СНП

Predsjednik SNP CG Vladimir Joković nakon razgovora sa evropskim parlamentarcima

Tokom jučerašnjeg razgovora sa članovima delegacije Evropskog parlamenta, predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković ponovio je stav SNP da prvo treba riješiti Zakon o slobodi vjeroispovijesti pa onda početi dijalog opozicije i vladajuće većine kako bi se mogli steći uslovi za održavanje parlamentarnih izbora.

Predsjednik SNP je naglasio da je Zakon glavna kočnica za dijalog i na kraju dogovor vlasti i opozicije. Potrebno je raditi na izmjenama izbornog zakonodavstva kako bi sve političke partije učestvovale na predstojećim izborima.

U ovoj situaciji, istakao je Joković, u Crnoj Gori teško može da dođe do parlamentarnih izbora. Posebno je istakao činjenicu da pojedine državne institucije gotovo i ne funkcionišu pa je vrlo teško u takvom ambijentu očekivati demokratske iskorake.

Što se tiče problema sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, Joković je podsjetio da vlast najjači udar vrši upravo na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, podsjećajući na činjenicu da jedino sa SPC nije potpisan temeljni ugovor, kako je to učinjeno sa Rimokatoličkom crkvom i Islamskom zajednicom.

Joković je izrazio nadu da će delegacija EP realno sagledati cijelu situaciju, uzeti u obzir činjenice na koje ukazuje opozicija i pomoći da se stvari riješe na kvalitetan način.

SNP SMATRA DA PITANJE SAOBRAĆAJA U GLAVNOM GRADU NEĆE BITI SKORO RIJEŠENO

S obzirom da su odbornici vladajuće koalicije, bez prisustva opozicije, usvojili plan održive urbane mobilnosti 2020 – 2025, kojim se stvaraju pretpostavke za rješavanje pitanja problema saobraćaja upravi Glavnog grada postavljamo pitnje da li su u međuvremenu prikupili podatke o broju prodatih karata i broju prevezenih putnika i druge podatke koje su autobuski prevoznici dužni da dostave, kazala je Marija Radinović,pi ar odbora SNP-a Glavnog grada.
– Podsjećamo da je Glavni grad u 2019. godini autobuskim prevoznicima dodijelio 90.000 eura subvencija iako ove podatke nije imao– ističe Radinović.
Ona podsjeća da se nedavno u Podgorici zapalio autobus u toku vožnje, dok su putnici bili u njemu.
– Da li ovakvi prevoznici ispunjavaju uslove za ponovno javljanje na poziv za obavljanje ovog posla, kao i na koji način će biti riješen problem kašnjenja autobusa i neusaglašenosti linija između različitih prevoznika, kao i problematičan raspored autobuskih stajališta, koja nisu prilagođena potrebama putnika – pita Radinović.
SNP pita i kada će konačno biti realizovan plan za razvoj jedinstvene elektronske karte koju Glavni grad najavljuje od 2012. godine i da li će uticati na prevoznike da snize visoke cijene prevoza.
– Iako je najavljen vrlo ambiciozno, sasvim smo sigurni da će i ovaj dokument ostati mrtvo slovo na papiru i da pitanje saobraćaja u Glavnom gradu u narednom periodu neće biti riješeno, nažalost naših sugrađana koji propale ideje i projekte lokalne vlasti i dalje plaćaju iz svog džepa – zaključuju u SNP-u.

Izvor: Dan.co.me

---

Mr Marija Radinović, portparolka Odbora SNP Glavnog grada

S obzirom da su odbornici vladajuće koalicije juče, bez prisustva opozicije, usvojili Predlog plana održive urbane mobilnosti 2020 – 2025, kojim se stvaraju pretpostavke za rješavanje pitanja problema saobraćaja, upravi Glavnog grada postavljamo nekoliko pitanja:

Da li ste prikupili podatke o broju prodatih karata, broju prevezenih putnika, časovima vožnje voznog osoblja i druge koje su autobuski prevoznici bili dužni dostaviti? Podsjećamo da je Glavni grad u 2019. godini autobuskim prevoznicima dodijelio 90.000 eura subvencija iako ove podatke nije imao.

