan.co.me

НВО „Музика, алтернатива, култура” и КИЦ „Будо Томовић” организују концерт – ауторски омаж Милану Младеновићу и бенду ЕКВ. Концерт у част ове култне екс-Ју групе и њеног фронтмена, одржаће се на годишњицу његове смрти – 5. новембра, у Великој сали КИЦ-а у 20 сати.
У оквиру музичког пројекта који носи назив „Пар година за нас” учествују домаћи музичари и бендови Acoustic live i Beatz & Rhymes.
Улазнице ће моћи да се купе на дан концерта 5.новембра од 14 сати у КИЦ-у по цијени од три еура.

Glumci Gojko Burzanović, Dragan Račić i Slobodan Marunović dobitnici su Godišnje nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta, koja se do­dje­lju­je za za umjet­nič­ke re­zul­ta­te u 2018. godini. Velika nagrada CNP-a ove godine nije dodijeljena, a saopšteno je da će od ove godine ovo najznačajnije priznanje našeg nacionalnog teatra, koje se dodijeljuje za visoke umjetničke rezultate ostvarene u toku jedne sezone, biti dodjeljivano bijenalno.
Burzanović koji je dobio ovu Godišnju nagradu za uloge u predstavama „Zimska bajka”, „Ekvinocijo” i „Bure baruta” rekao je da je veoma zahvalan svima u CNP-u na visokom priznanju pozorišta u kojem je ostvario svoju glumačku karijeru.
– Postoje u životu trenuci kada vam neko kada vam neko za ono što volite i radite odaje priznanje i nagradu. I čini vam da to još više volite, i još više radite. U traganju za iskrama života koje život znače učiniću sve da u svim mojim budućim ulogama njegujem duhovnost, kreatovnost i ljubav – poručio je on.
Račić je naglasio da Godišnju nagradu doživljava kao lijep pokušaj uprave i Savjeta pozorišta da mu kao članu ansambla ovog teatra 40 godina, zahvale za ono što je uložio u ovu kuću.
– Izražavam zbog toga veliku zahvalnost, a posebno bih želio da se mladim kolegama, koji, malo je reći uljepšaše moj život, nego ga produžiše, i stoga im želim da ostvare desetine sjajnih uloga i osvoje desetine priznanja – kazao je on ne pripustivši da se zahvali i publici na, kako je rekao, iskrenom aplauzu.
I treći dobitnik Godišnje nagrade, Slobodan Marunović, koji je nagrađen za uloge u predstavma „Ekvinocijo” i „Bure baruta” izrazio je zahvalnost kolegama glumcima i kolektivu CNP-a.
– Sa ovog svetog mjesta, sa ovih svetih dasaka na kojima na kojima stojimo, koje su naša sudbina, iz ovog hrama boginje Talije, mi, zavjerenici, monasi duha pozorišne umjetnosti sa ove scene, koja je možda i najiskrenija scena u ovom prostoru u kojem bitišemo, živimo, mi koji ne krijemo ništa, mi koji se podsmijavammo svojim glupostima, lažima, zabludama, pohlepi, mi koji afirmišemo vrlinu, hrabrost, ljubav, poštenje, zajedno smo decenijama s vama. Počestvovan sa večeras, u ime svih mojih kolega, zbog ovog priznanja. U to ime, u ime života, umjetnosti, u ime svetkovine duha, neka vam je srećan dan ovog pozorišta – poručio je on.
Umjetnički direktor CNP-a Željko Sošić istakao je da u današem dobu u kojem tehnologija nezauistavljivo i nepredvidivo mijenja civilizaciju jedino je pozorišni čin ostao ono što je i bio od kada je se prije više hiljada godina razvio iz rituala u antičkoj Grčkoj – jedinstveni susret gledaoca sa živim prizorom na prostoru koji se naziva scena.
– Laureati glumačkih nagrada ove godine pričinjavaju dragocjenost i temeljne vrijednosti našeg ansambla – visoke glumačke domete, profesionalnu i ličnu etiku i višedecenijsku posvećenost svojoj matičnoj kući. Ove nagrade predstavljaju i odavanje časti i zahvalnosti Gojku, Draganu i Slobodanu za svaku probu, i svaku predstavu odigranu na novoj ali i na staroj sceni CNP-a – rekao je Sošić.
Obaveza ovog teatra je da dramskom literaturom i scenskim przorima na umjentički dostojan način promišlja najznačajnije teme našeg identiteta, i naše mjesto u današnjoj civilizaciji. On je kazao da je obaveza da se izborom tema i estetskim standardima CNP-a učestvuje u umjetničkim refleksijama svijeta, čivjeka, i savremnog doba.Dorektorka CNP-a Zorana Kralj je rekla da je prethodnom periodu CNP potvrdilo mjesto na našoj kulturnoj sceni kroz sveopšti angažman i tri nove predstave, koje su pokazale snagu i domet glumačkog ansambla, ali najvišeg produkcionog standarda. Ona je rekla da je u prethodnom periodu pozorište posjetilo preko 45.000 gledalaca i da je u njemu održano više od 150 programa.
– Ovogodišnji dobitnici nagrada iz različitih sektora i profesija iznad svega su istinski pozorišni poslenici, koji su čitav radni vijek vezali za ovu kuću, kojoj su bezuslovno posvećeni, primjer su vrhunskog profesionalizma. Večeras posebno želim istikem ljude iz ove kuće, ne samo nagrađene, već sve one koji, kao i samo pozorište, opstaju u raznim okolnsotima i postaju i traju uprkos problemima i promjenama, nerjetko u nepovoljnim uslovima. Ovo veče i ova svečanost, i odavanje poštovanja svima koji kroz posao kojim se bave pozorišnu stvarnost žive, i koji ga prepoznaju kao poseban sistem sa posebnim zakonitostima i posebnim ustrojstvom, svjesni uloge teatra, jeste prepoznavanje i ukazivanje na najznačajnije tačke društvene stvarnosti i njeno preoblikovanje u umjetničku sliku – kazala je, između ostalog, direktorka CNP-a Zorana Kralj.
Savjetom CNP-a predsjedava reditelj Blagot Eraković, a članovi su producent Edin Jašarović, dekan Muzičke akademije pijanista Bojan Martinović i koreograf Tamara Mandić Vujošević.
S.Ć.