Odlukom o linijskom gradskom i prigradskom prevozu putnika na teritoriji Glavnog grada jasno je propisano da prevoznici moraju imati potvrdu da vozila ispunjavaju posebne tehničke i tehničko–eksploatacione uslove, izdate od ovlašćene institucije, kao i dokaz da prevoznik ispunjava uslov dobrog ugleda, finansijsku sposobnost i da ima zaposleno lice odgovorno za prevoz koje ispunjava uslove dobrog ugleda i koje je stručno osposobljeno. Podsjećamo da se nedavno u Podgorici zapalio autobus u toku vožnje, dok su putnici bili u njemu. Da li ovakvi prevoznici ispunjavaju uslove za ponovno javljanje na poziv za obavljanje ovog posla?

Na koji način ćete riješiti problem kašnjenja autobusa i neusaglašenosti linija između različitih prevoznika? Ukazujemo i da je problematičan raspored autobuskih stajališta koja nisu prilagođena potrebama putnika, pa npr. pored pojedinih škola stajališta nema ili su od njih previše udaljena, a zna se da su đaci među najčešćim korisnicima ove vrste prevoza.

Kada će konačno biti realizovan plan za razvoj jedinstvene elektronske karte, koju Glavni grad najavljuje od 2012. godine?

Da li ćete uticati na prevoznike da snize neprimjereno visoke cijene autobuskih karata u narednom periodu?

Šta ćete uraditi na dodatnoj promociji biciklizma kao alternativnog načina saobraćaja? Biciklističke staze u Podgorici i dalje služe više za rekreaciju nego za razvoj održivog saobraćaja.

Na području Glavnog grada nema signalizacije koja je neophodna da bi vozačima motornih vozila skrenula pažnju na prisustvo biciklista na kolovozu i na potrebu opreznije vožnje, a na biciklističkim stazama nesavjesni vozači često parkiraju svoja vozila. Kada će ti problemi biti riješeni?

Još je mnogo pitanja koja traže odgovore, ali o tome nekom drugom prilikom. Iako najavljen vrlo ambiciozno, sasvim smo sigurni da će i ovaj dokument ostati mrtvo slovo na papiru i da pitanje saobraćaja u Glavnom gradu u narednom periodu neće biti riješeno, na žalost naših sugrađana koji propale ideje i projekte lokalne vlasti i dalje plaćaju iz svog džepa.

Postala je ustaljena praksa da se, nakon održanih litija u gradovima Crne Gore, oglase prorežimski mediji sa procjenama o broju učesnika na istima.

Još nije utvrđeno koja služba se bavi procjenom i ocjenom mirnih i dostojanstvenih šetnji vjernog naroda, ali je sigurno da njihovi računi i proračuni ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. Takođe, još nisu shvatili da se litije ne održavaju iz političkih razloga, već iz duhovnih. Da učesnici litija ne traže smjenu vlasti, već „smjenu“ nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Vlast se brani pričom da litije znače udar na državu iako sa državnim udarom veze nemaju. Nije država jedna partija i nije jedan čovjek država. Doduše, znao je taj „jedan čovjek“ da sebe poredi sa velikim državnicima crnogorskim, ali ni oni nisu sebi davali za pravo da se poistovjećuju sa državom. No, izgubi kompas svako ponekad, pa tako i „jedan čovjek“.

Kada se upustimo u malo dublju analizu, zaključićemo da vlast opravdano ima strah od litija, to jest od broja građana koji učestvuju u njima. Posebno ako se prisjetimo podatka da je za crnogorsku nezavisnost 2006. godine bilo oko 230 hiljada građana, s tim što je, prema podacima, tada birački spisak bio uvećan za 87 hiljada birača.