Priznanja kolektiva i zahvalnica

Na­gra­de za naj­bo­lje re­zul­ta­te po­stig­nu­te u teh­nič­koj, or­ga­ni­za­ci­o­noj i ad­mi­ni­stra­tiv­noj prak­si, od­no­sno u svim seg­men­ti­ma pro­duk­ci­je, ove godine do­bi­li su producentkinja Janja Ražnatović, suflerka Gorica Šuškavčević, majstor svjetla Sreten Milošević, dekorater Marko Kažić, radnik obezbjeđenja Miloš Vukić, radnik iz servisa ugostiteljstva Jovan Dragojević i higijeničarka Biserka Vukčević. ​Zahvalnicu CNP-a, koja se dodjeljuje za angažman koji doprinosi afirmaciji ovog teatra, pripala je Orkestru počasne garde Vojske Crne Gore za kvalitetnu saradnju i nesebičan doprinos svim projektima, a posebno u predstavi „Bure baruta”, a koju je primio dirigent Vojnog orkestra Milo Belević.

Izvor: Dan.co.me

„Ja sam srećna žena, ovdje imam ozbiljne prijatelje – od umjetnika i glumaca, radnika u kulturnim ustanovama, do radnika komunalnih službi i mojih komšija. Dragi moji Novljani, hvala što se me primili, živjeću 200 godina, jako dugo ću vam biti za vratom“

Počasna građanka, dobitnica Povelje Herceg Novog glumica Tanja Bošković, posjetila je Opštinu Herceg Novi, gdje je sa čelnicima grada razgovarala o mogućnostima kulturnog razvoja grada i mladih umjetnika koji žive u Herceg Novom.

„Dobijanje Povelje grada najveća je čast u mom životu“, rekla je Bošković, uz obećanje da će pomoći i činiti sve u njenoj moći za Herceg Novi.

Naglasila je da je privilegija i obaveza zavrijediti počasno mjesto u gradu kulture koji ima, između ostalog, Kuću Iva Andrića, jedini festival opere u Crnoj Gori, Praznik mimoze…

„Herceg Novi je grad koji ima zaista ogroman potencijal za razvoj – prvo zato što ima svoje građane, ne počasne, već one prave koji su i moje roditelje i mene prije 35 godina primili kao rod rođeni, široko otvorenih srca, koji su nam omogućili da se primimo na ovo tlo, na jezik, melodiju i ovu dobrotu, i na tome im svima beskrajno hvala, kazala je Bošković.

Tvrdi da nije zaslužila Povelju, ali se nada da će možda jednog dana postati dostojna ove nagrade.

Bošković je dodala da joj je žao što zbog loših vremenskih uslova nije uspjela stići na svečanu sjednicu povodom 28. oktobra, gdje bi se, kako je kazala, do zemlje poklonila svim Novljanima.

„Ja sam srećna žena, ovdje imam ozbiljne prijatelje – od umjetnika i glumaca, radnika u kulturnim ustanovama, do radnika komunalnih službi i mojih komšija. Dragi moji Novljani, hvala što se me primili, živjeću 200 godina, jako dugo ću vam biti za vratom“, poručila je Bošković.

Predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić zadovoljan je izborom žirija za dobitnika Povelje ove godine.

„Bošković je zaslužila status počasnog građanina odavno, ne samo zato što je ime bivše Jugoslavije i naša sugrađanka, već zbog toga što je neko ko se srodio sa našim gradom. Bilo kog Novljanina da pitate, zna za Tanju Bošković, kao dobru komšinicu, prijatelja ili saradnika. Nadamo se da će i u periodu pred nama dati doprinos svom drugom domu, gradu koji je prihvatio širokih ruku“, kazao je Katić.

Povelja grada je Tatjani Tanji Bošković dodijeljena prema jednoglasnoj odluci žirija za dodjelu najviših opštinskih priznanja, čime je stekla zvanje počasnog građanina.

Glumica je, ističući posebnost koju Herceg Novi ima za nju, doprinijela afirmaciji grada, ima poseban značaj i za Hercegnovski filmski festival na kojem je prisutna od osnivanja, a svojim djelima kulturnom i duhovnom bogatstvu svih na ovim prostorima.

Izvor: Vijesti.me

Prvi mjesec drugog izdanja zimske scene „Ljetopisa“ obuhvatiće sedam programa iz domena pozorišne, likovne, književne i muzičke umjetnosti koji će se, održavati jednom nedeljno, odnosno “Četvrtkom u Baru“.

Zimska scena biće otvorena predstavom “Jami distrikt“ Kokana Mladenovića, čije je igranje zakazano za večeras u sali Doma kulture, u 20 časova.

U formi lažnog dokumentarca, ‘’Jami distrikt“ problematizuje pitanje nacije i nacionalnih država u hi-tech svijetu 21. vijeka.

Već 1. novembra, ljubitelji poezije će biti u prilici da u Dvorcu kralja Nikole prisustvuju promociji pedeset godina stvaralaštva Miroslava Jovanovića Timotijeva, poznatog barskog pjesnika, esejiste i književnog kritičara, kaže se u saopštenju organizatora.

Timotijev je, objavio osam knjiga pjesama za odrasle i pet za djecu, a njegove pjesme su prevođene na nekoliko stranih jezika i zastupljene u brojnim pjesničkim antologijama. Moderator programa je Gordana Leković.

Prvi koncert ovogodišnje zimske scene posvećen je mladim gitaristima Muzičke akademije sa Cetinja koji će, 8. novembra, nastupiti u Dvorcu kralja Nikole. U programu koji počinje u 20h učestvuju Višnja Dukić, David Marton, Enes Alković, Vuk Sandić i Stefan Kostić.