No, nećemo da dovodimo u pitanje državnost Crne Gore koja je neupitna, već samo podsjećamo na neke cifre. A realne procjene govore da se broj učesnika na litijama približava kritičnoj masi.

Posebno boli činjenica što „jedan čovjek“ po svijetu kleveće svoj narod, jer je po Ustavu predsjednik svih građana, saopštavajući da ti isti građani mirnim i dostojanstvenim protestima protiv Zakona o navodnoj slobodi vjeroispovijesti, žele da unište svoju državu. Namjerno odbija taj čovjek da se prisjeti kako je on došao na vlast prije 30 godina. Isto su građani bili nezadovoljni načinom vladanja tadašnjeg sistema, ali nisu rušili državu, već vlast.

Ovoga puta, slom vlasti se vrlo lako može desiti, ali na parlamentarnim izborima koji bi trebalo da se održe ove godine. Dakle, potpuno realno i legitimno.

Foto: Vijesti online

Po oprobanom receptu, Milo Đukanović nastavlja sa žalbama na račun sopstvenog naroda. Nije mu bilo dovoljno da to čini u našoj kući, pa je našao za shodno da na sesiji Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija, u Ženevi, sa prisutnima podijeli svoju muku.

Tamo je predsjednik ustvrdio da je Crna Gora suočena sa unutrašnjim i spoljnim udarima, koji dolaze od SPC i velikosrpskih nacionalista, a koji su usmjereni na urušavanje pravnog poretka i negiranje multietničkog karaktera države, a kraljnji cilj svega je vraćanje u srednji vijek u kojem je crkva bila iznad svega.

Ovakve opservacije predsjednik je iznio u vrijeme kada na društvenim mrežama kruži njegovo pismo pokojnom patrijarhu Pavlu upućeno 1993. godine. Kao tadašanji premijer Crne Gore Đukanović obavještava patrijarha, i to u dopisu pisanom ćirilicom, da se ograđuje od djelovanja nepriznate crnogorske crkve i uvjerava ga da njegova Vlada čini sve da očuva nepovredivost unutrašnjeg ustrojstva i života Srpske pravoslavne crkve.

U tom smislu, Đukanović ukazuje da je Ministarstvo pravde poništilo rješenje o registraciji Odbora za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve kao udruženja građana, 24. februara 1993. godine.

Nije se libio Đukanović da prevari i patrijarha, kojeg je narod još za života smatrao svecem i koji je svakim postupkom i riječju svjedočio istinu i prave ljudske i hrišćanske vrijednosti. Ni pred njegovom veličinom Đukanović se nije zastidio, nije razmislio o svojim postupcima i namjereama. Samo sedam godina kasnije dopuštena je registracija tzv. CPC.

Dvadeset godina kasnije Đukanović, sada predsjednik države, pokušava da silom, kroz partijski program i gazeći Ustav i zakone Crne Gore, obezbijedi autokefaliju organizaciji koju niko u pravoslavnom svijetu ne priznaje i otme imovinu Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Međutim, ovog puta Đukanović nije dobro promiješao karte. Stotine hiljada građana i dalje šetaju ulicama naših gradova i poručuju da neće dati svetinje. Duh slobode se širi i ništa ga ne može zaustaviti. Đukanović će vrlo brzo postati politička prošlost Crne Gore, a čuvene riječi partijarha Pavla „Budimo ljudi“ ponavaljaće se kroz vjekove.

Danas je u Tivtu održana druga sjednica privremenog odbora SNP Tivat na kojoj je razmatrana aktuelna politička situacija i obavljenja razmjena mišljenja oko učešća partije na predstojećim lokalnim izborima u ovom gradu. Odbor je podržao nastojanje da u Tivtu nastupi najšira moguća opoziciona koalicija, jer opozicione partije se moraju sabrati i učiniti sve kako bi se smijenila aktuelna neodgovorna opštinska vlast u Tivtu.