Program će biti nastavljen 15. novembra, kada će u Dvorcu kralja Nikole sa početkom u 20h, biti održana promocija knjige “Bilder eines Dichters“ Igora Remsa, pjesnika i slikara iz Bara koji živi i stvara u Kelnu. Na promociji će, pored autora, govoriti mr Radoje Femić i Milan Vujović.

22. novembra, u susret Danu Opštine Bar, na Zimskoj sceni „Ljetopisa“ biće upriličena dva programa.

Najprije će u 19 sati biti otvorena izložba umjetničkih radova četrnaest crnogorskih likovnih umjetnika, akademika CANU. Ovu izložbu festival „Barski ljetopis“ organizuje u saradnji sa CANU i Narodnim muzejom Crne Gore.

Na istom mjestu u 20 sati, biće promovisana monografija „Barskog ljetopisa“ ‘’Prvih 30 godina“ koja je pripremljena u čast jubilarnog Festivala održanog prošle godine.

Monografija je koncipirana tako da adekvatno i sveobuhvatno isprati ključne segmente života Ljetopisa podijeljenog u književni, pozorišni, likovni, muzički program i takozvanu “alternativnu scenu”, naglašavaju organizatori.

Programe “Barskog ljetopisa“ bira selektorski tim koji čine: Boris Mišković za pozorišni program, Bojan Suđić za međunarodnu muzičku scenu, Aleksandra Vojvodić Jovović za crnogorsku muzičku scenu, Anastazija Miranović za likovni i Milun Lutovac za književni program.

Izvor; FOSMedia.me

Snimanje spota za novu pjesmu Sergeja Ćetkovića, „Ako te zaboravim“, sigurno neće zaboraviti zaposleni i gosti jednog hotela u Beogradu, koji su imali zapaženu ulogu u njemu. Pored redovnih obaveza koje obavljaju, pristali su da učestvuju i budu dio priče koja prati spot, pa će se tako u njemu naći i djevojka zaposlena na recepciju, kuvari, konobar i sobarica. Pjesma se očigledno dopala i mnogim gostima hotela, te su i oni odlučili da učestvuju prateći ekipu na svakom koraku tokom snimanja, pjevušeći stihove pjesme, koja definitivno ulazi u uši već na prvo slušanje.
Muziku i tekst potpisuje Sergej Ćetković, dok su za aranžman bili zaduženi Vladan Popović Pop i Marko Milatović iz Popmark studija iz Beograda. Za izradu spota pobrinula se ekipa IDJVideos-a.

Izvor; MNEmagazin.me

Ponekad se u meni javljao gnjev zbog onoga što su mu činili, ponekad sam plakala, ali negdje u sebi znala sam da tako mora. Jer, davno je kazano da hrišćanin ne može da ostvari ni ljubav prema Bogu ni istinsku ljubav prema čovjeku ako ne proživi mnoge i teške nevolje. Da bez nevolje nema spasenja, kaže Habjanović Đurović

Mi uglavnom znamo za čuda Svetog Vasilija. I gotovo da ništa ne znamo o njegovom životu. Zato sam, kada sam počela da istražujem, bila najprije veoma iznenađena. Potom zadivljena. Shvatila sam da je on zaista bio pravi krstonosac. Visoko je uzdizao krst Hristov. Pod krstom je okupljao narod i krstom ga je blagoslovio. Ali, istovremeno, poput Hrista, on sam posrtao je pod krstom, idući svojim stradalnim putem. Često je bivao i razapet na krstu, kaže u intervjuu za naš list Ljiljana Habjanović Đurović. Ona je na Sajmu knjiga u Beogradu potpisivala svoj najnoviji roman „So zemlji”, o Svetom Vasiliju Ostroškom. Roman je objavila izdavačka kuća „Globosino Aleksandrija”.
• Kada ste odučili da napišete roman o Svetom Vasiliju Ostroškom?
-„Slava mu i milost!” rekla bi moja baba svaki put kada pomene Svetog Vasilija Ostroškog. I dok bi izgovarala te riječi hvale ustala bi ispunjena strahopoštovanjem, skrušeno bi pognula glavu i pobožno se prekrstila. Ne pamtim trenutak kada sam prvi put čula za Svetitelja. Kao što ne znam kada sam prvi put čula riječ majka, i riječi voda i hleb, i riječ Bog. Zato mi se čini da znam za njega od kad znam za sebe. Baba je poticala od Bjelopavlića. Od onog srpskog plemena koje je nastalo kada je Bijeli Pavle sa sinovima iz Metohije došao pod Ostrošku vrlet. Znala je mnoge priče o Svetom Vasiliju. Pričala mi je o čudima koja je činio za života, i posle smrti. Ja sam bila osjetljiva djevojčica, žive mašte. I dok je baba pričala, jasno sam vidjela sve te uzbudljive i čudesne prizore. Te priče su me očaravale, uzbuđivale, zavodile. Ponekad su budile u meni neki mukli strah. Ponekad su me opominjale. Ponekad me ispunjavale nadom. I nekim posebnim uzbuđenjem i nadahnućem. Davale su mi snagu. Ali, nijednog trenutka nisam posumnjala u njih. A i kako bih? Pričala ih je moja baba. A ona me nikada nije lagala. Osim toga, kraj svetih moštiju čudotvorno je izliječen od smrtonosne bolesti babin sin, moj ujak Vladimir. I ja sam svakodnevno sretala živi dokaz čuda Božjeg i milosti Svetog Vasilija. Moj ujak, koga je majka odnijela pod Ostrog i položila podno Svetiteljevog kivota već pomodrelih usana i samrtno blijedog, ovog ljeta napunio je 85 godina. I bolest mu se nikada nije vratila. Dakle, Sveti Vasilije bio je dio mog života od najranijeg djetinjstva. Neko ko nam je blizak. Naš. I ja sam ga voljela. Ali mnogo je godina prošlo, desetak puta sam otišla pod Ostrog, prije nego što sam počela da se pitam kakav je bio čovjek koji je zaslužio da se u njega useli Duh Božji. Kada sam pročitala prve podatke o njegovom životu, shvatila sam da je to jedna uzbudljiva i veličanstvena priča. Odmah sam znala da ću jednoga dana napisati roman u kome ću otkriti kako je Stojan Jovanović iz Mrkonjića postao Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac. I počela sam da čekam da Sveti odredi čas.
• Kako je nastajala ova knjiga? Šta je bio najteži teret koji ste nosili tokom procesa stvaranja?
-Ljubav. Strahopoštovanje. Strah Božji. Svijest koliko dragocjen dar mi je dao Sveti Vasilije kada je dopustio da ispišem njegovu priču. Postojana strepnja i neprestani trud da ne pogriješim i da se ne ogriješim. Da ne iznevjerim veliku milost Svetoga. Da ne rastužim njegovu majku. Da ne razočaram ljude koji su mi pomagali dok sam se pripremala za pisanje knjige. Da ne prevarim čitaoce. Osjećala sam i veliku intelektualnu odgovornost jer su u romanu obrađene dvije značaje teološke teme – mučeništvo i čudotvorenje. Odahnula sam tek kada je mitropolit Amfilohije pročitao rukopis i dao mi blagoslov da objavim knjigu. Veoma sam zahvalna mitropolitu što mi je dao slobodu da mogu da mu pošaljem svoj rukopis i zamolim ga da ga pročita. Kada dobijem njegov blagoslov, znam da sa knjigom mogu i pred Boga i pred ljude.