Privremeni odbor SNP Tivat broji deset članova i čine ga: Darinka Kašćelan, Milinko Papović, Vaso Momčilović, Aleksandar Davidović, Ranko Samardžić, Novica Đurović, Davor Stojanović, Ljubiša Radović I Nebojša Malević.

Sastanku su prisustvovali predsjednik SNP CG Vladimir Joković, potpredsjednica Danijela Đurović, sekretar Izvršnog odbora GO Dragan Vukić i šef Medijskog centra SNP CG Vasilije Lalošević.

Bogdan Božović, odbornik u Skupštini Glavnog grada

Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri još jednom su pokazali da nemaju ni minimum demokratskog kapaciteta za vođenje dijaloga o temama bitnim za Glavni grad.

Oni su danas odbili da uvrste u dnevni red sjednice Skupštine Glavnog grada inicijativu opozicije o razrješenju gradonačelnika Vukovića, iako je ista bila u potpunosti opravdana.

Opozicija u loklanom parlamentu u kontinuitetu pokazuje odgovoran odnos prema građanima i današnjim napuštanjem Skupštine Glavnog grada odbili smo da damo legitimitet ovakvoj vlasti.

Jučerašnji napad Milutina Simovića na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i zvaničnu Srbiju nije ništa novo u kontanimiranoj, nezreloj i antisrpskoj retorici crnogorskih vlasti kojoj svjedočimo poslednjih nedelja. Ipak, ovaj istup potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja – čije resorno ministarstvo nema apsolutno nikakve veze sa Zakonom o slobodi vjeroispovjesti – do tančina je ogolio perfidne namjere Demokratske partije socijalista u pogledu spomenutog zakona i naše Crkve.

Krenimo redom: U svom odgovoru na izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića “da će Srbija pokriti sva dugovanja SPC samo da zaustavi progon naše Crkve“, ministar Simović odgovara da se “država ne bi naplaćivala od manastira, već od skupocjenog zemljišta koje je u posjedu Crkve“. Time je, sasvim slučajno, ogolio i motive sopstvene partije da uđe u obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, misleći naravno na one – materijalističke.

Dakle, Simović je samo kazao ono što je javnost već i znala: ne radi se o naprasnom produhovljenju crnogorske vlasti, već o želji da se, Đukanovićevim rječnikom – “valorizuju“ naše svetinje, kako bi sjutra, hipotetički rečeno, neki bogati investitori mogli podići hotel sa pet zvjezdica u okolini, recimo, manastira Ostrog.

S druge strane, oštra i maliciozna poruka ministra Simovića upućena predsjedniku Srbije da “Srbija niti je gradila, ni oslobađala, ni čuvala crkve u Crnoj Gori“ demonstrirala je njegovo ozbiljno neznanje, ali i nepoznavanje istorije našeg naroda.

Simović – koji je svoje naučne domete ponajbolje iskazao u odbrani svog specijalističkog rada na temu “Biološka vrijednost sadnog materijala krompira u zavisnosti od roka vađenja“ – bi morao da zna da su većinu naših manastira i crkava, pogotovo onih najznamenitijih, sagradili naši preci koji su sebe, ma koliko Simoviću to izazivalo neprijatna osjećanja – nazivali Srbima.

Primjera radi, neke od naših najznačajnijih manastira – manastire Morača i Đurđeve stupove, podigli su Nemanjići davnih 1252, odnosno 1213. godine, mnogo prije obrisa moderne Crne Gore. Nadalje, manastir Ostrog je osnovao i utemeljio hercegovački Srbin, Sveti Vasilije. Istom logikom, Cetinjski manastir je podigao vladar Zete, Ivan Crnojević, i načinio ga sjedištem Zetske eparhije koju je uspostavio, na Simovićevu žalost, Srbin Rastko Nemanjić, u narodu poznatiji i kao Sveti Sava, čiji se epitrahilj i danas čuva u tom manastiru. O desetinama drugih manastira i crkava koje su utemeljili Nemanjići i druge znamenite ličnosti naše istorije, ovaj put nećemo, ali ipak upućujemo sve one koji ne znaju ili se prave da ne znaju ove istorijske fakte na udžbenike istorije za osnovce koji im može uliti nova znanja, ali i proširiti vidike.

S tim u vezi, kao ozbiljna partija iskoristićemo i ovu priliku da pozovemo gospodina Simovića, ali i partiju koju predstavlja da se okanu kontinuirane proizvodnje izjava koje isključivo dižu tenzije i produbljuju podjele u crnogorskom društvu, jer osim svoje malicioznosti uglavnom služe da motivišu još veći broj građana da izađu na ulice. Uz to, pozivamo Demokratsku partiju socijalista da konačno, posle trideset godina, posluša glas naroda – čak i dobar dio svog biračkog tijela – te nađu kompromis sa našom Crkvom i povuku sporni zakon.

U suprotnom, jaz podjela će biti sve veći i veći, što nikome, a pogotovo ne onima koji snose najveću odgovornost za mir i bezbjednost države – ne ide u prilog.

Najzad, gospodina Simovića podsjećamo na davnašnje riječi predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića koji je svojevremeno kao mladi student željan vlasti kazao: “Ko god je bježao od volje svog naroda – narod ga je na kraju stigao.“

Odbor SNP Nikšić

Nedavno usvojeni Zakon o radu u Crnoj Gori nosi nove sofisticirane zamke za zaposlene, koji će praktično 24 sata dnevno biti na raspolaganju poslodavcu i pod maksimalnim pritiskom da „slučajno“ ne povrijede neku od mnogobrojnih povreda radne obaveze, jer se zna šta u tom slučaju slijedi.

Zaposleni je u obavezi da u roku od tri dana obavijesti poslodavca o promjeni adrese stanovanja, dok se u radno vrijeme ne računa i vrijeme pripravnosti za koje zaposleni nije na radnom mjestu, ali je dužan da se odazove na poziv poslodavcu.

Ugovor o radu na određeno vrijeme koji sada može trajati 36 mjeseci, ne kooptira pripravnički staž, vrijeme koje je zaposleni proveo na porodiljskom ili roditeljskom odsustvu, odnosno usvojiteljskom ili hraniteljskom odsustvu, pa samim tim ova kategorija zaposlenih mora znatno duže provesti na radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, da bi zasnovali stalni radni odnis.

Poslodavcu je data mogućnost da postupa van ugovora i aneksa ugovora o radu, jer će moći zaposlenog rasporediti na druge poslove na period od 30 dana u toku kalendarske godine, kad mu to odgovara.

Ni godišnji odmori koji su se koristili u kontinuitetu nijesu ostali bez poslodavačkog uticaja. Ako se zaposleni u toku korišćenja godišnjeg odmora razboli neće moći da nastavi korišćenje godišnjeg odmora bez saglasnosti poslodavca.

Po prvi put je u radno zakonodavstvo unesena i odredba da novčana potraživanja zaposlenih zastarijevaju u roku od četiri godine od dana nastanka obaveze.

Iz opšteg kolektivnog ugovora su preuzete odredbe: stupanje zaposlenog na rad; pripravnici; aneks ugovora o radu; zarade, naknade i druga primanja, odgovornost i disciplinski postupak i individualni otkaz.

Opšti kolektivni ugovor koji je zaključen na određeno vrijeme prestaje da važi 31.12.2020. godine, te shodno preuzetim odredbama prestaje da bude važan podzakonski akt u regulisanju radno-pravnih odnosa, posebno za zaposlene koji tim ostvaruju veći obim prava u odnosu na Zakon o radu.

Jasno je da će veoma značajna pitanja kao što su iznosi uvećanja zarada za rad noću, u dane vjerskih i državnih praznika, prekovremeni rad i posebno uvećanje zarade po osnovu radnog staža (minuli rad), u postojećim iznosima, postati prošlost za koje sindikati nijesu uspjeli da se izbore putem ovog Zakona.