• Sveti Vasilije, a i manastir Ostrog, zauzimaju posebno mjesto u Vašem i životu Vaše porodice. Recite nam nešto o tome…
-Moji suprug, sin i ja veoma smo vezani za Svetog Vasilija, i ta je veza živa i stalna. Bili smo pod Ostrogom nebrojeno puta. Kada je Aleksandar diplomirao, i kada smo ga pitali šta želi da mu kupimo, tražio je krstić osveštan na moštima Svetog Vasilija. Sveti Vasilije je Slava naše firme. Ali, posebno želim da pomenem jedan događaj kroz koji se projavilo čudo Božje. Bilo je to u vrijeme kada je našoj porodici bilo veoma teško. Jednog popodneva sjedela sam u dvorištu ophrvana brigom i sva jadna. I tada sam ugledala Svetitelja. Stajao je i gledao me, istovremeno moćan i blag. Meni je srce drhtalo. Posle nekoliko trenutaka, nestao je. Već sjutradan, sve je krenulo na bolje. Kao da je Sveti Vasilije svojom svjetlošću rastjerao mračne sile koje su nas skolile.
• Kako ste gradili lik Svetog Vasilija? Kako su tekla istraživanja, priprema građe?
-Uprkos svim predznanjima, bio je to dug i veoma složen proces. Pročitala sam brojne knjige o Svetom Vasiliju, o vremenu u kome je živio, o istorijskim događajima, o ličnostima koje je sretao, o životu i običajima u Hercegovini i Brdima. O hajducima i monasima, o katoličkim lovcima na duše i unijatskoj crkvi, o principima turske vlasti, o zulumima i poturicama. Čitala sam tekstove Svetih otaca o mučeništvu i čudotvorenju, jer je Sveti Vasilije i mučenik i čudotvorac. Obišla sam mjesto njegove rodne kuće u selu Mrkonjići, crkvu Nikoljaču u kojoj je kršten, i grob njegove majke. Bila sam u manastiru Zavala, u koji je došao kao dječak, i popela se do gornje pećinske isposnice pri vrhu brda. Bila sam u Tvrdošu, manastiru njegovog postriga, i u manastiru Svetog Luke u Župi Nikšićkoj… Na svim tim mjestima u duhu sam bila sa njim. Bila sam nekoliko puta i u Ostroškom manastiru. Molila sam se pred Svetiteljem. Otac Roman odabrao mi je vrijedne i rijetke knjige iz biblioteke Ostroškog manastira. Dobrotom oca Sergija vidjela sam i dodirnula najveće blago ostroške riznice – zavještajno pismo Svetog Vasilija. Neđo Bošković, koji se stara o kućištu Jovanovića u selu Mrkonjići, i o crkvici nad njim, poklonio mi je punu kesu bobica sa košćele koju je zasadio otac Svetog Vasilija kada mu se rodio sin. Stara već 408 godina, ona još uvek rađa.
• Vaš junak tokom svog zemnog života još stiče neizmjernu ljubav svog naroda, koja prevazilazi i nipodištava kategoriju vremena, geografske pa i vjerske granice i kapije. Nije bilo lako, najprije dječaku Stojanu, a potom monahu, pa mitropolitu Vasiliju, da stekne, ali i sačuva tu ljubav…
-Mi uglavnom znamo za čuda Svetog Vasilija. I gotovo da ništa ne znamo o njegovom životu. Zato sam, kada sam počela da istražujem, bila najprije veoma iznenađena. Potom zadivljena. Shvatila sam da je on zaista bio pravi krstonosac. Visoko je uzdizao krst Hristov. Pod krstom je okupljao narod i krstom ga je blagoslovio. Ali, istovremeno, poput Hrista, on sam posrtao je pod krstom, idući svojim stradalnim putem. Često je bivao i razapet na krstu. Svoj krst je primio dobrovoljno i nosio ga je s ljubavlju. Smireno i bez roptanja podnosio je patnju i odricanja, progonstvo i klevete, podmetanja i laži, prijetnje i poniženja, sve radi vjere pravoslavne. Braneći svoj narod i od Turaka i od Latina. Dok sam pisala, zamišljala sam njegove muke, osjećala sam njegov bol i strah, njegov stid zbog ljudskih nedjela i usamljenost među ljudima. Ponekad se u meni javljao gnev zbog onoga što su mu činili, ponekad sam plakala, ali negdje u sebi znala sam da tako mora. Jer, davno je kazano da hrišćanin ne može da ostvari ni ljubav prema Bogu ni istinsku ljubav prema čovjeku ako ne proživi mnoge i teške nevolje. Da bez nevolje nema spasenja. Da se, kao što je Gospod rekao jednom hilandarskom monahu posustalom u vjeri, sa krsta ne silazi. Sa krsta se skida.Mila Milosavljević

Crkva je sama čudo

• A čudotvorenje, koje je osvjedočeno, zapisano… Kažete da je sama Crkva hrišćanska po sebi čudotvorenje…
-Crkva Hristova sama po sebi je čudo. Na čudu je nastala. Sa čudom živi. Čudesno je začeće Gospodnje. Gospod je za života činio mnoga čuda. Čudesno je vaskrsao posle smrti na krstu. Kroz Njegovo duhovno prisustvo u Crkvi čuda se nastavljaju kroz vjekove. Ta čuda nisu magija, već iskazivanje dejstva Duha Svetoga i sveprisutne sile Božje. Ona se ne mogu izazvati. Ona nisu sama sebi cilj. Vrše se, kako je rekao apostol Jovan Bogoslov, da bi se kroz njih djela Božja obznanila. U stvari, čudotvorenje je djelatno propovijedanje vjere. Kad se desi čudo, vjerni se raduju, neodlučni se učvršćuju u vjeri, a nevjerni bivaju prizvani na put Božji.

Izvor: Dan.co.me

Direktorica Javne ustanove kulture Herceg Fest, Gordana Porobić Krcunović, potpisala je danas protokole o saradnji sa direktoricom Muzeja grada Beograda, Tatjanom Korićanac i direktorom Kulturnog centra u Novom Sadu Bojanom Panaotović.

Ovo je prvi put da Herceg-Fest potpisuje protokole o saradnji sa drugim ustanovama kulture, koji neće biti puka formalnost već temelj za kulturnu razmjenu, istakla je Krcunović.

Podsjetila je da su, kao ustanova koja upravlja Kućom Iva Andrića, ovog ljeta imali sjajnu saradnju sa Muzejom grada Beograda i direktoricom Tatjanom Korićanac, te kazala da će se uspostavljeno partnerstvo dvije ustanove produbiti u budućnosti.

Direktor Kulturnog centra u Novom Sadu Bojan Panaotović rekao je da su počastvovani visokim nivoom prijema u Herceg Novom, te da današnji susret nije ”samo susret kulturnjaka”, već i prilika za reći da Srbi nemaju bližeg naroda od Crnogoraca, i obratno. Istakao je da su dva naroda upućena jedan na drugi i da u vijeku kulture, tehnologije i razumijevanja naše zemlje treba da budu ”prekrasno plodno tlo”.

On je podsjetio da je Kulturni centar Novi Sad već u Herceg Novom imao aktivnosti, te da je ovo ”treći biser u nizu crnogorskih bisera” sa kojima će sarađivati, s obzirom da već imaju potpisane sporazume sa Kulturnim centrom Podgorice i Kulturnim centrom Kotora.

Direktorica Muzeja grada Beograda, Tatjana Korićanac, je istakla dobru saradnju na organizaciji programa u Kući Iva Andrića. Kako je rekla, duboko vjeruje da će biti realizovano sve što je stavljeno u dana potpisani protokol.

Zadovoljstvo zbog potpisivanja protokola o saradnji između novske, beogradske i novosadske ustanove kulture iskazao je i konzul Republike Srbije u Herceg Novom Zoran Dojčinović, koji je kazao da će Generalni konzulat uvijek podržavati ovakve i slične aktivnosti u cilju razvoja saradnje između Srbije i Crne Gore.

Saradnja između ustanova kulture iz Herceg Novog, Beograda i Novog Sada neće ostati samo na papiru i razvijaće se u narednim godinama i decenijama, istakao je potpredsjednik Opštine Herceg Novi Miloš Konjević.

Sekretarka za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi Ana Zambelić -Pištalo je naglasila da je cilj unapređivanje saradnje između lokalnih ustanova kulture sa relevantnim ustanovama u regionu. Podsjetila je da je Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi potpisala sporazum o saradnji sa Narodnom bibliotekom u Kraljevu i najavila mogućnost potpisivanja sporazuma između Gradskog muzeja Mirko Komnenović sa Muzejom grada Beograda.

Protokoli o saradnji potpisani su u okviru “Oktobarskih dana”, koji se realizuju povodom Dana opštine Herceg Novog.

Izvor: Vijesti.me